Snima se dokumentarni film o svetom Jeronimu i Štrigovi
U ponedjeljak, 30. rujna, na obljetnicu svečeve smrti, u sklopu Dana svetog Jeronima u prostorijama Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu...
Život glazbenika
Maasej Kovačević, zajedno s dva brata, Abelom i Joshuom, nedjeljom svira na misi u baptističkoj crkvi u Mačkovcu, dok ostale dane u tjednu radi na glazbenim projektima ili svira na koncertima s Gibonnijem. Ovu je nedjelju iznimno preskočio misu jer je otputovao u Beograd na tri rasprodana koncerta u Sava centru. On je jedan od deset međimurskih akademskih jazzista – neki su završili, neki još studiraju, a neki su tek upisali studij – za koje ravnatelj Centra za kulturu Čakovec Ladislav Varga veli da su „produkt Jazz faira“.
Taj respektabilni festival, čije se 22. izdanje održava 24. i 25. studenoga, jedno je od najvećih jazz događanja u regiji. Smatra se da je upravo zahvaljujući Festivalu Međimurje postalo vjerojatno najjača jazzerska jezgra s obzirom na broj stanovnika u Hrvatskoj.
Maasej Kovačević je sedam puta nastupio na Festivalu. Možda to ne zvuči puno, ali za čakovečki Jazz fair to je čak iznimno. Jer, od 30-ak prijava, koliko ih stigne svake godine, na događanju nastupi četiri izvođača.
Klavijaturist biblijskog imena iz Starog zavjeta, Maasej, jedan je od najboljih primjera veze Međimurja i jazza.
Maasej se klavirom zarazio kao dvanaestogodišnjak, završio je osnovnu glazbenu školu u Čakovcu, srednju u Varaždinu, a diplomu jazz klavira je dobio na Jazz akademiji u Klagenfurtu. Zašto baš jazz?
– Odrastao sam u obitelji koja je puno svirala i pjevala. Tata vodi crkveni zbor baptističke crkve, a doma su često u goste dolazili glazbenici. Kad sam imao 12 godina i bio u 4. razredu glazbene škole, u posjet je došao Pete James, koji je završio Royal Jazz Academy u Londonu. Bilo je vrijeme rata, prekinuo je karijeru jer je osjetio poziv da pomaže ljudima. Jedno vrijeme je i u Bosni davao satove klavira. Kad sam ga prvi put čuo kako svira, sam sebi sam rekao „To“. Želim tako svirati. Budio sam se rano i čekao da se probudi i sjedne za klavir. Krajem devedesetih se vratio doma, izgubili smo kontakt, ali hvala Bogu za Facebook pa smo se našli. Kad sam prije tri godine s Gibonnijem snimao engleski album u Londonu, sreli smo se nakon puno godina. Danas je renomirani glazbenik – prisjeća se Maasej, kojeg su u školi prozvali „jazzer“ jer je znao harmonijske trikove kojima ga je naučio Pete James.
Za vrijeme školovanja Messej je povremeno svirao u Big bend orkestru, drugom koji je osnovan nakon onoga HRT-ovog.
Osnovao ga je Ladislav Varga, inicijator pokretanja Jazz faira. U Big bandu je stalni bubnjar bio njegov mlađi brat Abel Kovačević, koji je završio jazz bubanj u Grazu. Najmlađi brat Joshua studira u Austriji saksofon.
Maasej je još je na Akademiji počeo nastupati s poznatim glazbenicima. S dvadeset godina je već pratio Elvisa Stanića, koji mu je bio jedan od glazbenih uzora i, kako veli, nije ni sanjao da bi mogao zasvirati s tim, kako ga zove, velikanom. Nakon toga nije nedostajalo poziva. Surađivao je s Tamarom Obrovac, Vlatkom Stefanovskim, Josipom Lisac… ali i radio vlastite projekte. Jedan od njih je i CD „Friendly“ s bubnjarom Branimirom Gazdekom, koji je zaradio nominaciju za Porin 2008. godine u kategoriji najboljeg jazz albuma godine. Kad je godinu dana kasnije Gibonni ostao bez klavijaturista, Matija Dedić ga se sjetio i nazvao ga, pa je Maasej već godinama redovni član Gibonnijevog pratećeg benda. – Matija me pitao bih li želio svirati s Gibonnijem, naravno da sam odgovorio potvrdno, Gibonni me nazvao i evo, suradnja traje već sedam godina. Slušao sam ga kao klinac i, jednako kao i za Elvisa, nisam mogao sanjati da ću svirati s njim – veli Maasej.
Na pitanje stigne li redovito svirati nedjeljnu misu, Maasej spominje tri rasprodana koncerta u Sava centru. Iz svake geste i riječi se može zaključiti da je za njega jednako važna ta nedjeljna misa kao i koncert. Voli svirati i profesionalan je, kažu njegovi suradnici u crkvi i na estradi. Instrumentu uvijek pristupa s jednakim žarom i poštovanjem. Jednostavan je i sretan. – Svjestan sam da su prilike kao što je svirati s Gibonnijem dar. Bog mi je otvorio ta vrata, nikad se nisam gurao – veli.
Ako netko još uvijek misli da je scena seks, drugs and rock and roll, Maasej je najbolji primjer da su ta vremena prošla. Iz vrlo religiozne je obitelji, s ocem je kao volonter američke kršćanske organizacije obišao cijeli svijet održavajući glazbene radionice u baptističkim centrima, nedjeljom svira u crkvi i u svemu se vodi biblijskim učenjem. Pa tako veli da je u životu sretan, ali da se ne boji ni patnje, jer je, kaže, sve to dio života. – Svjestan sam da je to što živim Božji dar, tko zna što se može dogoditi sutra… Ne mora se ništa ni dogoditi, ali toliko je dobrih glazbenika…
Na jednom od putovanja upoznao je Egipćanku Haidi, oženio se i danas je u sretnom braku. I Haidi je u Gibonnijevoj Toleranci otpjevala nekoliko stihova na arapskom.
Maasej danas, osim s Gibonnijem, svira i u Marko Ramljak bendu, s Igorom Garžinom, svira i u Chewbakka bandu s Antom Gelom, Daliborom Marinkovićem iz Parnog valjka i Novosađaninom Vladom Samardžićem. Dečki sviraju jazz obrade Michaela Jacksona i za koji mjesec izlazi album.
Što god da radi, Maasej razmišlja što Bog misli o tome, pa tako vjeruje da mu je Bog dao talent za jazz i ne bi ga bilo u redu „zakopati“ nego iskoristiti na najbolji način.
Maasej Kovačević ovogodišnji će Jazz fair gledati iz publike. Veli da jedva čeka ovo događanje jer voli dobar jazz, a to je na Festivalu, kaže, zagarantirano. Iako ima malo godina, iskustva mu ne nedostaje i valja mu vjerovati.
Maasej se klavirom zarazio kao dvanaestogodišnjak, završio je osnovnu glazbenu školu u Čakovcu, srednju u Varaždinu, a diplomu jazz klavira je dobio na Jazz akademiji u Klagenfurtu. Mlađi brat Abel Kovačević završio je jazz bubanj u Grazu. Najmlađi brat Joshua studira u Austriji saksofon.
Izvor:
Foto: Ivan Agnezović
U utorak, 8. listopada, koncert će održati talentirana mlada pijanistica, bivša učenica Glazbene škole u Varaždinu Dora Petković.
Na programu će biti djela B. Kunca, A. Skrjabina, M. Ravela i S. Rahmanjinova.
Koncert će se održati u Velikoj koncertnoj dvorani Glazbene škole u Varaždinu s početkom u 19 sati, a ulaz na koncert je slobodan.
Dora Petković diplomirala je (Master of Arts in Specialised Music Performance with a Solo Performance Major) na FHNW Musik–Akademie u Baselu, u klasi prof. Filippa Gambe. Klavir je počela učiti u dobi od osam godina u klasi prof. Lee Šantek u Glazbenoj školi u Varaždinu, gdje je maturirala 2014. godine. Paralelno pohađa i Prvu gimnaziju Varaždin. 2019.g. diplomirala je klavir na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Srđana Čaldarovića.
Redovito osvaja nagrade na brojnim državnim i međunarodnim natjecanjima, od kojih se ističu: 1. nagrada na Međunarodnom natjecanju Pia Tebaldini u Brescii 2008.g., 1. apsolutna nagrada na Međunarodnom natjecanju Giovani Musicisti u Trevisu 2011.g., 1. mjesto na Međunarodnom natjecanju Insula u Izoli (Slovenija) 2014. g., posebna nagrada na Premio pianistico internazionale “Stefano Marizza” u Trstu 2015.g., 2. nagrada na 55. hrvatskom državnom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa u Zagrebu 2017.g., 2. nagrada na EPTA Međunarodnom natjecanju za mlade pijaniste u Osijeku 2017.g., 1. nagrada na Međunarodnom natjecanju mladih glazbenika Sonus op. 5 2019.g., apsolutna 1. nagrada na Međunarodnom natjecanju Citta di Palmanova 2019.g., 2. nagrada na međunarodnom online natjecanju Leopold Bellan 2020.g., 2. nagrada na G-Clef međunarodnom online natjecanju 2021. godine. Godine 2018. kao sudionica Tel-Hai International Piano Master classes osvojila je nagradu Memorial Marina Bondarenko za izvanrednog sudionika masterclassa. Iste godine osvojila je stipendiju Lions kluba Portogruaro kao sudionik na Festival Musicale di Portogruaro u Italiji. Godine 2022. osvojila je nagradu za najbolji recital na “55. Tribini Darko Lukić” u Zagrebu. Hrvatska glazbena mladež Varaždin i Ogranak Matice hrvatske u Varaždinu dodijelili su joj nagradu Krajanski za recital održan u lipnju 2023 u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu.
Nastupala je kao solist s Varaždinskim komornim orkestrom u Glazbenoj školi Varaždin (2010.) i na Varaždinskim baroknim večerima (2011. i 2013.). Akademsku godinu 2017. /2018. provela je na studentskoj razmjeni Erasmus u Parmi u Italiji u klasi prof. Andree Padove, gdje je nastupala kao solist s Orchestra Regionale dell Emilia– Romagna. Pohađala je seminare kod brojnih istaknutih pedagoga (Dmitry Bashkirov, Viktor Derevianko, Natalia Trull, Jerome Rose, Grigory Gruzman, Aleksandar Madžar, Peter Jablonski itd).
U sklopu Srijede u Muzeju, 9. listopada, u palači Herzer GMV-a održava se okrugli stol pod nazivom Spomenik kao šaka u oko?, vezan uz javnu raspravu o dokumentu Smjernice za postavljanje spomen-obilježja na području grada Varaždina.
Posljednjih godina čini se da smo puno osjetljiviji na problematiku zajedničkih, javnih prostora, što je vidljivo kroz reakcije na mnogobrojna loša rješenja u postavljanju skulptura, spomenika i ostalih sadržaja u našim gradovima i selima: ta kontroverzna rješenja degradiraju javni prostor, ali poništavaju i samu vrijednost prezentiranoga.
Grad Varaždin stoga je pokrenuo izradu smjernica koje bi definirale tu problematiku na lokalnoj razini, ali bi bile i orijentir za slične postupke na državnoj razini. Glavni cilj je definicija modela realizacije skulpture, spomenika, spomen-obilježja i plastičkog objekta u javnim prostorima grada, ali i poticanje ostalih oblika suvremenoga umjetničkog izraza u javnom prostoru, poštujući kako kriterije umjetničke suvremenosti tako i kriterije razumijevanja kompleksnoga urbanog prostora Varaždina.
Cilj Smjernica je ponuditi i modele financiranja i poticanja kvalitete produkcije te odrediti dionike za donošenje odluka. Pretpostavka za to je stvaranje kulture dijaloga, uz sudjelovanje svih zainteresiranih građana, od stručne javnosti do šire zajednice, čime bi se trebao naći model kojim će se izbjeći isključivost struke, voluntarizam politike i partikularni diktat šire javnosti.
Pritom je bitno poštovati elemente kao što su estetski kriteriji, povijesni kontekst, dobra lokacija, javna konzultacija i dugoročna održivost.
Dokument je na poticaj Grada Varaždina i GMV-a načinio interdisciplinarni tim, a dostupan je na mrežnim stranicama Grada Varaždina. O njemu će se raspravljati i na ovoj Srijedi u Muzeju, uz sudjelovanje predstavnika autorskog tima koji ga je izradio, kao i posjetitelja, koji su pozvani da se uključe u kulturni dijalog na ovu temu. Program počinje u 19 sati, a ulaz je besplatan.