SUĐENJE

U kaznenom postupku koji se na Županijskom sudu u Zagrebu vodi protiv bivšega varaždinskoga gradonačelnika Ivana Čehoka, bivšeg direktora Varkoma Tomislava Kezelja, poduzetnika Davora Patafte, Narcise Huljev i Hrvoja Vojvode, traje ispitivanje svjedoka.

I dok se očekuje svjedočenje Marijana Bakulića, bivšeg pročelnika gradskog aKomunalnog odjela, i Damira Subašića, bivšeg direktora APO-a, svoj iskaz je već dao Antun Možina, sudski vještak. Kao sudski vještak koji je procjenjivao nekretnine koje su bile predmet kupoprodaje između Grada Varaždina i VIS-a, Možina je na sudu u bitnome promijenio iskaz u odnosu na onaj dan USKOK-u u istrazi. Naveo je da nije pogriješio u svojim procjenama te da nije napravio ništa protuzakonito.

 

Analize vode pokazale da je bila onečišćena nitratima i bakterijama

Ispitani su i sudski vještaci koje je predložio USKOK. Budući da je sud utvrdio da njihova mišljenja nisu usklađena, zatražio je novo vještačenje, i to u skladu s novim Zakonom o procjeni nekretnina, koji je u međuvremenu stupio na snagu. S obzirom na to da je obrana kao dokaze za hitnost u postupku zaključenja ugovora između Varkoma i VIS-a predočila nalaze inspekcije zaštite okoliša, dopise resornog ministarstva, kao i analize nadležnih institucija o stanju okoliša, a USKOK u optužnici tvrdi da nije bilo nikakve potrebe za hitnim rješenjem, nego je trebao čekati izgradnju Regionalnog centra za gospodarenje otpadom u Piškornici (čija izgradnja ni danas nije počela), pozvani su svjedoci koji su govorili o okolnostima u kojima je 2008. sklopljen ugovor o zbrinjavanju varaždinskoga baliranog otpada.

Ispitan je tehnički direktor Varkoma Marijan Cesarec, koji je rekao da su bale počele pucati, da se osjećao smrad te da je stalno postojala opasnost od velikog zagađenja. Svjedočili su i bivši državni tajnici u tadašnjem Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Nikola Ružinski i Josipa Blažević-Perušić. – Imali smo zapisnike inspekcija i rješenja, te je ustanovljeno da ništa nije napravljeno vezano uz problem zbrinjavanja otpada, a radilo se o baliranom otpadu, i to o 80.000 tona, što predstavlja tempiranu bombu. To govorim ne samo s današnje percepcije, nego i za 2008., zbog čega se radilo o potrebi žurnog rješavanja tog problema – naveo je Ružinski, sveučilišni profesor u mirovini.

Podzemne vode

Potvrdio je i veliku opasnost od metana, ali i da su bale opasnost za podzemne vode, posebno zbog činjenice da se radi o vodozaštitnom području. 
– Balirani otpad u razdoblju od tri do šest mjeseci ne predstavlja opasnost za podzemne vode, ali sve duže od toga predstavlja opasnost – rekao je Ružinski i napomenuo da je za podzemne vode opasno sve vezano uz otpad, jer se radi o štetnim tvarima, teškim metalima, bakterijama i slično.

Blažević-Perušić navela je da je inspekcija zaštite okoliša rješenje o uklanjanju bala 2007. donijela jer skladište nije bilo propisno izgrađeno.
– U to vrijeme su obavljane analize vode, a rezultati su bili da je voda onečišćena nitratima i bakterijama te po Pravilniku nije bila za piće. Takvi rezultati su bili za očekivati, jer otpad je bio baliran i omoti su počeli popuštati, te nije bila pripremljena propisna podloga za balirani otpad, zbog čega je bilo i doneseno inspekcijsko rješenje – rekla je.

Dobro rješenje

Što se tiče predloženog načina sanacije baliranog otpada, svi su se složili da je MBO bilo dobro rješenje, a Ružinski je istaknuo da je Patafta pred cijelim kabinetom bivše ministrice Marine Matulović Dropulić prezentirao MBO tehnologiju i dobio podršku, jer je to tada bio jedini predloženi MBO projekt u Hrvatskoj sa svim tehnološkim razradama i dozvolama, premda je prema Nacionalnoj strategiji gospodarenja otpadom i Planom gospodarenja otpada bilo predviđeno barem 12 takvih centara. Do danas nije nijedan u punoj funkciji, osim varaždinskoga, koji je izgradio VIS.

Da bi se uvjerili u neškodljivost MBO centra za okoliš, a prije nego što je Fond za zaštitu okoliša odobrio Gradu Varaždinu 34 milijuna kuna za zbrinjavanje bala, izaslanstva Ministarstva i Fonda su zajedno s predstavnicima VIS-a otišla u Italiju, gdje su razgledali MBO centar pokraj Genove.

Hitno po zakonu

Baliranje komunalnog otpada u Brezju je počelo 2005. nakon što je zatvoreno odlagalište u Općini Kneginec. Grad Varaždin je u nabavu uređaja za baliranje krenuo godinu dana prije nego što je to odlagalište zatvoreno. Balirka je nabavljena po hitnom postupku, neposrednom pogodbom i to sukladno Zakonu o javnoj nabavi, a za što je suglasnost dao i nadležni Državni ured za javnu nabavu. S obzirom na to da se smatralo da se balirka mora nabaviti hitno, na suđenju je postavljeno i pitanje nije li još hitnije bilo zbrinuti otpad, i to godinu dana nakon što je inspekcija naredila uklanjanje otpada, i to s područja koje se nalazi na vodozaštitnom području.

Nije opasno, pa opasno

Svjedočenja na zagrebačkom Županijskom sudu o tome je li balirani otpad 2008. godine, u vrijeme kad je Grad Varaždin potpisao ugovor s VIS-om, trebalo hitno zbrinuti, vrlo su zanimljiva s obzirom na to da se više od 100 tisuća tona bala i dalje nalazi u Brezju. Iako je još 2011. godine aktualni varaždinski gradonačelnik Goran Habuš tvrdio da ima rješenje za bale i da će ih vrlo brzo zbrinuti, svi su njegovi pokušaji propali. Zanimljivo je da je Grad Varaždin u tom razdoblju izradio dva potpuno suprotna plana za zbrinjavanje bala, ali i mišljenje o tome predstavljaju li opasnost za okoliš. I dok je Habuš u dopisima koje je ujesen 2015. slao bivšemu ministru zaštite okoliša Mihaelu Zmajloviću i Fondu za zaštitu okoliša ne bi li ishodio novac za njihovo uklanjanje naveo da je Brezje onečišćeno i zagađeno, prethodno je aktualna gradska vlast iznosila potpuno suprotne tvrdnje. Primjerice, u sporu protiv VIS-a i Varkoma za utvrđivanje ništetnosti ugovora izričito se tvrdilo da balirani otpad nema nikakvog utjecaja na okoliš, pa se otvara pitanje zašto su i na temelju čega krenuli u proglašenje ugovora ništetnim.

Izvor:
Foto: