U Hrvatskoj se narodni običaji napajaju iz dva glavna izvora: kršćanstva i staroslavenske mitologije. Valentinovo u ovom slučaju nije iznimka.

Sveti Valentin bio je mučenik koji je živio u 3. stoljeću. Postao je prvi biskup grada Terni, stotinjak kilometara udaljenog od Rima. Postao je svetac – zaštitnik zaljubljenih kao spona između originalno poganskih običaja izmjenjivanja ljubavnih poruka i vlastitog angažmana u spajanju parova. Ovo posljednje, naravno, nije potvrđeno, već je do nas došlo u obliku legende.

Datum Dana zaljubljenih nastao je kao logična posljedica nekadašnjeg ravnanja života ljudi prema vjerskim blagdanima. Naime, Crkva je nekad od vjernika tražila da se svadbe ne održavaju u adventsko i korizmeno vrijeme. Kako se stanovništvo pretežito bavilo poljoprivredom, zimsko je vrijeme unatoč crkvenim preporukama predstavljalo idealno razdoblje za svadbe. Zato je blagdan zaljubljenih određen nakon Božića, a prije korizme. Osim toga, Rimljani su 14. veljače slavili božicu braka, Junonu.

Slavlje Valentinova osobito se razvilo nakon 15. stoljeća. Tada se razvila tradicija slanja ljubavnih poruka i čestitaka. Nastojalo ih se bogato ukrasiti čipkom, papirnatim srcima i drugim uresima ili ukrasnim vrpcama. Što su bogatije bile dekorirane, to se pažnja prema odabranicama smatrala većom.

U sjeverozapadnoj Hrvatskoj osobito je popularan običaj ženidbe ftičeka. Stariji su djecu uvjeravali kako se ftičeki žene na taj dan te bi ih slali po crvene čizmice koje će im ftičeki ostaviti na poklon. Djeca bi bosa odlazila po snijegu promatrati ptice na granama drveća te bi se vraćala razočarana što nisu pronašla čizmice. Odrasli bi se tada nasmijali te im odvratili da pogledaju noge. Naravno, nožice djece bile bi crvene od hladnoće zbog hodanja po snijegu te bi ona morala priznati da su doista dobila crvene čizmice…

Sveti Valentin

 

Ovaj blagdan je lijepa ilustracija načina na koji su se običaji sjeverozapadne Hrvatske napajali iz staroslavenske mitologije i kršćanstva.

Komentari

Komentara