Pet godina prije početka 20. stoljeća, 1896., održane su prve moderne Olimpijske igre. Iste je godine predstavljeno prvo motorno teretno vozilo na svijetu, Budimpešta je postala prvim gradom u Europi koji je dobio podzemnu željeznicu, a Henri Becquerel je otkrio radioaktivnost. U takvom je svitanju modernizma u Čakovcu 11. svibnja rođen Josip Štolcer, koji je kasnije imenu dodao sufiks “Slavenski”.

Prve glazbene lekcije dao mu je otac, inače pekar, da bi 1913. počeo pohađati Konzervatorij u Budimpešti, gdje je studirao glazbu uz mentore poput Zoltána Kodályja, Alberta Siklósa te Béle Bartóka. U Hrvatsku se vratio 1923., da bi, nakon godine podučavanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, 1924. preselio u Beograd. U tome je gradu živio, s izuzetkom jedne zime provedene u Parizu, do kraja života. Uvijek je dobro prisjetiti se institucija s područja Čakovca koje dijele ime ovoga skladatelja svjetskoga glasa.

Prije 46 godina, 10. svibnja 1974., po prvi put je održan Majski muzički memorijal. Devedesetih godina prošloga stoljeća festival je kratko vrijeme nosio naziv “Čakovečki dani hrvatske glazbe ‘Josip Štolcer Slavenski’”. Za najbolja glazbena postignuća hrvatskih glazbenih umjetnika i skladatelja dnevni list “Vjesnik” je godinama na toj manifestaciji dodjeljivao nagradu “Slavenski”, koja postoji već pola stoljeća. Nagradu i dalje, no sada u organizaciji Grada Čakovca, svake godine dobiva pojedinac ili više njih koji su svojim radom najviše zadužili glazbenu zajednicu.

Dobitnici uključuju utjecajna imena kao što su Natko Devčić, Milko Kelemen, Milo Cipra, Vladimir Kranjčević, Stjepan Šulek, Bruno Bjelinski, Anđelko Klobučar, Ruža Pospiš Baldani, Frano Parać, Dubravko Detoni, Anđelko Igrec i drugi. Nagradu za 2019. godinu, koja se dodjeljuje ove godine, je već po peti puta osvojio Mladen Tarbuk.

Na drugom Majskom muzičkom memorijalu, održanom 16. svibnja 1975. godine, javnosti se po prvi put predstavio čakovečki Gradski pjevački zbor pod ravnanjem Dragice Karoline Šimunković. Od 1982. godine ovaj zbor također nosi ime velikana Josipa Štolcera Slavenskog. U 45 godina, koliko Zbor postoji, njime je prošlo više od pet stotina pjevača amatera. Karijere su unutar zbora započeli i mnogi profesionalni pjevači. Pjevački zbor redovito nastupa na natjecanjima zborova u organizaciji Hrvatskoga sabora kulture. Osim toga nastupa i na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima, gostovanjima, svečanostima, godišnjim koncertima amatera, božićnim koncertima te koncertima humanitarnog i drugog prigodnog karaktera.

 

Zbor je za svoga postojanja osvojio brojne nagrade, a od 2005. godine veoma uspješno vodi ga prof. Senka Bašek – Šamec. Unutar Zbora djeluju i druge sekcije: muška i (povremeno) ženska vokalna grupa te Kazališna družina Štolcer, koja je 2014. godine prezentirala predstavu “Se bu dobro, mamika” Kristine Štebih, posvećenu životu i liku Slavenskog.

Osim Memorijala i Zbora, valja spomenuti da ime Josipa Štolcera Slavenskog nosi i čakovečka Gimnazija Josipa Slavenskog Čakovec. Posvećena mu je memorijalna soba u Muzeju Međimurja, na rodnoj kući postavljena mu je spomen-ploča, a u Perivoju Zrinskih spomenik. Unatoč svemu navedenom, još uvijek postoji manevarski prostor i potencijal za razvijanje turističke ponude na temelju brenda Štolcerova lika… Malo je zaključiti da je to zavrijedio.

Komentari

Komentara