Dio humanitarne Adventske čarolije u Malome Mihaljevcu činila je i 15. izložba karikatura, koja je otvorena u subotu, 18. prosinca.

Organizator izložbe je Udruga žena Mali Mihaljevec uz pomoć karikaturista Damira Novaka i pod pokroviteljstvom Općine Sveti Juraj na Bregu te uz potporu mjesnih udruga.

Izložbu je otvorila predsjednica Udruge žena Kornelija Mesarić, koja je predstavila autora i njegovo djelovanje od samog početka pa do danas. Prisutnima se obratio i Damir Novak, pri čemu je ustvrdio da mu se ponekad učini da je nivo apsurda i gluposti u našoj realnosti jedino moguće prikazati karikaturom.

Dodao je da to jako dobro radi i gost izložbe Predrag Raičević. Član je izvršnog odbora Hrvatskoga društva karikaturista i godinama važna karika hrvatske karikature. U svom se dosadašnjem radu bavio dizajnom gotovo cjelokupnoga grafičkog asortimana.

– Život u vrijeme COVID-a 19 na sve nas sigurno će ostaviti trag, zato se držimo one stare izreke: “Smijeh je najbolji i svima dostupan lijek”, dok Grunf iz Alana Forda izjavljuje da je ovo najbolje vrijeme za studiranje medicine, jer trenutačno postoji samo jedna bolest i nekoliko sojeva – u humorističnom je tonu naglasio Damir Novak.

Svoje radove predstavio je karikaturist Predrag Raičević, dipl. ing. graf. tehnologije, koji živi i radi u Zagrebu. Prisutnima je zahvalio na organizaciji i pozivu. Okupljenima se obratio i predsjednik VMO Mali Mihaljevec Vedran Kovačić, kao i predsjednik Udruge mladih Ivan Mesarić.

Prva Predragova karikatura objavljena je u Novom listu sada već davne 1996. To je bio službeni početak, iako je crtao još od ranog djetinjstva, a nešto ozbiljnije od srednje škole. Tada je želio crtati stripove, no nakon nekoliko godina i odustao, a razlog tome je njegov odgovor: “Puno se, brate, mora crtat’, a rezultati sporo dolaze…”

– Takav rad se tada slabo kod nas isplatio, a nešto sumnjam da je danas situacija išta bolja pa je to bio jedan od razloga što sam prešao na kratku formu geg karikature – em se zezam, em lako nacrtam! – objasnio je Raičević.

U međuvremenu je sazrijevao kao autor – prvenstveno u izražajnom smislu – i razvio prepoznatljiv rukopis bez obzira na potpis. Što se tiče potpisa, do prije šest-sedam godina radove je potpisivao sa “ZIG” – to mu je nadimak koji je stekao u srednjoj pa mu se činilo zgodnim da time označi svoje radove, osobito na samom početku karikaturističkog staža, jer tada baš i nije bio nešto naročito zadovoljan kako su mu radovi izgledali, a opet bili su njegovi, pa kakvi da su…

Onda se pojavio dizajner prezimena ZIGMAN koji je medijski daleko istaknutiji pa da jednog dana ne mora objašnjavat’ kako i zašto’, odlučio se na stilizirano slovo “R”. Danas crta za gušt i po narudžbi – ali portretne karikature… I na kraju dodaje da se ne žali, doći će i bolja vremena…

Sav prihod od adventa inače je namijenjen za liječenje djevojčice Kiare Goršić.