Hrvatska ovisna o uvozu

Hrvatska je postala prehrambeno ovisna zemlja. Dok se Vlada na konvenciji održanoj za vikend proglasila najboljom do sada, sve više Hrvata nije u stanju sami sebe nahraniti.

Laskavu kvalifikaciju sebe i ministara premijer je potkrijepio pričama o smanjenju svojih plaća, o rezanju jednih, povećanju drugih prava… O hrani niti riječi. Kamoli svinjogojstvu. Možda je i bilo, ali tek na domjenku. Ili privatnim večerama. Ako je i bila servirana svinjetina, sigurno se nitko od „najuspješnijih vladara“ između dva zalogaja nije upitao je li im servirano domaće meso ili ono iz uvoza. S obzirom na to da vlastitom proizvodnjom podmirujemo samo 35 posto domaćeg tržišta, oklade na uvoz su izvjesnije.
Poražavajuć podatak da ovisimo o tuđoj hrani i činjenica da je proizvodnja hrane od strateškog interesa na europskoj i globalnoj razini, u Hrvatskoj je preskočena. U novoj industrijskoj strategiji također nije među top-interesima. Ovisnici smo o uvozu hrane.

Rapidno nizbrdo

Što se dogodilo i događa s mljekarstvom – znamo, da je sve više zemlje neobrađeno – znamo, o svinjetini smo mislili da sve znamo, ali gore je nego što smo mislili. – Dok su 2007. godine 22 tisuće seoskih gospodarstava držale svinje, danas ih na svojim imanjima ima svega 6.000 seljaka. Tove oko tisuću komada svinja. Gotovo pa bismo ih mogli proglasiti zaštićenom vrstom – kazao nam je Dragutin Vincek, pročelnik Varaždinske županije za poljoprivredu. – Problemi koji tište svinjogojce nisu od jučer, svi sve znaju (ili ne znaju) o njima. Evo, vrijeme na žalost prolazi i ništa se ne pokušava riješiti – kaže prvi čovjek županijske poljoprivrede.

Od prodaje svinjetine u nas mogu živjeti samo veliki trgovci i mešetari

A problema je mnogo. – Ne znam kud bih se okrenuo a da nema problema. Nizbrdo je krenulo u svinjogojstvu otkad imamo Lijepu Našu, ali od 2007. urušava se rapidnom brzinom – kaže Damir Jagić, predsjednik Udruge svinjogojaca Varaždinske županije, aludirajući na svinjsku kugu koja je gotovo uništila tada još relativno pristojnu proizvodnju. – U prvom momentu nismo bili svjesni što nam se događalo, a država je provodila rigorozne mjere. Kako bismo se pokazali i dokazali Europskoj uniji, prvo smo morali stopirati promet svinjama, a potom dosta toga i eutanazirati. To se debelo odrazilo na daljnju proizvodnju – kaže Jagić. – Uništili su svinjogojstvo zbog svinjske kuge koja je postojala i nije postojala. Razlog? Interesi lobija – dovesti svinjogojstvo na koljena. Uništiti malog proizvođača i ostvariti monopol. Svaka dva mjeseca je, kao, buknulo novo žarište. I tako godinu dana uz stopirani promet. Naša županija je bila najjača po proizvodnji odojaka u državi i, gle čuda, evo kuge. Nije li to za metnuti pod znak upitnika? – rezigniran je Jagić i nije jedini koji vjeruje u namjerno uništavanje hrvatskog svinjogojstva. Ali je jedini koji je to javno rekao.

Kuga, aujecki…

Taman kad su se donekle počeli oporavljati od svinjske kuge, pojavio se aujecki – svinjska bjesnoća. Opet u Hrvatskoj. – Ispada da svaka vrsta životinje ima neku bolest koja sada zatvara granice – oštar je Vincek. Svi do jednoga, mali i srednji proizvođači, reći će da je Vincek oštar s pravom. Dragutin Vincek ulazi u ono što većina agronoma vjeruje da je bit problema. Politika. – Domaći proizvođaći skupo su platili i dalje će skupo plaćati loše ispregovarane uvjete najprije sa Svjetskom trgovinskom organizacijom, onda i s EU, što je hrvatsko tržište pretvorilo u brisani prostor za uvoz. Sada, kao članica Unije, Hrvatska je prepuštena slobodnom tržištu, nema granica, protok robe je slobodan. Ali goveda ne mogu prema EU zbog leukoze, svinje do sada nisu mogle zbog svinjske kuge, a sada zbog bolesti aujecki. Zaista ispada kako su granice zatvorene za uvoz mesa iz Hrvatske, kaže Vincek. – Postavlja se pitanje što je država radila svih ovih godina pregovora i nakon njihovog završetka, ako se znalo što nas čeka. Zašto nismo krenuli u suzbijanje bolesti paralelno s onim što je ispregovarano? – zaključuje Vincek.

“Ispada da svaka vrsta životinje ima neku bolest koja sada zatvara granice”, D. Vincek

Kako bi se utvrdilo je li krmača zaražena aujeckim, za koji su svinjogojci prvi put čuli tek kada je postao preprekom izvozu, može se znati tek vađenjem krvi. – Puno ljudi će se opet napatiti. To je mjera koju nam je nametnula država, u cilju izvoza živih svinja u Europsku uniju. Zeleno svjetlo ćemo dobiti kad dobijemo takozvani slobodan status od tog aujeckog. Budući da je mjeru donijela država, smatram da bi ju država trebala i financirati. Decidirano sam pitao na sastanku u Zagrebu što to konkretno znači – koliko krmača mora vaditi krv. Velim, imam 30 krmača i recite mi. U tablici piše – na 19 svinja. Toliko matematike znaju i svinjogojci. Onaj s preko 10 tisuća vadi na 29.

Prepušteno stihiji

Jagić za 30-ak svinja mora dva puta godišnje vaditi krv od njih 19, dok, primjerice, Ivica Todorić, čije stado, pretpostavljamo, broji daleko više od onih 10 000, mora vaditi krv od njih 29. – Ne znam je li im cilj da nestanemo, ali… Država je donijela mjeru po kojoj takvu krmaču odmah šalje na klanje. Ja sam ju, dok je imala 100 kg platio 500 eura, a ako ju šaljem na prinudno klanje, za nju ću dobiti 1500 kuna. Tko će mi platiti razliku? – ljut je Jagić, čije sumnje uopće ne djeluju irealno.

“Ispada da svaka vrsta životinje ima neku bolest koja sada zatvara granice”, D. Vincek

Preko 80 posto tovilišta u državi je prazno, a na tržištu se ne osjeća manjak svinjetine. – Netko to debelo nadomješta izvana – siguran je Jagić. Prema dostupnim podacima, hrvatski svinjogojci propadaju zbog prekomjernog uvoza. Uvozi se živa stoka, zamrznuto meso i prerađevine.
– Ulaskom u EU, poljoprivredni sektor nije ništa dobio, osobito svinjogojstvo. Dapače, samo smo njima otvorili dodatno tržište. Jednosmjerno. Ja sam među najmađim članovima u udruzi. Tko će za pet godina to raditi? Vodi li netko u Ministarstvu o tome računa? Kako da sada digneš neki kredit, a ne možeš računati ni na koga iza sebe? – veli Jagić.

Hrvati – najveći uvoznici

Proizvodnja je spala na to da čak Španjolcima prodajemo kukuruz, a oni nama kasnije svinje koje tim kukuruzom hrane. Tako Hrvatska spada u najveće uvoznice svinjetine iz Europe. Domaći proizvođač, zbog ogromnog PDV-a i loših zakona, nema nikakvu šansu. Kilogram tovljenika žive vage morao bi koštati, izračunali su svinjogojci, 13 kuna plus PDV, kako bi zaradili niti cijelu kunu.
Analitičari tvrde da proizvođači danas plaćaju loše ispregovarane uvjete s Europskom unijom. Vjeruju da nitko iz Hrvatske nije niti pokušao pozorno pročitati sve što je napisano u balama papira poglavlja. Sve u interesu ulaska u Uniju.
– Nije Unija kriva. Nitko nas nije vukao za rukav. Je li pod svaku cijenu trebalo sagnuti glavu, nagnuti se i reći: radite kaj hoćete, samo nas primite? E, pa mislim da nije. Razočarani smo. Barem u poljoprivrednom sektoru. S kompletnom novom postavom ministara koji su došli prije dvije godine. Mislili smo da imaju viziju, strategiju. A nemaju niti jedno niti drugo – kaže Jagić, koji još nije odustao. – Kad bi se promet odvijao dvosmjerno, sve bi bilo u redu. Kvaliteta našeg mesa sigurno bi, makar možda i nešto skuplja zbog naših zakona, našla svoje kupce. Samo kad bi uspjela doći do polica Europske unije. Ali to se sustavno sprečava – siguran je Jagić.
– Ako nema garantiranog otkupa, bit će to jako teško, no u kontaktu smo s nekim otkupljivačima. Za sada opstajemo tako što prodajemo samo malim mesnicama. Nakon što ja uložim u nove nazivnice 90 tisuća kuna, pa dođu prvi odojci, prođe godina dana. A u Lijepoj Našoj se u godinu dana promijeni pun kufer stvari da je možda onaj s kojim smo imali ugovor već propao – dodaje Jagić.

Goveda ne mogu prema EU zbog leukoze, svinje do sada nisu mogle zbog svinjske kuge, a sada zbog bolesti aujecki

Kako zainteresirati domaću mesnu industriju za otkup? – Njima je država ostavila toliko lufta da oni komotno mogu sjediti na dvije stolice.
Uvijek se prilagode strani koja je povoljnija za njih. Kad država posloži te parametre… Znam, stalno govorim država, država, ali ona je gazda i kreira odnose između proizvođača i krajnjeg korisnika. I mesnih industrija koje to prerade i finaliziraju za trgovinu. Da im bude stimulativno surađivati s domaćim proizvođačem. Na žalost, senzibiliteta za domaćeg proizvođača nema.
Hrvatska poljoprivredna gospodarstva odustaju od proizvodnje svinja. Uglavnom zbog preskupe hrane, otežanog plasmana, niske otkupne cijene te nikakve državne pomoći. Gašenje proizvodnje mlijeka i mesa sigurno će narušiti uvjete života, izazvati demografski poremećaj i u konačnici uništiti selo. Na Odjelu za poljoprivredu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori priznaju da je stanje u svinjogojstvu teško i da ta stočarska grana nije bila spremna za EU. Prisjetimo se toga kad vidimo reklamu za carsko meso po 20 kuna kilogram. Da ga naši veletrgovci nisu kupili, sada bi vjerojatno bio samo hrpica pepela u nekoj europskoj klaonici.

Damir Jagić: Ne znam ni je li konzerva hrvatska

– Podravka ima brend i trebala bi biti naša perjanica kod odrezaka i sl., a istovremeno zatvaraju klaonicu. Hoće li oni uslužno klati u Vrbovcu, kod Todorića? Nema klaonica u županiji. Idemo se vezati – ja sam proizvođač i treba mi sigurnost plasmana, a oni su trgovci i treba im sigurna sirovina. No kako oni razmišljaju? Dok ima mesa na brodovima u Amsterdamu koje se prodaje budzašto samo da ga se riješe jer ističe rok, oni odlaze i kupuju. Istovremeno me ucjenjuju cijenom. Ja bih Podravkin mesni narezak trebao kupiti u Hrvatskoj zato da bih kupovao domaće, a oni istovremeno ne bi kupovali hrvatsko meso. Ne znam ni je li konzerva hrvatska. A tako rade sve velike firme. Jedino država tu može uvesti reda, ali ili nema interes, ili su nesposobni ljudi na čelu – rekao je Jagić.

Parfimirano meso

“Sanitarna služba morala bi tražiti da meso koje dolazi na police zadovoljava zdravstvene standarde – iste one koje mi proizvođači moramo zadovoljiti. Ti su standardi daleko veći od onih koji se traže u EU. Najviše nas muči to što u trgovine dolazi svakojako meso, koje je dulje vremena negdje stajalo zamrznuto, pokupljeno s nečijih rezervi. To meso u svojim zemljama više ne može ići na normalnu preradu; već možda na spaljivanje. Onda nastupaju naši menadžeri koji to meso dobivaju po izuzetno povoljnim cijenama, a oni tamo su sretni da ga se riješe. Naparfimiraju ga i – na hrvatske police.”

Jedno vađenje krvi = 85 kn

2 puta godišnje treba vaditi krv svinjama
Na 10 svinja, krv se vadi od svih 10
Na 10 000 svinja, krv se vadi od 29 svinja
25 posto PDV-a košta svaki input
hrvatskog svinjogojca
8 posto PDV-a košta svaki input
slovenskog svinjogojca

Izvor:
Foto: