U izložbenom prostoru Restorana “Fontana” Crnković u Varaždinu od 22. do 24. studenoga 2022. godine održana je izložba strojeva, automata za šivanje i strojni vez te kompletnog asortimana prateće opreme za tekstilnu i kožnu industriju.

Izložbu je organizirala varaždinska tvrtka Manateks, a bila je namijenjena prvenstveno za upoznavanje novih tehnologija s naglaskom na približavanje automatizacije i implementiranje industrijske norme 4.0 u proizvodne procese u tekstilnoj i kožnoj industriji.

O čemu je točno riječ, razgovarali smo s direktorom tvrtke Manateks Zoranom Fotakom. Direktor je otkrio da su na izložbi bile zastupljene tvrtke i tehničko osoblje uglavnom iz Njemačke, Austrije i Italije, a surađuju i s tvrtkama iz Japana. U Varaždinu su se tako predstavili Veit-Group, Pfaff, Durkopp, Brother, Typical, Ascolite, Strobel, Japsew, Pegasus, Orox, Amann, Schmetz, Textilia Solingen, Trecolan, Kufner, BWF, Topp Textil, Anker, DOT ploteri, Cart-Conf, Hydroma-Röchling, Wendler, Fortuna, Camoga, Comelz, proizvođači flizelina za štik i mnoga druga poduzeća.

Industrijska norma 4.0

– Manateks postoji već 31 godinu. Ovu izložbu uspjeli smo realizirati nakon 15 godina u suradnji s našim poslovnim partnerima koji su nam izašli ususret s pomoći oko izložbe i svih pitanja koja se nameću u ovoj industriji – rekao je direktor Zoran Fotak, istaknuvši pozitivnu stranu s kojom se susreće tekstilna industrija.

Naime, riječ je o industrijskoj revoluciji četvrte generacije, pri čemu se sve više posla odrađuje s računala, što je i bilo prezentirano u Varaždinu.

– Pojednostavljeno, to znači da se opremom može upravljati neovisno, odnosno indirektno. Svi zadani parametri definiraju se unaprijed i šalju putem žičane ili bežične veze direktno na stroj, a za pokretanje i/ili nadzor dovoljno je posluživanje stroja i nadzor operatera – ispričao je Fotak.

Promjenjiva cijena

No, direktor Manateksa dodaje da su ovdje došli ljudi koji ne traže samo informacije, već se u svom poslovanju susreću i s određenim problemima kao što su pomanjkanje elemenata i poskupljenja.

– Dakle, ljudi su kupili strojeve i dogodilo se pomanjkanje elektroničkih elemenata, ne možeš dobiti rezervne dijelove na vrijeme. Svaki stroj je u liniji proizvodnje i ako jedan stoji, to je problem, sve mora funkcionirati kao švicarski sat. Problemi u proizvodnji morali bi se rješavati odmah, a ne nakon nekoliko dana. U pitanju su mašine koje imaju vrijednost i više tisuća eura, a za koje su rezervni dijelovi dolazili iz Kine i drugih dijelova svijeta. Transport je strašno poskupio, primjerice jedan kontejner, koji je prije koštao 4000 dolara, sada je 20.000 dolara. To automatski povećava cijenu rezervnih dijelova, plus rok isporuke i tu onda nastaju problemi. I o tome se ovdje, među ostalim, raspravljalo – objasnio je.

Što se još tiče nabave rezervnih dijelova, navodi, za svaku isporuku mora se slati upit za cijenu koja pak ovisi o materijalima koji su u proizvodu i podložna je promjenama na tjednoj bazi.

– Primjerice, u koncu je dosta poliestera, u elektroničkim elementima ima aluminija, bakra, zlata i platine, u drugim rezervnim dijelovima ima plastike, u trećima ima metala kojima se također mijenja cijena… Kako se kreće cijena na burzi u svijetu, tako se mijenja i cijena tih materijala. Samim time nema dugoročnih ponuda, odnosno realizacija – ističe direktor.

Osim toga, kao u ostalim granama gospodarstva, i ovdje su problem energenti. Konkretno u tekstilnoj industriji tvrtke koriste paru, pogotovo one koje se bave peglanjem, uz, naravno, potrošnju električne energije ili nekog drugog energenta.

– Neki su prelazili na mazut, neki koriste plin, no više nije garancija da će i tog energenta biti dovoljno. Kažu i za dizel da je pitanje što će se s njime dogoditi u veljači ili ožujku. Zato je puno njih prešlo na male kotlove na struju koji imaju priključak za dva radna mjesta, dva glačala, i to je mobilno, na tome se sad sve bazira – konstatirao je direktor Manateksa.

Seljenje proizvodnje

U tekstilnoj industriji je danas dosta teška situacija, govori dalje Fotak. Puno naših tvrtki radi za strane tvrtke koje drže određenu cijenu proizvoda i rada, a ta cijena ne prati ostale troškove. To za sobom povlači i problem radne snage.

– Oni imaju cijenu i iznad toga ne žele čuti. Naša Vlada odredila je koliko mora biti minimalna plaća, svojim radnicima moraš dati zagarantirani osnovni dohodak i cijena energenata je otišla gore, a stranci tebi nisu digli ni jedan cent za tvoj rad. Posla i potražnje ima i sad se sva proizvodnja seli prema Bosni. U Bosni se događa situacija slična kao kod nas, traže veće minimalne plaće pa je dosta proizvodnje otišlo u Makedoniju i na jug Srbije. Brojne proizvodnje otišle su ondje, gdje još ima radne snage i gdje se plaće još mogu koliko-toliko uskladiti da se ostvari profit – rekao je naš sugovornik i dodao da naši ljudi odlaze van, a ovdje dolazi radna snaga iz Nepala, Šri Lanke i slično.

Uvozna radna snaga nije najsretnije rješenje jer je njihov mentalitet rada drukčiji, ističe.

– Njima treba najmanje šest mjeseci do godine dana da uđu u te norme, procese, da shvate način rada. Oni, recimo, rade cijeli dan i još ne mogu postići 100 % norme, a mora dobiti minimalnu plaću, stan s plaćenim režijama i topli obrok te kada to sve zbrojiš, dođeš na jednu pristojnu plaću. Sada sve ovisi o tome što će biti kada uđemo u Schengen, bojimo se da se ne bi dogodilo kao u Sloveniji. Jer svaka tekstilna industrija seli se sve južnije, za jeftinom radnom snagom. Većinski vlasnici svih tih poslova su stranci i dosta toga kod nas ovisi o njima, a oni samo idu za profitom – zaključio je Fotak te, usporedbe radi, napomenuo da obućarska industrija stoji puno bolje od tekstilne jer se puno više ulaže u industriju četvrte generacije, u automatizaciju i modernizaciju, za što su dobar primjer neke tvrtke u Međimurskoj i Varaždinskoj županiji.

– Bit će dobro dok će tu biti ljudi, ali kad ne bude osobnih dohodaka koji bi zadovoljavali ljude, bit će migracija. Cijene svega su otišle gore, a plaće u tekstilnoj industriji stoje, a kolika je inflacija? – pita se direktor Fotak.