Iz nogometnih krugova protekle nedjelje potresla nas je još jedna tužna vijest.

Toga nas je dana, naime, zauvijek napustio 34-godišnji Nikola Silaj – Kisko, dugogodišnji međimurski nogometaš. Svoj posljednji susret odigrao je u dresu veterana čakovečkoga Nogometnog kluba “Sloga”. Bio je izrazito talentiran, a tijekom karijere igrao je za NK Međimurje, NK “Sloga” (Č), BSK, NK “Spartak”, NK “Dinamo” (D), NK “Sloboda” (M), NK Puščine, NK Šenkovec, NK “Omladinac” (M)…

Nikolini prijatelji, poznanici i rodbina na društvenim mrežama od njega se opraštaju uz dirljive poruke. Zajedničkih dana iz NK-a “Međimurje” prisjetio se i međimurski trener Mario Šarić.

– Kad se čovjek ponada da godina nakon one grozne 2020. može biti samo bolja, odmah se sjetim one narodne uzrečice “navek more biti gore”… Iako sam svjestan da je to subjektivni osjećaj, jer nekome su i ova i prošla bez obzira na globalne probleme bile dobre, teško je probaviti činjenicu da ti u tom kratkom periodu ode toliko dragih ljudi i prijatelja koji su ili tek započeli svoj život ili bili u najboljim životnim godinama.

Sjećam se davne 2004. ili 2005. i pripremnog perioda kojeg smo dijelom odrađivali u nekom malom mjestu u Austriji. Kisko i još par mlađih talentiranih igrača bili su priključeni prvoj momčadi. Ima jedna anegdota s njime koju je teško zaboraviti koliko je bila urnebesna… Uvijek je bilo nekakvo nepisano pravilo da se momčad u večer uoči odlaska s priprema malo opusti, podruži i popije koje pivo.

Kao najmlađem igraču njemu je pripala čast krenuti u dućan po pive nakon što je momčad skupila novce za iste. I ode on tako polako i ležerno u dućan i nema ga jedno pola sata… već svi pomalo nervozni, pogotovo pivopije pitali su se kaj se događa istovremeno zabrinuti da se mu nekaj nije dogodilo, jer praktički je još bil tinejdžer… i eto ga nakon 45 minuta Kisko ulazi na ulazna vrata s vrećicom… kad on iz vrećice vadi Bacardi Breezer plave boje jer kao pivo koju su dečki naručili nije bilo. Možete si samo zamisliti koja je bila reakcija žednih Zmije i Cobre (Ribića) dok su spazili plavi Breezer. Nakon kaj su mu ?=)(/&?=*= sve po spisku , rekli su mu “nesi taj otrov sa sobom čim prije i ako se ne nacrtaš s pivama bolje da te nema”.

I ode Kisko sav jadan iz hotela s velikom dilemom kaj napraviti. Ali eto Kiska za pola sata nekim lokalnim Austrijancem koji u ruci nosi ceker pun piva. Veli Kisko bil je u dućanu pa sam mu rekel kupi pive i moreš s nama na feštu… I tako se Kisko izvukel iz gabule i na kraju postal herojem. Bil je izrazito dobar, i kao igrač i kao osoba, između ostalog i veoma snalažljiv, što je vidljivo iz ove anegdote. Nažalost, sjećanje na njega i anegdote su jedino kaj je ostalo… pomalo izgleda nestvarna ta činjenica da ga više nema. E, moj Kisko!

Ne mogu reći da smo bili bliski prijatelji, ali je bio drag dečko, uvijek nasmiješen, vedra duha i spreman za zafrkanciju. Kad god bismo se sreli, prisjećali bismo se starijih vremena, a ja bih uvijek moral slušati kak sam njemu ko mlađem igraču na treningu “stisnul lakta”. Mogu samo izraziti sućut njegovoj obitelji i onima koji su mu bili najbliži. Nek počiva u miru – poručuje Šarić.

Redakcija Regionalnoga tjednika obitelji i najbližima izražava iskrenu sućut.