Još je Preradović rekao „Stalna na tom svijetu samo mijena jest“, no izgleda da se jedna stvar ipak ne mijenja, a to je – rublje koje se suši na konopcu. Ili, kako mi kajkavci volimo reći: veš na štriku!

Od osvita civilizacije, otkad je čovjek iole počeo voditi brigu o higijeni, pa sve do danas, kad rublje samo što se ne suši online (jer valjda će i to uskoro postati moguće), veš na štriku nepogrešiv je dokaz ljudske nazočnosti u prostoru. To je tema izložbe fotografija „Štrikomanija“ varaždinskog novinara, umjetničkog fotografa i filmskog djelatnika Srećka Lebinca, koja je u organizaciji Zagrebačkog foto kino saveza i Autorskog studija FFV postavljena u prestižnoj Galeriji Vladimira Horvata na Trgu žrtava fašizma 14 u Zagrebu.

Novinar i “glas”

Srećko Lebinec poznat je i onima koji ga nikad nisu upoznali: poznat im je njegov glas, prisutan u eteru već više od 35 godina. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Čakovcu. Nakon kraćeg rada u prosvjeti profesionalno djeluje kao novinar i urednik (Radio Varaždin, Radio 042, Radio Aktiv, Radio Kaj, a sada na Radiju Sjeverozapad) te stručni suradnik u Agenciji za elektroničke medije. Bio je osnivač i voditelj varaždinskoga Filmsko-kreativnog studija Vanima. Član je Autorskog studija FFV Zagreb. Fotografije su mu objavljivane u domaćim i stranim novinama i knjigama, a dosad se predstavio na četirima samostalnim izložbama te na nekoliko skupnih.

Lebinec je novinar profesionalnog pristupa i suvisle sintakse te spiker rafiniranoga glasa i točne dikcije. Stara škola, reklo bi se! Kao fotograf podjednako je odmjeren, no s nepogrešivom intuicijom za začudne detalje.

Tragovi ljudi

I dok Šime Strikoman, s čijim imenom naziv ove izložbe ima samo daleke aluzivne veze, na svojim „milenijskim fotografijama“ snima stotine ljudi u režiranim pozama, na Lebinčevim fotografijama ljudi se uopće ne pojavljuju, već samo tragovi njihova postojanja u urbanim sredinama. Pristup je to poznat već iz Lebinčeva udjela u nagrađenome multimedijskom projektu „Fantastični prostori“, koji je ljetos izlagan u Puli, Labinu i Rovinju. No dok je na tim fotografijama sklon igrama svjetla i sjene, čak i svojevrsnom sfumatu, u „Štrikomaniji“ teži jasnim plohama, izrazitom kolorizmu i grafičkoj čistoći: rezultat toga su dojmljive fotografije na kojima čak i rublje uzburkano vjetrom djeluje kao ekspresivan trenutak zamrznut u vremenu. Putujući tada kad se putovati moglo više i lakše, Srećko je u Varaždinu, Zagrebu, Splitu i Dubrovniku bilježio prizore s margine urbaniteta: bilo da je riječ o rublju iz kakva starog dvorišta, ili pak onome gotovo demonstrativno izvješenom na povijesnim spomenicima nulte kategorije, odjeća na konopcima katkad nalikuje praznim ljušturama onoga što čovjek uistinu jest, ili bi barem trebao biti…

Formalnog otvaranja u nedjelju, 11. listopada, nije bilo, ali je autor uz pomoć obitelji prostor galerije upotpunio instalacijama u vidu pravog rublja. Stoga će zacijelo zanimljivo biti na zatvaranju izložbe u srijedu, 21. listopada u 19 sati (koliko to dopusti koronasituacija).