Povežite se s nama

Kolumne

Tako piše na Wikipediji

Objavljeno:

- dana

(Ne) filozofiraj

Već godinama svako malo vodim rasprave s raznim ljudima o fenomenu Wikipedije. Većina njih me uvjerava da je Wikipedija nešto nadasve korisno i pozitivno. Meni se pak čini da ona ima određene fatalne mane zbog kojih je itekako problematičan izvor informacija. 

To je potvrdilo i nedavno istraživanje obavljeno u Americi. Iz njega se vidi da čak 60 posto tekstova na Wikipediji koji su bili obuhvaćeni istraživanjem sadrži pogrešne informacije. No ako se uzme u obzir što tu enciklopediju razlikuje od drugih enciklopedija, onda tako nešto i ne treba čuditi.

Naime, to je zasad jedina enciklopedija u kojoj iza objavljenog teksta ne stoji netko sa svojim imenom i prezimenom, svojim ugledom ili stručnim kvalifikacijama, odnosno nema nekoga tko bi u slučaju eventualnih netočnosti snosio bilo kakvu odgovornost. Pa to omogućuje doslovno bilo kome da po vlastitu nahođenju piše o bilo čemu.

Osim toga, na Wikipediji nije potrebno ni da tekst bude gramatički i pravopisno točan. Dok druge enciklopedije imaju angažirane profesionalce koji se brinu za poštovanje pravopisnih i gramatičkih normi, pa i za stil i jasnoću, na Wikipediji o tome nema ni govora. Nema govora ni o nekom ozbiljnom i sustavnom provjeravanju onoga što se objavljuje.

Za razliku od drugih enciklopedija koje imaju tim stručnjaka koji redovito provjeravaju sve što se u enciklopediji tvrdi, prikazuje i citira, da bi bilo što kvalitetnije i vjerodostojnije, na Wikipediji kao posljednja instanca kontrole figurira neka anonimna grupa volontera za koju nitko zapravo ne zna ni tko je sačinjava, ni koje su njezine kvalifikacije. Tu je i razlika u uloženom trudu i vremenu.

Dok u tekstove koje donose druge enciklopedije stručnjaci raznih područja ulažu mnogo truda i vremena, tekstovi na Wikipediji najčešće su napisani na brzinu i bez pretjerane upućenosti u samu stvar. Pa i jako površno i skicozno. Zbog svih tih razloga čini mi se da svatko ozbiljan treba izbjegavati Wikipediju kad god je to moguće, a koristiti je samo u slučaju kad nigdje drugdje naprosto nema traženih informacija – a i tada s oprezom.

Izvor:
Foto:

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje