Piše: Silvija Kolar-Fodor, predsjednica Udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”

Najesen 2017. godine u znanstvenom časopisu Plos One objavljeni su rezultati studije istraživanja skupine znanstvenika iz Nizozemske, Njemačke i Velike Britanije prema kojem je nestalo 75 posto letećih kukaca u zadnjih 30 godina, i to u skladu s podacima zabilježenima u zaštićenom području.

Znanstvenici upozoravaju kako nam prijeti urušavanje cijelog hranidbenog lanca. Utjecaj industrijske poljoprivrede je primarni osumnjičenik za ovaj kolaps. Uloga kukaca u ekosustavu je nezamjenjiva, ako izgubimo kukce, sve drugo će se urušiti, upozorili su znanstvenici.

Velika odgovornost

I doista, za kukcima nam nestaje i ostatak dragocjene bioraznolikosti. Sve su češća istraživanja koja ukazuju na još jedan zabrinjavajući podatak – nestaju ptice. Smanjivanjem broja insekata smanjuje se dostupnost hrane pticama. Prema rezultatima dugogodišnjeg istraživanja njemačkog biologa Petera Bertholda, broj ptica se smanjuje nevjerojatnom brzinom.

U nekim područjima bilježi se pad do 85 posto u usporedbi prije tridesetak godina, iu to najviše ptica koje se gnijezde na tlu. Jednako kao i kod smanjenja kukaca, posljedica je to urbanizacije i intenzivne poljoprivredne prakse koja uništava prirodna staništa i iza sebe ostavlja golo tlo. Uz pretjerano korištenje pesticida i tvorničkih gnojiva, lošu praksu spaljivanja žetvenih ostataka, oranje kojima se uništavaju staništa korisnim insektima i pticama – današnji oblik poljoprivrede nosi veliku odgovornost uništavanja bioraznolikosti… no može biti i rješenje – ako promijenimo te loše prakse, te počnemo uzgajati hranu na način da čuvamo bioraznolikost.

– Intenzivnim ratarenjem, sjetvom svega nekoliko poljoprivrednih kultura na velikim površinama uništavaju se prirodna staništa ptica i drugih organizama. Spaljivanje žetvenih ostataka, oranje te ostavljanje pooranog tla bez biljnih ostataka smatra se najnepovoljnijim stanjem kojeg poljoprivrednici mogu uraditi za ptice i ostale organizme određenog područja. Navedenim aktivnostima uništava se hrana za ptice (insekti), kao i njihova staništa. Ratarenje bez primjene organskih gnojiva odnosno bez primjene zelenih praksi ozbiljno degradira okoliš u kojem se te aktivnosti provode. Ptice koje grade svoja gnijezda na tlu su najugroženije zbog povećanja površina te intenzivne obrade tla – navodi Berthold.

Svi smo ili dio problema ili dio rješenja. I svi mi možemo utjecati na preokret negativnih trendova – biranjem načina uzgoja ili biranjem kupovine hrane koja se provodi poljoprivrednim praksama koje čuvaju bioraznolikost. Zamislimo se stoga nad svojim izborima te svojim novcem kod svakodnevne kupovine poduprimo dobre poljoprivredne prakse. Izbor uvijek postoji.