Je li online nastava, koja se primjenjuje već više od godinu dana, utjecala na to djeca i mladi imaju sve više problema s jezičnim izražavanjem ili je to problem koji se u školstvu vuče već godinama, upitali smo učiteljicu hrvatskog jezika Sanju Biškup, prof., ujedno i učiteljicu savjetnicu, koja svoju ljubav prema jeziku već niz godina prenosi učenicima u Osnovnoj školi Vidovec.

Interes

Prof. Biškup objašnjava da je učenje vrlo složen proces koji nadasve zahtijeva vrijeme, mir, sustavnost, upornost, dosljednost i strpljivost, te da su upravo to osobine koje nedostaju današnjim učenicima i mladima općenito u digitalnom svijetu, gdje se sve odvija vrlo brzo. To je, kaže, jedan od glavnih razloga zašto mladi od svih oko sebe očekuju trenutno rješavanje problema i pronalaženje odgovora, što nije uvijek moguće, te kod učenika posljedično rezultira nervozom, povišenim tonovima i slično.

– Za čitanje su također potrebni strpljivost, mir i vrijeme. S obzirom na to da današnje generacije za to nemaju vremena, odnosno ne žele ga pronaći, a upravo se čitanjem obogaćuje dječji vokabular i razvijaju kognitivne sposobnosti, služe se brzim i neprovjerenim internetskim podacima te lektirnim sažecima. Time ne čine ništa za razvoj svojih jezičnih kompetencija. Pretjerano korištenje pametnih telefona loše utječe na spoznajno sazrijevanje i kognitivne sposobnosti, o čemu govori i ugledni njemački neuroznanstvenik i psihijatar Manfred Spitzer u svojoj najnovijoj knjizi „Epidemija pametnih telefona“. Spitzer spominje intelektualno propadanje, a o tom se problemu premalo govori – upozorava prof. Biškup, koja je deset godina radila s darovitim učenicima, polaznicima Radionice književnosti i medijske kulture pri Centru izvrsnosti Varaždinske županije. Dodaje da zbog nedostatka vremena roditelji često maloj djeci stavljaju u ruke pametne telefone, a zapravo nisu svjesni koliko je to pogubno za njihov razvoj.

– Kako bi se kod djece poticao razvoj govora i mišljenja, važno im je u najranijoj dobi čitati slikovnice, pokazivati ilustracije, a potom razgovarati o pročitanom te to povezivati s njihovim spoznajnim svijetom i životom. Ne smijemo zaboraviti da djeca uče oponašanjem i zapravo rade sve što vide u svojoj najbližoj okolini. Djeci treba preusmjeravati pažnju na prave životne vrijednosti: učiti ih od najranije dobi toleranciji, opraštanju, prihvaćanju različitosti, empatičnosti… Takve se vrijednosti ne mogu naučiti putem pametnih telefona, već razgovorima i druženjem s obitelji – navodi naša sugovornica, koja je u OŠ Vidovec provela niz projekata za poticanje čitanja. Na pitanje misli li da je pojavom epidemije problem slabljenja jezičnih vještina kod mladih posebno izražen, odgovara da se kod učenika itekako primjećuju poteškoće jer su u vrijeme pandemije mnogo vremena proveli na daljinu, putem raznih aplikacija.

– Učenici ne izlaze iz kuće, ne druže se s vršnjacima, i to uvelike utječe na socijalno distanciranje i oskudno jezično izražavanje. Djeci trebaju druga djeca, druženje s roditeljima, odlasci u prirodu, kino, kazalište… Mladi su ovisni o pametnim telefonima, koji kod njih stvaraju poremećaj u percepciji samih sebe, ali dolazi i do opadanja empatije i tolerancije. Najbolje se to vidi u odnosu prema roditeljima, ukućanima, ali i prema učiteljima i razrednim prijateljima, koji u slučaju bolesti ili samoizolacije nemaju od koga prepisati gradivo. Iako su svi na društvenim mrežama, nema suosjećanja i prijateljskog dijeljenja bilješki. Nitko ne primjećuje tuđe molbe i probleme. Svi su zaokupljeni sobom. Roditelji koji su djeci odredili u kojem će vremenu i koliko biti na internetu imaju daleko manje poteškoća u odgoju, tj. odnosu s djecom. Vrijeme koje bi dijete provelo na društvenim mrežama oni koriste za razgovor, šetnju ili društvene igre s cijelom obitelji. Takva djeca nemaju problema u školi, empatična su, pristojna, komunikativna… Roditelji svakodnevno nakon svog posla moraju kontrolirati koliko je njihovo dijete provelo na društvenim mrežama, s kim je razgovaralo i kakve je sadržaje gledalo. Svi neprimjereni sadržaji mogu imati dalekosežne negativne posljedice na djetetov razvoj – smatra prof. Biškup, koja je ujedno za učitelje i knjižničare u travnju održala webinar na temu poticanja čitanja. Zaključuje da je učenike najvažnije motivirati, a nikako omalovažavati, grditi i kažnjavati, te da je u radu s učenicima potrebno utvrditi što mogu i što ih posebno zanima te im ponuditi neke zanimljive metode i strategije čitanja kako bi zavoljeli knjige.

Ujedno podsjeća da smo u Godini čitanja, što je još jedan dodatni razlog da se mlade potakne na čitanje, koje danas može biti itekako zabavno.

U online nastavi roditelji su preuzeli ulogu učenika

– Djeca u zadnjih nekoliko godina imaju sve više problema s učenjem matematike. Iako su sve sposobnija i svestranija, njihova matematička znanja su sve manja i lošija – navodi Snježana Huđek, učiteljica matematike i savjetnica u I. osnovnoj školi Varaždin. Više je čimbenika koji su utjecali na te probleme, a naša sugovornica izdvaja njih nekoliko. Naime, uvođenjem Hrvatskoga nacionalnoga obrazovnog standarda smanjena je satnica matematike u nižim razredima osnovne škole za jedan sat tjedno, a nastavni plan i program nije se smanjio, kaže prof. Huđek, već samo malo „preuredio“. To znači da su učenici na taj način do dolaska u peti razred imali manje od 140 nastavnih sati matematike, a godišnja satnica matematike (četiri sata tjedno) iznosi 140 sati. To je jedna školska godina manje učenja osnovnih pojmova, znanja i vještina, navodi prof. Huđek, mentorica u Centru izvrsnosti iz matematike.

– Učenici matematiku uglavnom uče zbog ocjene, što im je glavna i najjača motivacija. Najčešće čujemo kako učenici govore da matematiku uče radi bolje ocjene i upisa u srednju školu: samo rijetki kažu da je znanje matematike pitanje opće kulture, da vole matematiku ili da će im trebati u životu i daljnjem školovanju – izjavila je voditeljica Županijskoga stručnog vijeća učitelja matematike Varaždinske županije, navodeći da se u osnovnu školu upisuju učenici različitih sposobnosti te da je sve više učenika koji imaju poteškoće u učenju i ponašanju.

– U jednom razrednom odjelu je po nekoliko učenika koji rade po individualiziranom programu ili/i po prilagođenom programu. Učitelji moraju zaista biti „čarobnjaci“ kako bi svim učenicima pružili ono što im treba. Integracija učenika s poteškoćama u redovnu nastavu je poželjna i dobra, ali za to je potrebno organizirati odgovarajuće sustave praćenja i rada s tim učenicima – rekla je prof. Huđek, dodavši da je navela samo neke od problema u školstvu. Također upozorava da djeca imaju sve manju sposobnost koncentracije, brzo prelaze s jedne aktivnosti na drugu te da im roditelji često nude gotova rješenja.

– Online nastava ne može zamijeniti nastavu u učionici, u kojoj učenici zajedno s učiteljem provode različite aktivnosti: pronalaze, otkrivaju, osmišljavaju, surađuju, razmjenjuju ideje, pomažu jedni drugima. U online nastavi dobro su se snašli učenici koji imaju razvijene radne navike, dobru organizaciju te raspored rada i aktivnosti. Oni mogu i na ovaj način uspješno učiti nove sadržaje. Jedan dio učenika smatra da online nastava znači da ne moraju ništa raditi jer nitko ne vidi što rade dok traje nastava. Uvijek se mogu izgovoriti na tehničke poteškoće: ne radi internet, pokvaren je mikrofon ili kamera. Kod nekih učenika roditelji su preuzeli ulogu učenika, pa čitaju zadatke, pišu zadaće, za vrijeme ispitivanja organiziraju dodatnu pomoć kako bi učenik dobio što bolju ocjenu i slično. Većina učenika, iako mislimo da se izvrsno snalaze s novim tehnologijama, ne zna ih koristiti za učenje i stjecanje znanja. Tehnologiju koriste samo za razonodu i zabavu – ukazuje naša sugovornica.

(M. Lončar-Petrinjak)