FOTOIvan Agnezović

U petak, 7. lipnja, u Izložbenom salonu Muzeju Međimurja otvorena je izložba “Hommage prostoru” perspektivnoga mladog slikara Zorana Šimunovića.

Šimunović je rođen u Vinkovcima. Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu upisao je 2008., a diplomirao 2013. u klasi prof. Antuna Borisa Švaljeka. Dobitnik je Rektorove nagrade za najboljega studenta u akademskoj godini 2010./2011. te dobitnik Prve nagrade za kratki film „Book“, Sony (BiH 2012.) Dosad je samostalno izlagao 12 puta, a sudjelovao je i na 20 skupnih izložbi.

– U Čakovcu predstavljam ciklus koji nastao tijekom zadnje dvije godine. Bavi se vrlo jednostavnom temom – prostorom, i to osobnim prostorom, mojim prostorom, odnosno kućom. Prostor u pitanju je slikarski vrlo pitak, većinom se radi o stvarnim stvarima, osim manjega dijela predmeta koje bih sebi i supruzi rado priuštio, no iz nekog razloga to trenutno možda ne mogu, bilo zbog financija ili čega drugog. Takvi su predmeti izraženi samo linijom, dok je sve ono što već posjedujemo predstavljeno u koloritu. U Čakovec sam došao i s jednom dodatnom temom pod nazivom “Odrastanje”, te se odnosi na moja sjećanja iz djetinjstva. Bavi se vanjskim prostorom, ali i Waltom Disneyjem, te temom naših baka i djedova, čije su kokoške i druge životinje, kade i slično ispunjavale vrt. Prostor kao ideja, realni prostor, doveo me do sfere onoga intimnoga, unutarnjeg osobnog prostora, te se sve vrti oko ideje “doma”, ne kuće ili stana kao mjesta gdje živimo, već baš “doma” kao ideje u kojoj se isprepliću razni osobni prostori – objašnjava Šimunović.

Zoran je kustos u Gradskome muzeju u Vukovaru, a poznat je i kao strastveni motociklist, član Motokluba Vukovar. Poveznicu između umjetnosti i motociklizma vidi u slobodi duha koja u umjetnosti omogućava izražavanje, dok u “plovidbi asfaltnim morem” tjera na uživanciju u osjećanju “vjetra u kosi”.

– Slikarstvo je i fizički posao. Ja uvijek slikam u ciklusima od po šest djela, a proces je mukotrpan. Neke slike nastanu u kratkom roku, a neka djela nastaju godinama. Iz posla sam maknuo pripremu platna: nekome je to gušt raditi, no osobno mi smeta što priprema iziskuje mnogo vremena. Umjetnošću sam se inače počeo baviti tek s 21 godinom, prije toga sam studirao agronomiju. Za početak moga slikanja je uvelike zaslužna moja supruga Ivana, koju zovem svojim okidačem! (smijeh) Na Akademiji sam startao s jednostavnim motivima, u početku se sve to svodi na “umjetničku matematiku” i grozno je teško. Traži se vladanje aktom, portretom i proporcijama. Mojih pet minuta je, nasreću, došlo odmah i zasad ne prestaje. Posao je iznimno težak, osobito kad marketing, PR i ostalo odrađujete sami. Uskoro ću po prvi puta izlagati u inozemstvu, u Grazu, trebao bi ići i Beč, uglavnom, otvaraju mi se vrata Europe – kaže Zoran.

U popularnom američkom Regard Magazineu u travnju je izašao prilog “Croatia full of life”. U prilogu su predstavljeni hrvatski ambasadori, pri čemu je naglasak bio na dizajnerima, glumcima i jednom umjetniku – Zoranu Šimunoviću iz Osijeka.

– Kod mene nema planiranja rada u smislu izrade skica, no puno promišljam o djelima. To se konstantno odrađuje u glavi. Djelo nikad ne ispadne sto posto onako kako ste ga zamislili, jer realizacija autora uvijek odvede u nekome smjeru o kojem možda nije razmišljao!

Samo otvorenje izložbe održano je u nekonvencionalnom duhu. Publici su se vrlo kratko obratili ravnateljica Muzeja Maša Hrustek-Sobočan i autor, spomenuvši da se radi i o početku međumuzejske suradnje. Nakon toga su okupljeni razgledali izložena djela. Izložba je otvorena do 28. lipnja.

Komentari

Komentara