DUGIH 14 GODINA STEČAJA CEKINA
– Gadi mi se sama riječ “cekin”. U tolikoj mjeri da ne kupujem niti piletinu na kojoj ta riječ piše. Propast Štedno kreditne zadruge Varaždinski cekin za ljude koji su sve izgubili agonija je koja traje punih 15 godina. Sve što se događalo koštalo me živaca i od svega sam oboljela – kaže nam predsjednica Udruge Varaždinski potrošač Vesna Kovačić, koja je s propasti Varaždinskog cekina izgubila obiteljsku ušteđevinu – 55 tisuća njemačkih maraka ili oko 200 tisuća kuna, dok njenu sudbinu dijeli još 1500 štediša koji su devedesetih godina ostali bez više od 100 milijuna kuna.
Usprkos golemom iznosu i velikom broju oštećenih, na skupštinu vjerovnika na varaždinskom Trgovačkom sudu održanoj prošle srijede došao je tek jedan bivši štediša Cekina, zadruge koja se reklamirala na sva zvona i djelovala sigurno.
– Velik broj ljudi koji je imao štednju u Cekinu je preminuo i povrat novca traže njihovi nasljednici. Kakva je situacija, uopće me ne čudi da su ljudi i od svega digli ruke. Prije četiri godine uspjelo se skupiti nešto više od dva milijuna kuna, što je za svakog od štediša značilo da je natrag dobio 2,4 posto uloženog novca. Ako i bude nekih drugih isplata, one neće vratiti sve što nam je ukradeno – kaže Kovačić.
Upravo je pitanje “može li Cekin u stečaju uopće još nešto naplatiti i mogu li se vjerovnici bilo čemu nadati” bilo je i jedino pitanje jedinog vjerovnika na skupštini – Dragutina Sekovanića.
Ova zadruga je u stečaju dugih 14 godina. U tom razdoblju dobiveno je 30 parnica, realizirano više od 100 ovrha i održan velik broj javnih dražbi. Samo jednom su vjerovnici dobili isplatu od 2,4 posto i to 2010. kada je prikupljeno 2,4 milijuna kuna. No bilo je i više novaca. Gotovo dvostruki iznos od 4,1 milijun kuna kroz ovaj stečaj otišao je – za troškove stečaja.
Apsurd stečaja
– To je apsurd da plaćamo toliko za stečaj, a mi ne možemo do novaca – ustvrdio je na ročištu Sekovanić. I dok s jedne strane postoje oni koji žele svoj novac natrag, ono što su godinama zarađivali i spremali za crne dane, a s druge nalaze se dužnici koji će zbog nekih neotplaćenih zajmova u dubokoj starosti ostati na cesti.– Svaki mjesec je javna dražba i skuplja se novac. Velik problem kod prodaje tih nekretnina je što ih je teško prodati, jer većina je na selu i u svakakvom su stanju. Osim toga, nekretnine koje pokušavamo prodati nisu slobodne od ljudi i stvari. Imamo i slučaj koji je doista užasan. Prodajemo kuću žene stare 80 godina zbog duga od tadašnjih 18.000 maraka (66 tisuća kuna), a vlasnica također dolazi na dražbe. Ukoliko ne uspije otkupiti svoju kuću, završit će na Centru za socijalni rad – kaže stečajni upravitelj Stanko Makar.
Najooptimističniji scenarij: naplatiti još 5 milijuna kuna
Na zadnji dan prošle godine Cekin u stečaju na računu imao je gotovo 75 tisuća kuna. Taj iznos daleko je od 100 milijuna koliko bi još trebalo vratiti vjerovnicima. Ipak, stečajni upravitelj Stanko Makar i odvjetnik zadruge Željko Cecelja smatraju da bi se moglo, u nekim najoptimističnijim scenarijima, izvući još pet milijuna kuna.
Teško prodati
– U međuvremenu su prodane i dvije nekretnine u vrijednosti od 280 tisuća i 110 tisuća kuna od kojih jedna nije naplaćena. Ako tome pribrojimo ovih 75 tisuća, dolazimo do gotovo pola milijuna kuna. Postoje još dvije nekretnine za prodaju kojima bismo mogli namaknuti za svaku 150 tisuća kuna – izvijestio je Makar. Mnogo je naplaćeno i ovrhama – tvrdi Cecelja.
– Ovrhe Cekina u stečaju preuzeo sam još 2002. godine. Više od 100 ih je realizirano, a nakon što je završen kazneni postupak protiv odgovornih u Cekinu – Janeza Tobiasa i Jelice Jovačić Štefić – sjelo se na trećinu mirovine okrivljene kada je još bila živa te sam uspio naći neke nekretnine u Križevcima i Virju na njegovo ime – naglasio je Cecelja.
Tobias pobjegao u Sloveniju, a Štefić umrla u zatvoru
Cekin je propao 1999. pod nerazjašnjenjim okolonostima
Cekin je propao 1999. pod okolnostima koje ni danas nisu dokraja rasvijetljene. Uslijedio je kazneni postupak protiv Janeza Tobiasa i Jelice Jovačić Štefić tijekom kojeg je bivši direktor ukazivao kako je zapravo on izigran jer je veliki novac iz Cekina uložen u Ilirija banku koju je za mali novac preuzeo Dejan Košutić, unuk Franje Tuđmana, dok je potpredsjednik Upravnog odbora bio Josip Manolić.
Na kraju postupka Tobias je osuđen na kaznu zatvora od 9 godina, ali je pobjegao u Sloveniju gdje ga je posjećivala obitelj. Za razliku od njega, Jelica Jovačić Štefić svoju kaznu je služila u zatvoru u Požegi gdje je i preminula početkom srpnja 2007. Samo dan prije njene smrti, jedna od prevarenih štediša, Anica P. (59) počinila je samoubojstvo.
Izvor:
Foto: