Povežite se s nama

Kultura

Ujutro svira u crkvi u Mačkovcu, navečer na rasprodanim koncertima Gibonnija

Objavljeno:

- dana

Život glazbenika

Maasej Kovačević, zajedno s dva brata, Abelom i Joshuom, nedjeljom svira na misi u baptističkoj crkvi u Mačkovcu, dok ostale dane u tjednu radi na glazbenim projektima ili svira na koncertima s Gibonnijem. Ovu je nedjelju iznimno preskočio misu jer je otputovao u Beograd na tri rasprodana koncerta u Sava centru. On je jedan od deset međimurskih akademskih jazzista – neki su završili, neki još studiraju, a neki su tek upisali studij – za koje ravnatelj Centra za kulturu Čakovec Ladislav Varga veli da su „produkt Jazz faira“.

Taj respektabilni festival, čije se 22. izdanje održava 24. i 25. studenoga, jedno je od najvećih jazz događanja u regiji. Smatra se da je upravo zahvaljujući Festivalu Međimurje postalo vjerojatno najjača jazzerska jezgra s obzirom na broj stanovnika u Hrvatskoj.

Maasej Kovačević je sedam puta nastupio na Festivalu. Možda to ne zvuči puno, ali za čakovečki Jazz fair to je čak iznimno. Jer, od 30-ak prijava, koliko ih stigne svake godine, na događanju nastupi četiri izvođača.

Jazzer

Klavijaturist biblijskog imena iz Starog zavjeta, Maasej, jedan je od najboljih primjera veze Međimurja i jazza.

Maasej se klavirom zarazio kao dvanaestogodišnjak, završio je osnovnu glazbenu školu u Čakovcu, srednju u Varaždinu, a diplomu jazz klavira je dobio na Jazz akademiji u Klagenfurtu. Zašto baš jazz?

– Odrastao sam u obitelji koja je puno svirala i pjevala. Tata vodi crkveni zbor baptističke crkve, a doma su često u goste dolazili glazbenici. Kad sam imao 12 godina i bio u 4. razredu glazbene škole, u posjet je došao Pete James, koji je završio Royal Jazz Academy u Londonu. Bilo je vrijeme rata, prekinuo je karijeru jer je osjetio poziv da pomaže ljudima. Jedno vrijeme je i u Bosni davao satove klavira. Kad sam ga prvi put čuo kako svira, sam sebi sam rekao „To“. Želim tako svirati. Budio sam se rano i čekao da se probudi i sjedne za klavir. Krajem devedesetih se vratio doma, izgubili smo kontakt, ali hvala Bogu za Facebook pa smo se našli. Kad sam prije tri godine s Gibonnijem snimao engleski album u Londonu, sreli smo se nakon puno godina. Danas je renomirani glazbenik – prisjeća se Maasej, kojeg su u školi prozvali „jazzer“ jer je znao harmonijske trikove kojima ga je naučio Pete James.

Za vrijeme školovanja Messej je povremeno svirao u Big bend orkestru, drugom koji je osnovan nakon onoga HRT-ovog.

Osnovao ga je Ladislav Varga, inicijator pokretanja Jazz faira. U Big bandu je stalni bubnjar bio njegov mlađi brat Abel Kovačević, koji je završio jazz bubanj u Grazu. Najmlađi brat Joshua studira u Austriji saksofon.

Maasej je još je na Akademiji počeo nastupati s poznatim glazbenicima. S dvadeset godina je već pratio Elvisa Stanića, koji mu je bio jedan od glazbenih uzora i, kako veli, nije ni sanjao da bi mogao zasvirati s tim, kako ga zove, velikanom. Nakon toga nije nedostajalo poziva. Surađivao je s Tamarom Obrovac, Vlatkom Stefanovskim, Josipom Lisac… ali i radio vlastite projekte. Jedan od njih je i CD „Friendly“ s bubnjarom Branimirom Gazdekom, koji je zaradio nominaciju za Porin 2008. godine u kategoriji najboljeg jazz albuma godine. Kad je godinu dana kasnije Gibonni ostao bez klavijaturista, Matija Dedić ga se sjetio i nazvao ga, pa je Maasej već godinama redovni član Gibonnijevog pratećeg benda. – Matija me pitao bih li želio svirati s Gibonnijem, naravno da sam odgovorio potvrdno, Gibonni me nazvao i evo, suradnja traje već sedam godina. Slušao sam ga kao klinac i, jednako kao i za Elvisa, nisam mogao sanjati da ću svirati s njim – veli Maasej.

 

Michael Jackson

Na pitanje stigne li redovito svirati nedjeljnu misu, Maasej spominje tri rasprodana koncerta u Sava centru. Iz svake geste i riječi se može zaključiti da je za njega jednako važna ta nedjeljna misa kao i koncert. Voli svirati i profesionalan je, kažu njegovi suradnici u crkvi i na estradi. Instrumentu uvijek pristupa s jednakim žarom i poštovanjem. Jednostavan je i sretan. – Svjestan sam da su prilike kao što je svirati s Gibonnijem dar. Bog mi je otvorio ta vrata, nikad se nisam gurao – veli.

Ako netko još uvijek misli da je scena seks, drugs and rock and roll, Maasej je najbolji primjer da su ta vremena prošla. Iz vrlo religiozne je obitelji, s ocem je kao volonter američke kršćanske organizacije obišao cijeli svijet održavajući glazbene radionice u baptističkim centrima, nedjeljom svira u crkvi i u svemu se vodi biblijskim učenjem. Pa tako veli da je u životu sretan, ali da se ne boji ni patnje, jer je, kaže, sve to dio života. – Svjestan sam da je to što živim Božji dar, tko zna što se može dogoditi sutra… Ne mora se ništa ni dogoditi, ali toliko je dobrih glazbenika…

Na jednom od putovanja upoznao je Egipćanku Haidi, oženio se i danas je u sretnom braku. I Haidi je u Gibonnijevoj Toleranci otpjevala nekoliko stihova na arapskom.
Maasej danas, osim s Gibonnijem, svira i u Marko Ramljak bendu, s Igorom Garžinom, svira i u Chewbakka bandu s Antom Gelom, Daliborom Marinkovićem iz Parnog valjka i Novosađaninom Vladom Samardžićem. Dečki sviraju jazz obrade Michaela Jacksona i za koji mjesec izlazi album.

Što god da radi, Maasej razmišlja što Bog misli o tome, pa tako vjeruje da mu je Bog dao talent za jazz i ne bi ga bilo u redu „zakopati“ nego iskoristiti na najbolji način.
Maasej Kovačević ovogodišnji će Jazz fair gledati iz publike. Veli da jedva čeka ovo događanje jer voli dobar jazz, a to je na Festivalu, kaže, zagarantirano. Iako ima malo godina, iskustva mu ne nedostaje i valja mu vjerovati.

Tri brata

Maasej se klavirom zarazio kao dvanaestogodišnjak, završio je osnovnu glazbenu školu u Čakovcu, srednju u Varaždinu, a diplomu jazz klavira je dobio na Jazz akademiji u Klagenfurtu. Mlađi brat Abel Kovačević završio je jazz bubanj u Grazu. Najmlađi brat Joshua studira u Austriji saksofon.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović

Kultura

U Murskome Središću ostale karte za predstavu “Potraga za gusarskim blagom”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Grad Mursko Središće organizira “Ljeto uz Muru” u nešto drukčijem obliku, uz predstave niskog rizika, u kontroliranim uvjetima i uz pridržavanje epidemioloških mjera.

Nakon što su podijeljene sve ulaznice za Kerekesh Teatar, nestale su i ulaznice za stand up show Vlatka Štampara „Odraslost“, koji je na rasporedu večeras, u petak, 23. srpnja u 20 sati. Ostale su još samo ulaznice za predstavu „Potraga za gusarskim blagom“, koja će se održati u subotu, 24. srpnja u 19 sati u lučici na šetnici. Svi zainteresirani mogu karte podići danas do 14 sati u prostorima Gradske uprave Murskoga Središća.

Kerekeshi predstavom “Imovina” zaključili mini turneju

Nakon što su prethodna dva dana nasmijavali publiku u Murskom Središću predstavama „Ringišpil“ i „Ja, trudnica“, Kerekeshi su svoju mini turneju zaključili predstavom „Imovina“. Smijeh je odzvanjao u jednakoj mjeri kao i prethodnih dana: Kerekeshi su se još jednom potvrdili kao omiljeni zabavljači publike u najsjevernijem gradu Republike Hrvatske.

Gledatelje je posebno zabavljalo i poznavanje lokalne toponimije, čime su dokazali koliko im je stalo publiku ostaviti zadovoljnom.

Nastavite čitati

Kultura

Ivica Dolenec priprema osebujnu izložbu “Poznati pred objektivom”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Varaždinska “sedma sila” na okupu 1979. godine – Vukotić, Levatić, Fiket, Dolenec, Njegovec, Premuž i Puttar

Svatko tko je posljednjih nekoliko desetljeća ozbiljnije pratio varaždinsku medijsku scenu, nije mogao ne primijetiti iznimno vrijedne fotografije fotoreportera Ivice Dolenca.

Riječ je, podsjećamo, o doajenu varaždinskog novinarstva koji ove godine obilježava 50. obljetnicu profesionalnog bavljenja fotografijom.

Fotografijama “punio” Polet, Vikend, Arenu…

Tijekom višedesetljetne karijere Dolenec je dokazao da bez vrhunske sprege umjetnosti i zanata nema profinjenosti fotografskog umijeća. U njegovu slučaju sve je počelo kao hobi još u osnovnoj školi.

– Kod kuće sam imao i privatni fotolaboratorij s najnužnijom opremom za razvijanje crno-bijelih filmova i fotografija. Još pamtim recepture za pripremu razvijača, fiksira, prekidača tonera i drugih kemikalija u “domaćoj radinosti”. Srećom, moje mladenačke mušice i talent prepoznao je varaždinski fotograf Vjekoslav Plajh. Bio je moj prvi učitelj, ali najviše znanja stječem radeći s Dragutinom Brezovcem i kasnije Stephanom Lupinom. Iznimnu suradnju imao sam i s kolegom Mladenom Merlićem – prisjeća se Dolenec.

Naš sugovornik kao 15-godišnjak odlazi u Zagreb te kao polaznik Grafičke škole počinje suradnju sa studentskim listom Polet.

– Bila je to prekretnica u mom ranom druženju s objektivom i aparatom, pa ubrzo suradnju širim na tada iznimno popularne tjednike Vikend i Arenu. U mojoj profesionalnoj karijeri uzor mi je bio koprivnički novinar, fotoreporter, književnik, publicist i kolumnist Mladen Pavković. U prijateljskim odnosima smo već 45 godina, a iznimnu suradnju ostvarujemo tijekom Domovinskog rata. Slično je bilo i s kolegom Ivicom Baksom – ističe Dolenec, koji je kao ratni reporter najpotresnije fotografije zabilježio 1991. godine u opkoljenom Vukovaru.

Svojom bogatom arhivom dokumentarnih fotografija i nizom izložbi godinama nastoji pridonijeti stvaranju istine o Domovinskom ratu. No, otkrio nam je da trenutno priprema osebujnu fotoizložbu “Poznati pred objektivom”.

Zaustavio povijest

– Publiku uvijek zanima kako se ispred kamera i fotoaparata ponašaju osobe s estrade, političari, umjetnici i obični ljudi. Raditi nekada u medijima bilo je izazovno, inspirativno, zahtjevno, ali manje stresno nego danas. Preminule su mnoge poznate osobe koje sam snimio i intervjuirao, te spomenutom izložbom želim kulturnu javnost podsjetiti na neke od njih. Bit će to još jedna prigoda da znatiželjnici vide što fotograf mora osjetiti i prenijeti snimkama koje nerijetko nastaju u najneobičnijim situacijama – zaključio je Ivica Dolenec.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje