Bilo da je na radnome mjestu u profesionalnoj kuhinji prestižnog restorana ili kod kuće za štednjakom, bilo da je s knjigom u ruci učeći o posebnostima svjetskih kuhinja ili usavršava kulinarske tehnike, bilo da isprobava nove namirnice pokušavajući ih uklopiti u svoju kulinarsku filozofiju, mladi 21-godišnji kuhar Amos Novak, rodom iz Dragoslavca, živi svoj najveći san. Iako iza sebe još nema niti pune tri godine radnog iskustva, životopis mu je ispunjen brojnim uspjesima, angažmanima, natjecanjima, suradnjama…

Ljubav prema kuhanju i kulinarstvo rodila se prilično rano, naravno, u kuhinji obiteljskog doma.

– Promatrao sam mamu i tatu dok kuhaju. Mama je većinom bila zadužena za kuhanje u kući, dok su tatini specijaliteti bili vezani za kuhanje na otvorenom. Tata je majstor roštilja, kotlovina, kotlića… U takvom okruženju rodila se radoznalost o tome kako nastaju jela. Želio sam zamijesiti tijesto, pa zatim složiti klipiće… Krenulo je s jednostavnim stvarima, a kako sam učio sve više toga novoga, počeo sam pomagati roditeljima u pripremi i kompliciranijih jela – otkriva nam Amos na početku našeg razgovora.

Oko odabira srednje škole nije imao problema. U njegovom slučaju svi putevi vodili su u Srednju školu Prelog, smjer Kuhar. Stručnu praksu obavljao je u varaždinskom Hotelu Turist, gdje je imao privilegiju, baš kao i brojni drugi mladi kuhari s ovog područja, učiti pod budnim okom mentora Damira Crlenog.

– Mogu reći da mi je za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja kuhanje postalo vrlo ozbiljna okupacija kojoj nisam bio posvećen samo u školi ili na praksi već sam i u slobodno vrijeme istraživao kulinarski svijet. Naravno, kad sam počeo odlaziti na praksu dobio sam pravu sliku o razini profesionalnosti u kulinarstvu. Dopao mi se način na koji se razmišlja i radi u kuhinji. Sviđa mi se koliko kreativnosti možeš unijeti u svoj posao – dodaje Amos.

Po završetku srednje škole otvorila mu se prilika zaposlenja u jednom od najboljih domaćih restorana – Terbotzu. Ponovno je došao u dobre ruke.

– Učim i radim pod budnim okom chefice Silvije Horak i njezine zamjenice Marinele Kralj. Jela kreiramo kroz razgovor i dogovor. Mogu reći da sam uistinu privilegiran da sam u svim kuhinjama učio od ponajboljih hrvatskih chefova.

A kako nastaju Amosova jela?

– Isprobavam namirnicu po namirnicu, komponentu po komponentu i tek potom se odlučujem za najbolje kombinacije. Nema pravila koliko je potrebno da dobijete savršeno jelo. Ponekad u tome uistinu uspijete iz prve, a drugi put, zapravo u većini slučajeva, potrebno je vremena i vremena, tanjura i tanjura, da biste bili zadovoljni onime što se dobili, jelom koje će biti posluženo gostima u restoranu.

Njegovo znanje i vještine nisu mogli proći nezamijećeno pa je Amos redoviti sudionik brojnih domaćih, ali i međunarodnih natjecanja kao član kulinarske reprezentacije. Jedan u nizu uspjeha je osvajanje visokog 6. mjesta na natjecanju Chaîne des Rôtisseurs, međunarodne organizacije čiji je član i Amosov Terbotz, a na kojem sudjeluju kuhari u dobi do 27 godina. Na natjecanju u Meksiku Hrvatska je sudjelovala prvi put, a Amos je svoj nastup izborio putem kvalifikacija.

Fasciniran je skandinavskom kuhinjom i njihovim chefovima. U pripremi jela koristi domaće namirnice, a uvijek se trudi lokalna i tradicionalna jela prezentirati na moderan i inovativni način.

– Upravo stoga obožavam skandinavske chefove. Njihov pristup namirnicama, serviranju i prezentiranju tanjura najbliskiji je mojim afinitetima. Oni se uistinu ističu u moru svih ostalih svjetskih kuhinja.

A što on voli najviše jesti?

– Zapravo sve! Nisam izbirljiv, a kad bih baš morao nešto izdvojiti onda je to tjestenina. Mogu je jesti na sto načina.

Što nikako ne voli na svojem tanjuru?

– Mnogima će to zvučati čudno, ali ne mogu smisliti francusku salatu.

Tko kuha kod kuće?

– Svi očekuju da sam to ja, ali mama je i dalje šefica u kuhinji, tata šef na otvorenom. Tek povremeno i ja uskočim.

A na druženju s prijateljima?

– Ja nikada – kroz smjeh govori Amos i pojašnjava:

– Kad radim, cijeli dan sam u kuhinju. Pa kad me netko pozove na feštu zadnje što želim je biti s kuhačom u rukama. “Zvali ste me na feštu i ja ću se zabavljati, a vi kuhajte”, to im je obično moj odgovor.

U moru brojnih obveza Amos nije odustao od nastavka školovanja.

– Trenutno se školujem za hotelijera u Prelogu. Naravno, u planu je u skoro vrijeme obaviti i majstorski ispit za što mi nedostaje još jedna godina radnog staža. Jednog dana vlastiti restoran? Pa zašto ne! – zaključuje mladi međimurski chef.