Hrvatska gospodarska komora objavila je statističke pokazatelje gospodarskih trendova u 2018. godini. Prema jednom od pokazatelja, vrijednosti izvoza po glavi stanovnika, Međimurska županija smjestila se na visoko treće mjesto odmah iza nedodirljivoga Grada Zagreba te Varaždinske županije.

Među međimurskim izvoznicima već duži niz godina prvo mjesto drži tvrtka LPT, čiji se veliki proizvodni pogoni nalaze u Prelogu. Tvrtka s više od 500 zaposlenih proizvodnju temelji na komponentama, odnosno žičanim jezgrama za madrace te strojevima.

– Čak 95 posto prihoda ostvarujemo na inozemnome tržištu i tako je posljednjih 15-ak godina. Kada smo 2000. godine započeli s proizvodnjom u pogonu u Prelogu, oko 40 posto prihoda ostvarivali smo na domaćem tržištu. Rast u korist izvoza nije nastao zbog smanjivanja poslovanja na domaćem tržištu, već smo u značajnoj mjeri povećali izvoz – otkrio nam je Davor Gečić, predsjednik Uprave tvrtke LPT.

Takvo povećanje ne treba čuditi s obzirom da je tvrtki primarna usmjerenost na proizvodnju komponenti, proizvoda koji u Hrvatskoj ima tek nekoliko potrošača, a riječ je uglavnom o tvrtkama koje se bave izradom madraca i drugih sličnih proizvoda.
– Ukoliko smo željeli opstati na tržištu, bilo je nužno orijentirati se na izvoz. Nama su sada glavno tržište zemlje središnje Europe. Rast ne bi bio moguć bez konstantnih ulaganja u širenje proizvodnih pogona. Kapaciteti su povećani za 60-ak posto – dodaje Gečić.

I dok razgovori o gospodarskim temama u pravilu započinju isticanjem problema i negativnosti, predsjednik LPT-a okreće priču na drugu stranu.

– Moramo istaknuti dobru suradnju s lokalnim vlastima. I to je dio koji izuzetno dobro funkcionira u Međimurskoj županiji, a posebno u Gradu Prelogu. Suradnja je vrlo uspješna, a tako je od prvoga dana.

S druge strane, poslovanje u hrvatskim okvirima je drugačija priča. U LPT-u na tu temu itekako imaju što za reći, s obzirom na činjenicu da se iz preloške tvornice upravlja s čak 11 proizvodnih pogona u osam zemalja: Francuskoj, Engleskoj, Danskoj, Hrvatskoj, Italiji, Švicarskoj, Kini i Južnoafričkoj Republici.

– Hrvatska imam jako izražen problem velikog opterećenja cijene rada, što se u konačnici odražava na visinu plaća zaposlenika. Riječ je o prevelikom opterećenju, koje je prvo ili drugo najveće opterećenje od prije navedenih zemalja u kojima imamo proizvodne pogone. To nam je uteg s kojim relativno dobro trčimo na tržištu, ali je sigurno da bismo bez tog utega trčali još bolje. Bili bismo konkurentniji – mišljenja je Gečić.

Javne rasprave o prosjeku plaća, segmenta u kojem Međimurska županija zaostaje za ostatkom Hrvatske, ne smatra realnim pokazateljem stanja stvari na terenu.

– Nisam za rasprave o visini plaća bazirane na statističkim pokazateljima prosječnih plaća i usporedbe sa Zagrebom. U Međimurju je visoka realna zaposlenost, ali je riječ o industrijama u kojima su plaće niže bilo gdje drugdje u Hrvatskoj, ali i u Europi i svijetu. Posebno ne stoje usporedbe sa Zagrebom. U metropoli su sjedišta uprava gotovo svih tvrtki, banaka… što u značajnoj mjeri povećava zagrebački prosjek plaće. Koliko se uprava banaka nalazi u Međimurju?

Drugi problem koji sve više opterećuje poslovanje je nedostatak adekvatnoga kadra. Hrvatski obrazovni sustav ne prati potrebe tržišta. Upisne kvote ne idu na ruku realnim potrebama gospodarstvenika.

Radna snaga

– Riječ je o starome problemu obrazovnog sustava u Hrvatskoj, u kojem se školuju kadrovi za kojima tržište više nema toliku potrebu. U pravilu nas nitko ne kontaktira kada se formiraju upisne kvote. To ne bi bilo loše jer bi se tako dobila jasnija slika o tome kakav profil radnika nam je potreban, koje vještine i znanja radnici moraju posjedovati. Taj problem je posebno aktualiziran u posljednje dvije godine dok se smanjivala stopa nezaposlenosti. Nigdje u svijetu nije lako naći dobrog radnika. Fluktuacija radne snage je normalna stvar. Nije normalna situacija u kojoj se našla Hrvatska, u kojoj se bilježi veliki odljev mladih ljudi. Ali opet, ulaskom u EU i otvaranjem granica ljudi traže najbolja rješenja za sebe. Mi u Hrvatskoj moramo stvoriti uvjete kojima ćemo im dati dovoljno motiva da ostanu – poručuje Gečić.

Tvrtka LPT nije se još našla u situaciji da mora uvoziti radnu snagu.

– …osim ako ne računamo „uvoz“ iz drugih županija, Varaždinske i Koprivničko-križevačke. No, normalno je da se orijentiramo na Dravski bazen. Značajno smo povećali proizvodnju i iz Hrvatske upravljamo s 11 tvornica širom svijeta pa je normalno da i na širem području tražimo kadrove. Posebno se to odnosi na neke specifične kadrove koji zahtijevaju i posebne vještine. Takve ljude smo morali potražiti u Zagrebu, ali to nije ništa čudno – zaključio je Davor Gečić.

Većinu troškova plaćamo eurima

Posljednjih godinu dana započeta je javna rasprava o potencijalnom uvođenju eura u hrvatski platni sustav. I dok većina gospodarstvenika orijentiranih na izvoz upravo uvođenje eura ističe kao spas i rasterećenje njihova poslovanja, LPT u takvom okruženju funkcionira već duži niz godina.

– Nama većina repromaterijala dolazi iz Euro zone i nemamo velikih problema s konverzijom eura u kune i obrnuto. Režije i plaće su nam u kunama, a sve ostalo je u eurima, tako da smo dobro izbalansirani. Eventualno uvođenje eura ne bi nam u nekoj posebno velikoj mjeri promijenio način i odnos poslovanja. Ovo je tema koju treba promatrati šire i napraviti analizu učinaka na ukupno gospodarstvo i stanovništvo. I tu postoje vrlo oprečna razmišljanja. Osobno nemam strah od uvođenja eura jer mi s njim radimo godinama – zaključuje Gečić.