Povežite se s nama

Međimurje

Venodjalica: Svetovid, Svevid ili Svantevid – četveroglavo slavensko božanstvo

Objavljeno:

- dana

Lik Svetovida ili Svantevida bio je važan u slavenskoj mitologiji. Svetovid je bio bog rata, plodnosti i izobilja. Povezivalo se ga i s proricanjem.

Vidovo

Neki znanstvenici smatraju da Svantevid zapravo i nije bio zasebno božanstvo, već zajednički naziv za mini-panteon od četiriju bogova: Peruna, Svaroga, Mokoš i Lade.
Kad su zajedno, vide sve četiri strane svijeta, zbog čega je jedno od alternativnih imena božanstva i Svevid. Neovisno o već spomenuta četiri božanstva, Svetovida se prikazivalo s četiri glave i rogom izobilja. Ako se radilo o skulpturi, rog izobilja u sklopu kipa bi svake godine na Vidovo štovatelji božanstva napunili medovinom.

Neki znanstvenici smatraju da Svantevid zapravo i nije bio zasebno božanstvo, već zajednički naziv za mini-panteon od četiriju bogova: Peruna, Svaroga, Mokoš i Lade.

Unatoč činjenici da se Svantevida smatralo omniscijentnim prorokom, prvi dio njegova imena nema veze s imenicama „svijet“ i „vid“, kako bi logično slijedilo, već je nastao od pridjeva „svet“ i imenice „vit“, što znači „gospodar, pobjednik“. Sličnosti dijelova njegova imena s raznim imenicama i pridjevima uzrokovale su pojavu štovanja inkarnacija raznih aspekata božanstva. Slavenski narodi, kod kojih postoji sličnost njegova imena s imenicom „vid“, štovali su ga i kao zaštitnika vida, odnosno zdravlja očiju.

Nakon što su poganski narodi Europe, pa tako i Slaveni, pokršteni, kršćanstvo je pokušalo istisnuti kult Svetovida pomoću lika sveca sličnog imena – svetog Vida. Sveti Vid je bio kršćanski svetac sa Sicilije. Umro je mučeničkom smrću tijekom progona kršćana koje su provodili suvladari Dioklecijan i Maksimijan 303. godine.

U Hrvatskoj su svetom Vidu posvećene čak 123 crkve. Najpoznatija od njih je vjerojatno katedrala svetog Vida u Rijeci. Ime ovoga sveca nose mnoga naselja i znamenitosti.

Njegov dan Katolička Crkva obilježava 15. lipnja, dok ga kršćani koji još uvijek upotrebljavaju julijanski kalendar slave 13 dana kasnije, 28. lipnja. U Srbiji se blagdan zove Vidovdan i predstavlja važan nacionalni praznik i blagdan. Mnogi događaji važni za Slavene dogodili su se 28. lipnja – od Bitke na Kosovu polju do atentata na Franju Ferdinanda i Vidovdanskog ustava.

U Hrvatskoj su svetom Vidu posvećene čak 123 crkve. Najpoznatija od njih je vjerojatno katedrala svetog Vida u Rijeci.

Ime ovog sveca nose mnoga naselja i znamenitosti. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj to su donjomeđimursko naselje Donji Vidovec (koje Dan Općine slavi 15. lipnja!), Ulica Gornji Vidovec u Ivanovcu te Vidovec kod Varaždina, a i varaždinska župa nazvana je po Vidu. Korijen Svantevidova imena srodan je i s imenicom „svitanje“, zbog čega ga se dovodi u vezu sa Suncem i jutarnjom zvijezdom – Danicom.

Slavenska mitologija bogata je poviješću i poveznicama sa svakodnevnim pojavama. Istraživanje te povijesti može nam objasniti mnoge pojave i ostatke kulture koje i danas primjećujemo.

Međimurje

„Sestra, nevesta, za naveke sestra! Brat, brat, za naveke brat!“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Foto: Ivan Agnezović

Jaje u običajima i vjerovanjima mnogih naroda zauzima važno mjesto. Kako gdje, simbolizira život, novi početak, blagostanje, pobjedu dobra nad zlom… Kršćani jaje posebno vežu uz proslavu svojeg najvećeg blagdana Uskrsa. Jaje, odnosno pisanica simbolične su oznake ove svetkovine, središnji motiv cijelog uskrsnog ciklusa, od Cvjetnice, preko Uskrsa do Bijele nedjelje ili Malog Uskrsa.

To posebno vrijedi za Međimurje. I dok se u svim dijelovima Hrvatske jaja uz šunku, hren i kolače na Uskrsno jutro nose u crkvu na posvećenje, u Međimurju, posebno njegovom donjem dijelu, jaja su zauzela središnje mjesto i sedam dana nakon Uskrsa, odnosno na Bijelu nedjelju ili Mali Uskrs.

– Ujutro za doručak obavezno je bilo „cvertje“ (kajgana), a poslije su djeca, pa i odrasli „dečki“ i „deklje“ dobivali pisanice – šarena jaja. S njima se išlo u crkvu (nije bila obveza), a poslije objeda na sestrenje i bratimljenje. Karakteristični, tradicijski doručak „cvertje“ ljudi objašnjavaju: „Mora se tak kaj bodo bolje kokoši neslje“. No, šarena jaja ili pisanice zauzimala su tog dana tako značajno mjesto da su ljudi bijelu nedjelju prekrstili u „pisano nedeljo“ jer se za pisanice govorilo da se „pišu“, a ne izrađuju ili crtaju – navodi istraživačica međimurske tradicije Marija Novak u tekstu „Međimurske pisanice“ objavljenom u časopisu „Kaj“ 1983. godine. Marija Novak je svoja istraživanja i razgovore sa starijim mještanima Donjeg Vidovca, Donje Dubrave i Kotoribe obavljala tijekom 1978. i 1979. godine.

Tko je prvi počeo bojati i ukrašavati jaja, nije poznato. Zna se tek da su pisanice dio različitih tradicija brojnih slavenski i neslavenskih naroda. Tek se pretpostavlja da je bijela ljuska privlačila ljude da na njoj naprave ukrase i čistoga čovjekova poštovanja prema jajetu.

– U donjem Međimurju su pisanice, koliko stari ljudi pamte, bile oduvijek crne boje. Vrlo, vrlo rijetko koje bile su smeđe. Na pisanicama je isključivo bilo nacrtano cvijeće. Pravljenjem takvih pisanica bavile su se samo žene. Krajem devetnaestog stoljeća i u prvoj polovici dvadesetog, u svakom je selu bilo i do dvadesetak žena koje su veoma lijepo znale napisati pisanice. I među njima bilo je onih koje su slovile kao najbolje poznavateljice te vještine. Tako je između dva rata u Donjoj Dubravi bila poznata po izrazito lijepim pisanicama Kata Rusak, u Donjem Vidovcu Kata Gabaj, a u Kotoribi Klara Petermanec. Kasnije su u Donjoj Dubravi samo dvije žene očuvale vještinu: Mara Fabić i Margareta Benko – ističe Marija Novak u svom tekstu.

Nositeljica vještine izrade črnih pisanica danas je Biserka Vučenik iz Donje Dubrave, koja u okviru svojih redovitih izložbi održava i radionice na kojima znanja i vještinu prenosi na sve uzraste. Upravo jedna takva izložba je otvorena za razgledavanje na Općem odjelu Knjižnice „Nikola Zrinski” Čakovec do 9. travnja. Na izložbi pod nazivom „Međimurska črna pisanica“ mogu se razgledati radovi Biserke Vučenik koja se izradom črnih pisanica bavi više od 30 godina. Pisanice se izrađuju posebnom batik tehnikom, pri čemu se pisanice iscrtavaju drvenim štapićem na čiji je vrh komad bakrene žice omotan u obliku kljuna tzv. kljičicom.

Črna pisanica se u središtu pažnje našla na Bijelu ili Pisanu nedjelju.

– Naime, na „pisano nedeljo“ je svako dijete dobilo pisanicu na poklon od krsne ili „ferminjske“ (krizmane) kume, od tetke ili su mu je kupili roditelji. Ne samo djeca već i odrasli „dečki“ i „deklje“ znali su dobiti pisanice. Pisanice su čuvali poput neke svetinje, zamatali ih u maramice i s njima su se poslije objeda išli bratiti ili sestriti. Sestrilo se ili bratilo na ulici, križanju, pred crkvom, na livadi ili u kući. Mjesto za sestrenje nije bilo određeno. Stariji „dečki“ i „deklje“ (do 18 godina) znali su većinom u kući prirediti i malu veselicu. Kad su se pobratili i posestrili, pjevali su i plesali. U Kotoribi su takve veselice bile više poznate nego u Donjoj Dubravi i Donjem Vidovcu. Na takvim su se veselicama našli samo mladi koji su bili neoženjeni. Djevojke su se mogle sestriti do udaje, a mladići do ženidbe – navodi Novak.

Svatko tko se želio bratiti ili sestriti unaprijed je izabrao kome će to predložiti. Izabranici su obično bili školski prijatelji ili susjedi. Kad su se sastali, dječak bi obično pitao: „Se boš z menom bratil?“, a djevojčica: „Se boš z menom sestrila?“ Ako su dobili pozitivne odgovore, izmijenili su pisanice uz istovremeno i zajedničko govorenje:

Sestra, nevesta,

Za naveke sestra.

ili

Brat, brat,

Za naveke brat.

– Nisu uvijek morali istovremeno govoriti. Moglo se sestriti i tako da je najprije jedna djevojčica govorila, a nakon nje druga. Pri govorenju je prvo desnom rukom u kojoj je držala pisanicu pritisnula svoje grudi i rekla: „Sestra“. Zatim je pritisnula grudi druge djevojčice i rekla: „Nevesta“, pa onda opet svoje i rekla: „Za naveke“ i napokon njene i rekla: „Sestra“. Tada joj je dala svoju pisanicu. Grudi je mogla pritiskati, odnosno doticati i samo na slogove što je naravno iziskivalo i brži tempo govorenja. Na takav isti način se i bratimilo, jasno uz govorenje – brat… – dodaje Marija Novak.

Djevojke koje su se posestrile su se poslije toga nazivale „pisane sestre“, a mladići „pisani brati“.

Na „pisano nedeljo“ znalo je biti i tuge i plača. Ponekad se dogodilo da je predloženi bio odbijen.

– Neki put je i pisanica znala odigrati ulogu tko će se s kime bratiti ili sestriti. Kad je nekom bilo predloženo da se brati, znao bi reći: „Dej da ti vidim pisanico!?“ Ako mu se pisanica nije sviđala, rekao bi: „Nemaš ljepo pisanico, nam se z tebom bratil!“ Dakle, djeca, pa i odrasli nisu se zadovoljavali s bilo kako našaranim pisanicama. Zato su žene trebale paziti kod izradi kako bi pisanice bile što ljepše – zaključuju Marija Novak u svome tekstu.

Nastavite čitati

Međimurje

Koronavirus: u subotu u Međimurju 72 nova slučaja zaraze, u tijeku je osma akcija cijepljenja

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

korona

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije, u protekla 24 sata obrađeno je 209 uzoraka, od čega je evidentirano 66 pozitivnih nalaza na SARS-CoV-2 virus u Međimurskoj županiji, što je 31,5 posto pozitivnih od broja testiranih, priopćio je 10. travnja županijski Stožer civilne zaštite.

U protekla 24 sata oporavile su se 32 osobe. Broj pozitivnih osoba u Međimurskoj županiji na današnji dan je 430.

Iz drugih županija javljeno je o 3 pozitivna slučaja osoba s prebivalištem/boravištem u Međimurju, na temelju kliničke slike dijagnosticiran je SARS-CoV-2 virus kod jedne osobe, dok je brzim Ag testovima javljeno o 2 pozitivna pacijenta.

Do danas su u mikrobiološkom laboratoriju Zavoda za javno zdravstvo uzeta 48.774 uzorka, ne računajući testiranja građana u drugim ustanovama unutar i izvan Međimurske županije.

U  Županijskoj bolnici Čakovec hospitalizirano je 35 pacijenata pozitivnih na SARS-CoV-2 virus.

U protekla 24 sata hospitalizirano je 6 pacijenata, otpuštena su 3 pacijenta, dok je 1 pacijent na invazivnoj respiraciji. U protekla 24 sata nema preminulih osoba.

Od 25. veljače 2020. godine, kada je zabilježen prvi slučaj zarez u Hrvatskoj, do danas u Međimurskoj županiji ukupno bilježimo 12.875 oboljelih osoba, a ukupno se oporavilo 12.190 osoba.

Na području Međimurske županije provodi se osma akcija cijepljenja građana koja se odvija na 3 punkta, u Nedelišću, Prelogu i Murskom Središću. Danas će se cijepiti 1700 osoba.

U Nedelišću će se drugom dozom cijepiti 700 osoba, dok će se u Prelogu i Murskom Središću prvom dozom cijepiti 1000 osoba. U organizaciji cijepljenja sudjeluju brojni volonteri Doma zdravlja, patronažnih službi, Zavoda za javno zdravstvo i ostalih operativnih službi organizirani u timove. 

S današnjim obavljenim cijepljenjem, u Međimurju je više od 13.000 osoba primilo barem jednu vrstu cjepiva. U internetsku platformu za cijepljenje s današnjim danom je upisano oko 23.000 osoba. 

Nastavite čitati