Povežite se s nama

U fokusu

DONOSIMO Evo kako je bilo na sučeljavanju kandidata za varaždinskog gradonačelnika

Objavljeno:

- dana

UOČI IZBORA

Svih sedmero kandidata za varaždinskog gradonačelnika te većina kandidata za njihove zamjenike okupili su se sinoć u kinu Gaj na javnom sučeljavanju u organizaciji Varaždinskih vijesti i VTV-a.

Svatko je na početku od moderatora Ivice Kruhoberca dobio tri minute za predstavljanje svojeg programa za razvoj gospodarstva u Varaždinu, što je istaknuto kao najvažnije područje u gradu u kojem je zaposlenost relativno visoka, ali su plaće ispod državnog prosjeka.

Nakon toga je sedmero kandidata i njihovih zamjenika predstavilo svoje programe i viziju razvoja komunalnog gospodarstva, kao i javne uprave te na kraju obrazovanja, kulture i sporta.

Sučeljavanje se odvijalo na način da je svaki kandidat uvodno govorio po dvije minute o svakoj od tema nakon čega su krenule replike, a na kraju su uslijedila i pitanja novinara.

U nastavku donosimo tijek jučerašnjeg sučeljavanja po temama.
 

RAZVOJ GOSPODARSTVA

Ivan Čehok (nezavisni)

Svaka gospodarska politika ovisi prije svega o politici obrazovanja i, naravno, komunalnoj infrastrukturi. Mi smo, nažalost, izgubili korak sa svijetom, jer nismo napravili informatički kampus koji je danas pretpostavka Tehnološkog parka. Sve što se događa sa zaostajanjem Aglomeracije je sramotno, odmah treba pokrenuti izgradnju kanalizacijsko-kolektorske mreže te krenuti u izgradnju zona Jalkovec i Brezje. Nažalost, Varaždin nema vremena. Ako hoćemo dobiti EU sredstva za financiranje zona moramo se javiti do 20. srpnja, a ako se hoćemo javiti za Tehnološki park, moramo to učiniti do 20. lipnja. Moramo napraviti dobar Tehnološki park s 1.200 mladih inženjera, trebamo njegovati varaždinsko obrtništvo, a jako je važno da imamo jaču gospodarsku diplomaciju te definitivno predstoje veća ulaganja u turizam i industriju usluga.

Rajko Dondur (Živi zid)

Hitno treba djelovati. Neću skupljati poene na obećanjima, koja se ne mogu ostvariti. Budući da je Varaždin grad s visokoobrazovanim kadrovima iz područja informatike, inženjerstva i tehnologije poticat ćemo vlastite snage i inovativnost, privlačit ćemo najbolje i nagrađivane inovatore iz cijele Hrvatske kako bi svoju proizvodnju razvijali u Varaždinu. Poticat ćemo domaću industriju koja se bazira prvenstveno na izvozu, a od niskoprofitabilne, izrabljivačke industrije, koja ne cijeni marljivost i znanje naših radnika, napravit ćemo odmak. Pružat ćemo podršku poduzetnicima, posebno mladima koji stvaraju novu vrijednost kroz povoljnije kreditiranje. Naravno, pružat ćemo stručnu podršku u cilju iskorištavanja sredstava iz EU na vrijeme, točnom i pravilnom dokumentacijom.

Damir Habijan (HDZ)

Grad Varaždin ne može biti poslodavac i nitko ne može ispred Grada obećavati povećanje plaća te da će zapošljavati. Nova gradska uprava mora stvoriti uvjete za dolazak investitora. Ovdje se zadnjih 10-ak godina razvija radno-intenzivna industrija zbog čega je Varaždin grad s visokom stopom zaposlenosti, ali moramo biti svjesni da ona generira ispodprosječne plaće. To treba promijeniti. Mi smo zacrtali razvoj IT industrije, zelene industrije, logistike. Grad Varaždin je, geostrateški gledano, idealan za poziciju logističkog centra. Moramo raditi i na razvoju studijskih programa, prema potrebama gospodarstva, jer nema potrebe stvarati radnu snagu koja je na burzi. Nažalost, četiri tisuće ljudi iz Varaždina svakodnevno odlazi u Zagreb na posao, a svakodnevno napuštaju i Hrvatsku te odlaze u Njemačku i Finsku.

Ladislav Ilčić (Hrast)

Nedavno je objavljeno da je Varaždin najpogodniji za život. Međutim, ljudi koji ovdje žive je premalo. Broj djece je pao za 25 posto, a mladi i sposobni ljudi nisu se počeli iseljavati samo u inozemstvo, nego u Trnovec, Sračinec i susjedne općine, gdje su mogli povoljno riješiti svoje stambeno pitanje. Varaždin je premalo činio za ljude. Nije Grad gospodarski subjekt, nego stvara uvjete. Ključno je ulagati u ljude. Ako uspijemo zadržati mlade visokoobrazovane poduzetne ljude, oni će sami otvarati radna mjesta, dizat će gospodarsku situaciju. Previše se zadnjih godina u infrastrukturu ulagalo, a premalo u ljude. Što se tiče investicija, vjerujem da imamo najjači tim za nove tehnologije.

Alen Kišić (SDP-HNS-HSS-HSU)

Srednjoročno i dugogoročno moramo poraditi na boljoj aktivaciji gospodarske zone Brezje. Tehnološki park može promijeniti Varaždin da više ne bude grad radno-intenzivne industrije, a kratkoročne mjere zahtijevaju bolje kreditne linije te garantne fondove. Treće, Odjel za gospodarstvo mora biti puno aktivniji i privlačiti investitore. Grad može stvarati okvire kako bi plaće porasle na 4.000 do 5.000 kuna, a ne da su kao danas od 2.500 do 3.000 kuna. Imamo 1.322 registriranih obrta i kroz subvenciju parkiranja, primjerice, možemo puno više napraviti kako bi podigli centar i pomagali gospodarstvu kroz indirektne mjere.

Natalija Martinčević (Reformisti)

Naš najvažniji resurs su europski fondovi, po čijem smo korištenju na samom začelju u Hrvatskoj. Na tome svi drugi grade svoj rast i razvoj. Moramo osnovati “Centar za investicije“ u kojem će investitori u roku od 24 sata dobiti sve informacije, a u roku od sedam i sve dozvole za investiranje, pri čemu bi Centar vodio projekte. To uključuje i gospodarsku diplomaciju, jer mi danas ne zapravo ni ne znamo koji su potencijali Varaždina. U Gospodarskoj zoni Brezje nećemo graditi skladišta koja ne zapošljavaju ljude. Tu će biti oaza zelene energije uz angažiranje visokoobrazovanih ljudi. Upravo će djelatnosti i zapošljavanje visokoobrazovanih biti uvjeti za poticanje onih koji će investirati u zonu Brezje.

Vlado Sevšek (nezavisni, Liga za Varaždin)

Gospodarska situacija je jako loša, jer je gospodarska klima katastrofalna. Jedan od naših ciljeva je privlačenje investicija od najmanje 700 milijuna kuna. Da bismo to postigli, nužno je prije dolaska investitora, posebno onih iz inozemstva, ukloniti balirani otpad na ulazu u grad. To je jedna od temeljnih pretpostavki za razvoj. Naravno da taj teren treba sanirati i potom izgraditi infrastrukturu kako bi se na tom mjestu izgradili pogoni u kojima ćemo zapošljavati ljude. Važno je istaknuti da nema razvoja ako ne smanjimo prirez. Prirez ćemo smanjiti za 10 posto, a ukinut ćemo sve parafiskalne namete  koje možemo, ukinuti sve birokratske prepreke koje stoje na tom putu da stvorimo nešto što će omogućavati ozbiljan razvoj grada. Naravno, jedna od temeljnih pretpostavki za sve to je obrazovanje.

RASPRAVA

Ladislav Ilčić: Želim shvatiti gospodina Kišića koji ima lijepe ideje, ali je SDP bio na vlasti zajedno s HNS-om, pa me zanima zašto onda te ideje nisu realizirali? Možda ste imali problema, jer ste iz Ludbrega, pa vas zločesti Varaždinci nisu htjeli slušati.

Alen Kišić: Baš je zgodno da vam u kampanji govore da ste iz Ludbrega i da imate puno kila. Što se tiče vašeg pitanja, vi ste podržavali ste Karamarka, a onda ste podržavali Plenkovića. Prije mene je bio netko drugi u gradskom SDP-u.

Damir Habijan: Kad je u pitanju broj obrta, moram ispraviti gospodina Kišića, jer je situacija puno gora. Imamo svega 700-tinjak obrtnika na gradskom području.

Alen Kišić: Iznio sam zadnji podatak o broju obrta na području Varaždina i desetak općina.

Denis Čupić: Moram vam reći da općine ne spadaju pod Grad Varaždin.

Davor Patafta: Ovako vam političari razgovaraju o gospodarstvu i, čim se počelo pričati, već su se počeli svađati. Činjenica da je u Varaždinu prirez 10 posto dokaz je nesposobnosti gradske uprave. Nebitno je iz kojeg je kraja gospodin Kišić, ali je to bliže Koprivnici u kojoj je prirez 0 posto. I u Samoboru je prirez 0 posto. Taj Grad ima manje stanovnika od Varaždina, ali veći prihod od poreza na dohodak, iznosi 110 milijuna kuna.

Alen Kišić: To što ćete vi smanjiti prirez za 10 posto je strahovito velika svota i vjerojatno će vašim radnicima, koji su na minimalcu, strašno pomoći. Živim godinu i pol u Varaždinu, ta priča vam ne drži vodu. Ako je to jedini problem, onda problema nemam.

Natalija Martinčević: Gospodin Kišić završava svoj mandat kao dožupan, ali sa županom Štromarom prije izbora ne reže nikakve vrpce i otvara objekte, jer ništa nisu napravili, pa nemaju što otvoriti.

Ladislav Ilčić: U politici je jako važno lučiti bitno od nebitnoga, ali je bitno da znamo snositi odgovornost. Ne bih htio da se bježi od toga.

Davor Patafta: Brezje ima 900.000 kvadrata, a smeće je na pet posto te površine. Današnji političari su mogli te tvrtke dovesti u cijelo Brezje. Međutim, ljudi moraju imati povjerenje. Dovedite investitore i pitajte ih imaju li povjerenje u političare u zadnjih 12 godina? Kako bi imalil povjerenje u gospodina Čehoka ako je bacio otpad nasred Brezja?

Alen Kišić: Slažem se s gospodinom Pataftom da treba dovesti investitore, ali nisam dosad bio na vlasti.

Davor Patafta: Vidjeli ste da, kad političari govore o projektu, on propadne. Timovi u Gradu se moraju fokusirati na Tehnološki park, kao i na to da dovedu srednje i malo poduzetništvo te da u zonu Brezje dođu nove tvornice. U Njemačkoj 80 posto BDP-a stvara malo i srednje poduzetništvo, to su tisuće djelatnosti. Mi u Varaždinu imamo deset djelatnosti, a svi skupa nismo svjesni koliko različitih djelatnosti bi moglo doći u ovamo, a što bi diglo prosječne plaće.

KOMUNALNO GOSPODARSTVO

Rajko Dondur: Varaždin je došao u situaciju da se borimo s balama, s ekološkom bombom. Jedna gradska vlast je problem stvorila, a druga ga je povećala, svoj posao nisu obavljali kako treba. Problem nije bio u tehnologiji, nego u tome što su svi sudionici željeli enormno zaraditi. Problem bala ću riješiti u roku od godine dana, a to tvrdim zato jer imamo stručnjake s međunarodnim iskustvom koji to mogu riješiti. Jedan od ključnih problema u Varaždinu su i neusklađeni prostorni planovi. Jedan dan u tjednu organizirat ću poslijepodnevno radno vrijeme svih gradskih službi i poticat ću uštedu energije.

Damir Habijan: U programu smo dali iskreno, realno i održivo rješenje. Prvo treba raskinuti koncesiju iz 2013. godine, za koju Ministarstvo i Fond govore da je nezakonita, a na kojoj je bivša vlast SDP-HNS inzistirala. Ni danas mi nije jasno zašto. U razgovorima s resornim ministarstvom i Fondom za zaštitu okoliša jasno je dano do znanja da je financiranje moguće u iznosu od oko 70 posto. Moramo biti iskreni i reći da će određena sredstva iz gradskog proračuna morati izdvojiti. Rješenja od 0 kuna i rješenja za koja se kaže da ćemo čuti na drugoj sjednici Gradskog vijeća doista su neozbiljna. Pet dana je do izbora. Mislim da birači sad odlučuju za koga će glasovati i sada žele čuti rješenja. S druge strane, projekt Aglomeracije je definitivno doveden u pitanje, znamo svi zašto. U nekoliko navrata smo tražili da Uprava Varkoma podnese ostavku. U stambenim zgradama je veliki problem parkiranja, to treba riješiti. Prostorno planiranje je također veliki problem. Imamo Grabanice, primjerice, ali to naselje nema nikakvih sadržaja.

Ladislav Ilčić: Hrvoje Zekanović iz Hrasta je bio jedan od ključnih ljudi koji su u Šibenik doveli 73 milijuna kuna europskog novca za različite komunalne projekte, koji su povezivali kulturu, urbanizam, ali i promet. Ti projekti jako puno pomažu Gradu Šibeniku. Puno projekata se može riješiti na taj način. S druge strane, raspravljao sam puno puta u Gradskom vijeću o balama. Koncesija ne samo da je nezakonita, nego je i neostvariva. Kapacitet odlagališta u Davoru je premali da bi se zbrinule sve te bale. I slažem se s tim da mora postojati interes kod Fonda za sufinanciranje. Meni zapravo uopće nije jasno što se događalo zadnjih pet godina. Isto tako, moram iskreno reći da mi za komunal i infrastrukturu iz proračuna mislimo davati manje nego je dosad. To možda nije popularno, ali zaista mislimo da voditi brigu o Gradu značiti voditi brigu o ljudima.

Alen Kišić: Koncesija očito nije rješenje za bale, a mi ćemo rješenje predložiti na drugoj, trećoj sjednici Gradskog vijeća. Tražit ću ruku suradnje i pružiti je gospodinu Habijanu, upravo oko pomoći koja je obećana u razgovoru s resornim ministarstvom.  

Natalija Martinčević: Od Vlade sam kao saborska zastupnica tražila da se u državnom proračunu osigura 30 milijuna kuna za rješavanje bala, no župan Štromar je to onemogućio, najavio da će on to riješiti i još me je prozivao da ne znam matematiku. Koncesija je neodrživa i treba hitno raspisati natječaj za novu, pri čemu Ministarstvo treba dati upute kako koncesija treba izgledati. Uz to, moram izdvojiti dva nova projekta iz svojeg programa, a to je novo osvjetljenje Grada Varaždina, posebno osvjetljenje gradske jezgre i bedema Staroga grada. Već su ostvareni kontakti s Ministarstvom kulture, koje će to financirati i to će biti nova turistička atrakcija. Drugo je solarna rasvjeta po cijelom gradu, što je ekološki i štedljivo.

Davor Patafta: Gospodine Ilčić, u zajednici ponuditelja je bila i tvrtka Eko flor koja je imala oko 20 ugovora u RH. Zajednica ponuditelja je tužila Grad po prijedlogu bivše vlasti za 80 milijuna kuna u punom iznosu, a gospodin Habijan je iznio da odšteta može biti oko 40 milijuna kuna. Ako ćete koncesiju raskinuti, onda trebate znati da su i gradski odvjetnici na Gradskom vijeću rekli da Grad jako loše stoji te da će spor vjerojatno izgubiti. Nitko nije rekao da će u rješavanje problema uključiti struku, a upravo to mi ispred Lige za Varaždin. Pozovite struku da se takve gluposti više ne događaju, da Grad raspisuje koncesiju za posao koji je u nadležnosti Varkoma. Varkom je po rješenju inspekcije vlasnik tog otpada. Ako je to jednokratan posao, onda to nije koncesija. Koncesija se daje za trajni posao, a ne za jednokratni. Apsurd je to što je Grad napravio i za što će, nažalost, morati platiti odštetu ili se dogovoriti sa zajednicom ponuditelja. Istovremeno bih htio spomenuti, s obzirom da neki spominju da će bale negdje odvesti, sindrom „ne u mojem dvorištu“ koji će se prije ili kasnije će se javiti. Mi tražimo da se taj otpad obradi, u ovom MBO postrojenju ili u postrojenju u Austriji ili Sloveniji, da se napravi novi natječaj ako već nitko neće postići kompromis s ovim koncesionarom.

Zlatan Avar: Grad poželjan za život, naziv je inicijative koju smo uputili pred Gradsko vijeće. Svi su digli rukice u zrak, ali nitko to nije shvatio ozbiljno. Zalagat ćemo se za to da u gradu više nema prljave industrije. Nema kupovine MBO-a od Piškornice, to je u našem programu. Što se tiče bala, one mogu krenuti već u ljeto, prema informacijama s kojima raspolažem. Komunalni problem nisu samo bale. Kad idete po prigradskim naseljima, onda vidite da je kanalizacija završena na pola, ne postoje nogostupi ili su vrlo nekvalitetni. Djeca hodaju po cesti i sreća je da nitko nije stradao. Tu je prometna uređenost, biciklističke staze,… Važna stvar je povezivanje gruntovnice i katastra. A na ono na što je prošla gradska vlast trošila tri do četiri kune, trošit ćemo jednu. Svi dobro znamo koliko su se preplaćivali radovi.

JAVNA UPRAVA

Alen Kišić: Nitko dosad nije od mene čuo koliko će biti upravnih odjela u Gradu, a kamoli tko će ih voditi. To će Kišić znati poslije izbora. Hoće li se broj zaposlenih smanjiti za 30 posto, neću iznositi. To su ljudi, nemojte se s time igrati. Naravno, imat ćemo Upravni odjel za kulturu.

Natalija Martinčević: Uprava mora biti manja, jeftinija i učinkovitija. U novoj organizaciji gradske uprave dvije važne stvari su Centar za investicije te Odjel za EU fondove, koji će se baviti gradskim projektima, ali će biti i podrška poduzetnicima. Najveći resurs za uštedu su gradske tvrtke. Promjena broj jedan su kadrovske promjene u Varkomu. Kad je Termoplin u pitanju, nema prodaje. Štoviše, Grad mora preuzeti upravljačka prava.

Vlado Sevšek: Grad je konkurentan ako ima učinkovitu gradsku upravu, odnosno učinkovite gradske službenike. Prvo što moramo napraviti je ujediniti sve te službe na jednome mjestu, opremiti ih i smanjiti broj zaposlenih za najmanje 10 posto. Potom od njih treba tražiti sve što treba da bi Grad bio učinkovit, da bi građani bili zadovoljni, kao i poduzetnici. Moramo omogućiti da svaki zahtjev može biti apliciran elektronički, moramo omogućiti da ljudi u službama budu ljubazni, kao i to da, kad netko nekoga nešto pita u tim službama, da mu se odgovori, a ne da ga se otpremi bez odgovora i bez znanja kad može očekivati odgovor. Zahtjevi moraju biti obrađivani, moraju biti rješavani na vrijeme i na način da građani i gospodarstvenici osjete zadovoljstvo. U tom smislu uvest ću i slušanje telefonskih razgovora.

Ivan Čehok: Jasno je da se katkada male organizacije učinkovitije, kad se svi dobro poznaju. Tako je bilo kad sam vodio gradsku upravu. Nažalost, ona je danas preglomazna. Primjer je dogradnja svih sedam gradskih škola s dvoranama koju je vodilo i dovršilo pet ljudi. Ova vlast u šest godina vlasti nije uspjela jednu pseću kućicu napraviti. Apsolutnu depolitizaciju trebamo. Ljudi koji imaju rezultate će ostati, a oni koji nemaju, morat će otići. Treće, moramo smanjiti servis te spojiti gradske ustanove. Tu ćemo štedjeti. Ali sva uprava mora biti proaktivna, ne smije se dogoditi da u šest godina ne realiziramo nijedan EU projekt.

Rajko Dondur: U Varaždinu je jasno izražen problem korupcije i klijentelizma u gradskoj upravi. Naš glavni cilj je stati na kraj političkoj trgovini, koje su dosadašnje vlasti provodile. Gradska uprava ne smije biti u službi nezasitnih i svemoćnih tajkuna.

KULTURA, SPORT, OBRAZOVANJE

Ladislav Ilčić: Kao gradski vijećnik sam se izborio za besplatne udžbenike, kao i za dječje božićnice.  

Alen Kišić: Smanjit ćemo cijenu gradskog vrtića za 150 kuna te uvesti besplatno učenje stranog jezika u vrtićima. Imamo nedopustivu situaciju da 170 djece čeka na vrtić. U osnovnim školama ćemo preslikati ono što smo radili u Županiji. U kulturi je ključno poticati izvrsnost u kulturi, masovnost nije ključna.

Natalija Martinčević: Gospodine Kišiću, uporno reciklicirate Čačićeve projekte. U našem program je izgradnja dva nova vrtića, zatim obnova svih vrtića, jer neka djeca spavaju pod azbestnim pločama.

Vlado Sevšek: Ulaganje u obrazovanje danas daje efekte za deset, 15 godina, ali naravno da ne možemo čekati. Moramo obratiti pažnju na ulaganja već u dječje vrtiće, preko osnovnih škola, srednjih škola i fakulteta. Nužno je uvesti topli obrok za svu djecu kojoj je potrebno. Sveučilište Sjever moramo preseliti u Varaždin, grad mora biti sveučilišni centar. Imamo FOI, Geotehnički fakultet, moramo sve te institucije spojiti s gospodarstvom. U sportu puno želimo napraviti u području nogometa, tenisa, atletike, na području mnogih drugih sportova. Dravu želimo revitalizirati.

Ivan Čehok: Najbitnije je predškolsko obrazovanje, a tu smo najmanje učinili. Odmah ćemo to pokrenuti. U ljeto ide vrtić u Koprivničkoj u rekonstrukciji. Nećemo smanjiti cijenu prije nego uredimo vrtiće, nego nakon toga. OŠ imaju dobre uvjete, treba nastaviti s projektom jedne smjene, odnosno škole otvorenih vrata. Sveučilište Sjever nove programe treba, ne studij novinarstva, ali treba, primjerice, studij prehrambene tehnologije. Podržavat ćemo neovisno stvaralaštvo, više gledati umjetnike, nego na institucije. U sportu je nužna pravednija raspodjela novca, uvijek treba ići na mlade i na sportaše koji odlaze na natjecanja.

Rajko Dondur: U škole treba uvesti kvalitetniju prehranu, pri čemu treba koristiti naše OPG-ove. U sportu treba financirati kvalitetne sportaše i u njih ulagati.

Damir Habijan: Potrebna je izgradnja novih vrtića, ali prethodno je nužno podijeliti Dječji vrtić na dvije ustanove. Osnovne škole imaju zadnjih godina oko 450 prvašića, pa je pitanje ima li potrebe za novom školom ili je bolje napraviti novu mrežu. Što se tiče Sveučilišta Sjever, mi smo predlagali da sjedište bude u Varaždinu, a što se kulture tiče, osnovat ćemo Upravni odjela za kulturu.

Dubravka Lekić: Za vrtiće i škole puno je mogućnosti povlačenja novca iz EU fondova. Možemo po milijun kuna godišnje povući za prehranu. Naša ustanova je uspjela iz EU fondova povući 10 milijuna kuna.

Davor Patafta: Iz proračuna se oko 10 do 11 milijuna kuna izdvaja za sport. Smatramo da se taj iznos treba podići na minimalno 15 milijuna kuna i da treba utvrditi jasnije kriterije raspodjele sredstava. Do današnjeg dana nema jasnih kriterija koliko koje godine u koji sport odlazi. Po stranačkim ključevima se određuju voditelji. Treba odrediti jasne kriterije koliko će se za koji sport izdvajati.

 

 

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović

U fokusu

Dario Pocedulić najbolji je mladi poljoprivrednik: poljoprivrednici su marginalizirani, a birokracija nas “ubija”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Prije desetak godina Dario Pocedulić, po struci prometni tehničar i njegova supruga Tamara, inženjerka odjevne tehnologije iz Gornjeg Kućana počeli su se baviti poljoprivredom.

Krenuli su skromno, no danas obrađuju 115 hektara zemlje. Na površini od 50-ak hektara uzgajaju heljdu, a na ostalim površinama pšenicu, kukuruz i uljarice.

Prije desetak dana Dario je proglašen najboljim mladim poljoprivrednikom u Hrvatskoj. Zašto su se započeli baviti poljoprivredom, zašto se odlučili za uzgoj heljde, koji problemi ga tište i koliko mu znači ova nagrada ispričao nam je 38-godišnji Dario Pocedulić.

Za početak. Koliko vam znači ova nagrada?

Svakako sam počašćen što sam odabran za ovogodišnjeg najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika na Izboru održanom prošloga tjedna u sklopu 6. Međunarodnog kongresa o ruralnom turizmu. Do sada je OPG primio nekoliko priznanja, ali ovo posljednje je uistinu najveće. Ono je ne samo meni već i ostatku OPG-a, potvrdilo da uistinu idemo u dobrom smjeru s našim razvojem. A opet također je i izuzetna čast predstavljati svoju državu na Europskom Izboru za najboljeg mladog poljoprivrednika.

Kad i zašto ste se započeli baviti poljoprivredom?

Možemo reći da je kod Pocedulića poljoprivreda obiteljski zanat. Moj djed se bavio poljoprivredom, moj otac, a nekako sam se i ja odlučio primiti poljoprivrede. Nadam se da će jednoga dana moj posao preuzeti sin i nastaviti razvoj OPG-a. Kako su godine prolazile, a ja postajao stariji, odlučio sam malo konkretizirati naslijeđeni OPG i pokušat ga napraviti specifičnim. Mislim da smo supruga i ja to uspjeli. Danas prodajemo bezglutenske prerađevine Varaždinske heljde, od brašna, kaše, pahuljica, kiflica, mlinci, tjestenine, krekera, grizeva, do pufzrnca, hrskača i svake godine povećavamo paletu prehrambenih proizvoda od tradicijske “hajdine” sa modernim prizvukom. Naravno, osim prehrambenih proizvoda, u ponudi imamo i jastuke punjene ljuskicama Varaždinske heljde različitih dezena i namjena.

Inače, OPG je registriran 2006 godine i tada smo obrađivali nekih šest hektara. Postepenim razvojem, neprestanim ulaganjem i ulaskom u preradu i proizvodnju prehrambenih proizvoda, značajno smo povećali obradivu površinu koju prijavljujemo ove godine u Upisnik – na 115 hektara.

S kojim problemima ste se kao poljoprivrednik susretali i još se susrećete?

S površinski malim parcelama. I papirologijom, odnosno birokracijom. Postoji par apsurdnih birokracijskih situacija koje sam doživio posljednjih nekoliko godina koje su uistinu zbunjujuće, možda čak i zabrinjavajuće, no nekako smo ih uspjeli prevazići. Ne sumnjam da me takovih još neće pa barem desetak dočekati u nastavku mog poslovanja. I naravno, postoji onaj klasičan problem na koji mi ne možemo utjecati, a to je – vremenska prognoza. Prije nekih dva tjedna kod nas u Gornjem Kućanu je unutar dva sata tri puta padala tuča. U travnju. Što nas onda čeka kroz ljeto? Malo tu na negativnu stranu ide i doživljaj nekih sugrađana kojima je to sve zabavno. Nama poljoprivrednicima koji se bavimo isključivo poljoprivredom to nije nimalo zabavno. Mi živimo od plodova koji su nezaštićeni na poljima i ne, ne možemo ih nikako “prekriti čarobnim plaštem” i spriječiti štetu.

Koliko je poljoprivreda zahtjevna grana?

Svaki posao je toliko zahtjevan koliko se pojedinac odluči njime baviti. Meni, našem OPG-u je poljoprivreda jako zahtjevna jer mi uvijek želimo napraviti najbolje i sebe ulažemo maksimalno. No, nekad jednostavno i kad se trudimo, odričemo puno stvari koje su nekima normalne, jednostavno “nemamo sreće” jer bude otkupna cijena uroda duplo manja od prošlogodišnje i jedva da pokrijemo tekuće troškove, troškove sjetve, dorade, popravaka mehanizacije. No, ne posustajemo – slijepo se držimo one “bit će bolje” iz godine u godinu.

Zašto baš heljda? Što vas je inspiriralo da se počinjete baviti njezinim uzgojem?

Heljda se povijesno, tradicijski uzgajala u našem kraju. Zašto ne pokušat oživjet tradiciju, baštinu i ponudit sugrađanima prije svega jednu zdravu namirnicu, ali u modernim oblicima? I Udruga Hajdina je tu na čelu s Ružom Levatić i udrugari se trude očuvat lokalnu baštinu i tradicijsku kulturu naša četiri južna naselja Grada. Bitna je volja. A i nekako su prošla vremena bila ljepša, ljudi su se više družili, bilo je veće zajedništvo i manja užurbanost. A opet, ona poslovna činjenica jest da kad uđete u trgovinu, teško da ćete naći domaće proizvode od heljde na policama. Zato ih možete naći kod nas ili vam ih mi dostavimo besplatno u Varaždin.

Imate široku paletu proizvoda od heljde. Kako je s plasmanom tih proizvoda na tržište?

Sve naše proizvode je moguće naravno kupiti kod nas u “Kući Varaždinske heljde” u Gornjem Kućanu. Kako smo spomenuli, besplatnu dostavu imamo za naše sugrađane u Varaždinu. Osim toga, šaljemo proizvode doslovno po cijeloj Hrvatskoj uz prethodnu narudžbu putem naše web trgovine. Dostupni smo u trgovinama “Delikatesa Veronika” te s krekerima smo od prošle godine ušli u svima dobro poznate Lidl trgovine. Osim na taj način, našim proizvodima opskrbljujemo i nekoliko restorana na području Varaždina i bliže okolice, a također, možemo pohvaliti i najmlađe Varaždince, oni u školama između ostaloga i zahvaljujući gradskom projektu “Čarobna osmica” koji se provodi uz uz certifikat Ministarstva znanosti i obrazovanja, a u suradnji sa poznatim varaždinskim nutricionistima Anitom Car i Davorom Hostić, za obroke dobivaju i naše proizvode.

Godišnje proizvedete oko 40 tona heljde. Traži li se kilogram više Varaždinske heljde?

Da. Sugrađani su počeli prepoznavati Varaždinsku heljdu i zadovoljni su našim proizvodima. Prošle godine smo u jednom trenu ostali bez kaše pa onda bez kiflica. Jednostavno nismo uspjeli pripremiti toliku količinu koliko je u tom trenu tržište tražilo, a uvijek proizvodimo svježe, ne radimo robu za skladište.

Vi se ne bavite direktnom prodajom heljde ni otkupom, no većina heljde u Hrvatsku se uvozi. Je li riječ je o nekvalitetnoj heljdi?

Da li je nešto kvalitetno ili ne provjeravaju institucije zadužene za to. U smislu, da li je sukladno našim zakonima i pravilnicima. A posljednji glas daju kupci. Mi sami znamo prošetat po trgovačkim lancima i vidimo razne proizvode koji se uvoze kako iz EU, tako iz trećih zemalja. Kod toga je dosta nezgodno što u tim trećim zemljama najčešće nisu na snazi ista pravila i politike što se tiče zaštite i tretiranja usjeva, skladištenja i proizvodnje. I onda najčešće ti proizvodi budu jeftiniji. Koliko se kontrolira domaća proizvodnja, toliko bi se trebala ispitivati i kontrolirati uvozna koja se nalazi po trgovinama.

Kakav je po vama položaj poljoprivrednika u Hrvatskoj? Što se treba poboljšati?

Poljoprivrednici su po mom iskustvu marginalizirani. Na rubu društva. Nekima će biti smiješna ta izjava, ali ako je realno sagledate, shvatit ćete zašto. Na nama je da radimo na polju, u ne kontroliranim vremenskim uvjetima. Mi možemo uložiti mnogo u proizvodnju hrane, a zbog vremenskih nepogoda ili recimo pada cijene u tri mjeseca ostat ćemo bez prihoda. Ne samo od zarade nego i bez sredstava za sljedeću žetvu. Ne vlastitom krivicom. Isto tako, od poljoprivrednika koji radi najčešće po cijele dane, nevezano na nedjelje i svetke, se očekuje da ispunjava sve više i više papirologije.

Recimo, ja obrađujem nekih 115 hektara i to na otprilike 249 ARKOD iD-a, i sad prema novoj odluci sam trebao do svake njive doći traktorom. Pozicionirati traktor, vodeći pritom računa na njegovu poziciju u odnosu na neki prirodni marker, izaći van i fotografirati i geo tagirat ga. Sjest u traktor, doći do završetka te iste njive i ponovit postupak te potom učitat fotografije u aplikaciju, zatražit putem aplikacije dodjeljivanje zadataka od strane APPRRR-a. I tek nakon toga počet raditi na toj njivi. Posao koji radim cijeli život. Ja imam 249 takvih njiva. Ne znam tko je došao do te odluke, ali ona je sad postala opcionalnom nakon onih žustrih prosvjeda u EU.

Onda pak možemo i o kupcima malo, ne puno, samo malo. Imamo kvalitetan proizvod ali ne prodajemo na tržnici, nudimo besplatnu dostavu na adresu za narudžbe veće od 11 eura za Grad. I onda ljudi zovu i pitaju i kad im kažemo da smo u Gornjem Kućanu, onda nekad bude odgovor – a šteta što niste na tržnici. Nismo, i nećemo biti jer si ne možemo priuštiti stajati na tržnici jer mi kod kuće dok ne prodajemo, svaki dan proizvodimo svježe proizvode i planiramo kako povećati kvalitetu. Nisu poljoprivrednici bogati ljudi, samo su radišni.

Što još imate u planu u budućnosti?

Puno toga. Još sam mlad, ako me zdravlje posluži Varaždinska heljda će se proizvodit i prerađivat još dugi niz godina. Samo nebo je granica.

Varaždinska heljda

OPG Pocedlić uz pomoć i suradnju Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Varaždinske županije (dr. Mara Bogović i njenin tim) te same Varaždinske Županije (dr. Dragutin Vincek i njegove kolegice iz Upravnog odjela za poljoprivredu i zaštitu okoliša), Agronomskog fakulteta i Ministarstva poljoprivrede 2021. godine uspješno je registrirao i uvrstio na sortnu listu “Varaždinsku heljdu” kao prvu hrvatsku sortu heljde. Danas je OPG Pocedulić njezin registrirani čuvar, uzgajivač i dorađivač.

Proizvodi bez glutena

Svi proizvodi OPG-a Pocedulić od Varaždinske heljde su certificirano bez glutena.

– Cilj nam je svake godine ponuditi sugrađanima jedan novi proizvod od heljde. Ove godine predstavljamo dva nova proizvoda. Jedan je već vani, a to su “Puf zrnca”. Izvrsna su sa jogurtom, fina, hrskava. Heljda je prirodno bez glutena, no lagano se kontaminira pa treba imati izdvojenu proizvodnju.

Inače se OPG svake godine s novim proizvodom prijavljuje na “Ocjenjivanje prehrambenih proizvoda” koje zajedno provode Prehrambeni i Agronomski fakultet iz Zagreba u suradnji naravno s Ministarstvom poljoprivrede. Do sada su naši krekeri te mlinci od Varaždinske heljde bili proglašeni najinovativnijim prehrambenim proizvodima. Kiflice i tjestenina su primile zlatnu diplomu a pahuljice brončanu. Veliko iznenađenje nam je stiglo prošle godine iz Bruxellesa za naše krekere, Zaprimili su medalju za izvrsnost i kakvoću, “Superior taste award**” od International Taste Instituta” a što je prvo takvo priznanje za jeda hrvatski OPG. I jako smo ponosni na to – ističe Pocedulić.

Nastavite čitati

U fokusu

Zbog krize u Njemačkoj drvoprerađivači smanjili proizvodnju, Požgaj grupa našla nova tržišta

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Kako je drvno-prerađivačku industriju i graditeljstvo pogodila kriza, ponajprije u Njemačkoj, čini se da se po prvi put događa da Hrvatske šume ne mogu prodati predviđenu količinu trupaca. Odnosno, prema nekim informacijama do kojih je došao Lider, imaju višak.

Pad narudžbi je očekivan, jer nakon štete izazvane olujnim nevremenom uslijedila je kriza u Njemačkoj koju sve više osjećaju i druge europske zemlje. Potvrđuje to i čelni čovjek Požgaj grupe Nikola Požgaj koji kaže da se pad narudžbi mogao očekivati čak i da krize u Njemačkoj nije bilo s obzirom na to da su 2021. i 2022. bile rekordne godine u proizvodnji i izvozu drvno-prerađivačke industrije.

Naime, to su godine nakon pandemije kada su kupci nastojali popuniti skladišta robom koju su k tome plaćali skuplje, pa kad su se trgovci namirili, bilo je za očekivati pad bez obzira na krizu u Njemačkoj.

Doduše, on ne vjeruje da je došlo do ukupnog pada narudžbi drvnoprerađivačkih proizvoda i posljedično tome pojave viška trupaca zbog toga, nego kao jedini mogući uzrok neprodanih trupaca vidi u spomenutoj vjetrolomnoj oluji koja je oštetila mnoga stabla.

– Nisam siguran da ima viška trupaca u Hrvatskim šumama jer ih i oni režu onoliko koliko treba. Ako bi ih rezali više, to bi značilo da trupci negdje leže i postoji opasnost da počnu trunuti. Ali u HŠ najbolje znaju taj podatak, a ono što se može reći jeste da je s nekih tržišta, tu prvenstveno mislim na njemačko, naručeno manje drvno-prerađivačke robe u zadnje vrijeme – kaže Požgaj.

No dodao je da Požgaj grupa i dalje radi s istim kapacitetom, odnosno, pad njemačkih narudžbi nadomještaju novim narudžbama iz drugih zemalja.

Više o svemu pročitajte OVDJE

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje