U „Riznici Međimurja“ u četvrtak je predstavljena raskošna monografija posvećena međimurskoj gibanici, tiskana u nakladi Turističke zajednice Međimurske županije te lokalnih akcijskih grupa Međimurski doli i bregi i Mura–Drava.

Autori djela su Janja Kovač, viša kustosica Etnografskog odjela u Muzeju Međimurja Čakovec, i gastronomski stručnjak i publicist Veljko Barbieri.

LAG „Međimurski doli i bregi“ projektima u sklopu LEADER programa posvetio se i promoviranju kulturne te kulinarske baštine Međimurja s ciljem jačanja ponude autentičnih proizvoda i svijesti lokalnog stanovništva o tradicijskim i povijesnim vrijednostima našega kraja.

Novim projektom nazvanim „Okusi domaće!“ radi se na prepoznatljivosti Međimurja kroz prizmu gastronomskih delicija, primamljivog segmenta turističke i gospodarske aktivnosti.

Moglo bi Vas zanimati:

Na likovnom natječaju Dukata rad Fride Lisjak iz OŠ Petra Zrinskog Šenkovec među šest pobjedničkih

Jedanaesti u nizu kreativni likovni natječaj Dukata “VOLIM MLIJEKO!” završio je izborom šest pobjedničkih radova na temu „Šuma i ja,...

Pritom je važno mjesto dano specifičnom proizvodu – međimurskoj gibanici.

– LAG „Međimurski doli i bregi“ učinio je prve korake prema zaštiti izrade međimurske gibanice, no potrebno je još intenzivnog promotivnog rada da bi se stiglo do cilja – zasluženog upisivanja međimurske gibanice u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalnog kulturnog dobra – naglasila je predsjednica LAG-a „Međimurski doli i bregi“ Sanja Krištofić koja je s predsjednikom LAG-a „Mura i Drava“ Marijem Moharićem bila akter ovog iznimno značajnog projekta za Međimurje.

U monografiji „Međimurska gibanica“ priča o kolaču slojevita je – baš kao i slastica sama – te čitatelje vješto vodi kroz međimurske legende i pejzaže do samog srca glavne teme.

– Međimurskoj gibanici, kraljici međimurskih kolača, nije posvećeno dovoljno literature, ne priprema se u svakom međimurskom restoranu, ni na koji način nije zaštićena, nije robna marka te se upravo ovim projektom pokušavaju potaknuti promjene, podići razina svijesti o važnosti očuvanja kulinarske baštine i njezine uloge u poticanju gospodarskih aktivnosti. Zato je LAG „Međimurski doli i bregi“ u suradnji s Turističkom zajednicom Međimurske županije, Muzejom Međimurja i LAG-om „Mura-Drava“ pokrenuo izradu monografije posvećene međimurskoj gibanici. Želimo da svaki naš gost, svaki prolaznik kuša međimursku gibanicu i naše autohtono vino pušipel – rekao je direktor Turističke zajednice Međimurske županije Rudi Grula.

Najbolja poznavateljica međimurske gibanice etnologinja Janja Kovač godinama se trudi ovoj doista izvornoj slastici pribaviti oznaku autohtonog međimurskog jela, što je susjedima u Prekmurju pošlo za rukom, no međimurska se gibanica ipak razlikuje od njihove.

– U publikaciji su sakupljena znanja kojima raspolažemo, spoznaje o nastanku recepture i njezinih mijena tijekom prošlosti.Međimurska gibanica je spoj gastronomske kreativnosti i jednostavnosti, priprema se od lokalnih i dostupnih namirnica te u maštovitom kombiniranju daje kraljevski rezultat. Danas je prepoznatljiv i specifičan kolač: između listova tankog tijesta jedan iznad drugog dolaze četiri nadjeva, a na vrh vrhnje. Uvriježeno je da se nadjevi spremaju od jabuka, oraha, sira i maka no njihov redoslijed nije uvriježen, te se kod različitih kuharica i u receptima mogu naći drugačiji rasporedi. Kolač se ne rola, već se polažu vodoravni slojevi tijesta i nadjeva. Prekmurska i međimurska gibanica često se smatraju istim kolačem, dok neki autori smatraju da se radi o različitim slasticama s obzirom na vrstu tijesta koje se koristi – pojasnila je autorica djela te istaknula podatak da ju je u svojim bilješkama već u 17. stoljeću spominjao Nikola Zrinski, što dovoljno govori o njenoj povijesti.

Poznata međimurska kuharica Slađana Herman pripremila je međimursku gibanicu koju su mogli degustirati brojni okupljeni na predstavljanju monografije.