Dekanovska Udruga umirovljenika postoji manje od godinu i pol, no članice i članovi dosad su organizirali mnogobrojne akcije unatoč pandemiji.

Uz vodstvo vitalnog predsjednika Udruge Josipa Globara sudjeluju u najraznovrsnijim aktivnostima. Netipična su udruga već i time što se, unatoč nazivu, ne ograničavaju na primanje članova određene dobi ili koji su u mirovini, već su dobro došli svi ljudi dobre volje. Logotip Udruge, ljiljan, simbol je besmrtnosti, ali i svetog Antuna, zaštitnika dekanovske Župe. Imaju četrdesetak članova i žele biti nadasve proaktivni. Prostorije Udruge zato su i dobro opremili, tako da je zainteresiranima na raspolaganju sve što im treba za pikado, stolni tenis, kuglanje ili kartaške igre.

Ovoga puta dobili su donaciju od gotovo dviju tona knjiga. Ima tu doista svakakvih naslova na hrvatskom, srpskom, njemačkom, engleskom, ruskom i mađarskom jeziku.

Više od stoljeća

– Najprije smo mislili knjige razdijeliti mještanima, no onda nam je na pamet pala bolja ideja: kako je 2021. godina proglašena Godinom čitanja, u prostorima Udruge osnovat ćemo neformalnu knjižnicu, pa će tako svatko moći posuditi i koristiti ono što želi. Korištenje bi bilo besplatno, neće biti članarine, a za posudbe će se voditi evidencija te će svatko vraćati posuđene jedinice po vlastitoj savjesti. Načelnika ću zamoliti da Općina za nas nabavi police. Što se postojeće zbirke tiče, u njoj doista ima svega – od romana, bajki i priča do raznih priručnika, stručne i dječje literature, djela autora kao što su Tolstoj i Balzac… – kaže Globar, nekadašnji ravnatelj Osnovne škole Podturen, koji je mirovinu dočekao na poziciji učitelja u Područnoj školi Novakovec.

Jedna od zanimljivijih jedinica građe koju nam je pokazao nosi naslov Das harte Geschlecht (u slobodnom prijevodu “Jači spol”). Radi se o romanu nacističkog pisca Willa Vespera, jednog od glavnih provoditelja cenzure u Trećem Reichu, koji je aktivno sudjelovao i u najpoznatijem velikom uništavanju knjiga spaljivanjem 10. svibnja 1933. godine. Zanimljivo je da se nedavno (21. svibnja) napunilo 77 godina otkad je knjiga zadnji put službeno posuđena, što ne čudi s obzirom na kontroverze uz koje je vezana. Izašla je pak prije 90 godina (1931.), no najstarija knjiga ipak je “šiša” za više od dva desetljeća: ona je, naime, iz davne 1909. Radi se o “Katoličkoj školskoj Bibliji” Jakoba Eckera (“Katolische Schulbibel”) na njemačkome jeziku, otisnutoj u Minhenu. Sigurni smo da će mnogi građani među dostupnom građom pronaći upravo ono što ih zanima!

Potpuna iskoristivost

Prošle su godine započeli i suradnju sa Socijalnom zadrugom “Humana Nova”: skupljaju odjeću, a kad se nakupi veća količina, vrijedni “skupljači” Zadruge dolaze svojim kombijem i prebacuju tekstil do svoga pogona u kojem će mu dati nov život. Ovom prilikom, u utorak, 25. svibnja, iz Zadruge su pristigli Biserka Kolomari i Božo Posedi, njezini dugogodišnji djelatnici.

– Ljudi u “Humanu Novu” stalno dovoze tekstil – nekad se radi o pola tone, a nekad i o dvjema tonama dnevno, to ovisi i o vremenskim prilikama, praznicima i sličnome. Naše će djelatnice to presortirati, izvaditi pamuk i ako ima čega dobroga za šivanje, a ostalo ide u regeneraciju pa se otamo doveze filc. Djevojke to onda režu i pakiraju filc na određenu dužinu. Taj materijal potom odlazi za inozemstvo – na primjer, u Njemačku – tako da se sve iskoristi. Ponekad se među doniranom odjećom nađu i noviji komadi, od kojih neki još uvijek imaju i etiketu – doista se može naletjeti na svašta! – objašnjavaju Biserka i Božo, kojima je u utovarivanju robe, osim Josipa, pomogao i član Udruge Kalman Lerinc.

U skladu s procjenom iskusnih djelatnika Socijalne zadruge “Humana Nova”, u ovoj akciji Udruge umirovljenika Dekanovec, koja je trajala deset dana, prikupljeno je između četvrt tone i tri stotine kilograma tekstila.

Globar za kraj dodaje da u Udruzi postoji hrpa dobrih ideja za poboljšanje kvalitete života svih mještana Dekanovca. Držimo im fige da u svojim nastojanjima budu uspješni!