Povežite se s nama

Kultura

Ujutro svira u crkvi u Mačkovcu, navečer na rasprodanim koncertima Gibonnija

Objavljeno:

- dana

Život glazbenika

Maasej Kovačević, zajedno s dva brata, Abelom i Joshuom, nedjeljom svira na misi u baptističkoj crkvi u Mačkovcu, dok ostale dane u tjednu radi na glazbenim projektima ili svira na koncertima s Gibonnijem. Ovu je nedjelju iznimno preskočio misu jer je otputovao u Beograd na tri rasprodana koncerta u Sava centru. On je jedan od deset međimurskih akademskih jazzista – neki su završili, neki još studiraju, a neki su tek upisali studij – za koje ravnatelj Centra za kulturu Čakovec Ladislav Varga veli da su „produkt Jazz faira“.

Taj respektabilni festival, čije se 22. izdanje održava 24. i 25. studenoga, jedno je od najvećih jazz događanja u regiji. Smatra se da je upravo zahvaljujući Festivalu Međimurje postalo vjerojatno najjača jazzerska jezgra s obzirom na broj stanovnika u Hrvatskoj.

Maasej Kovačević je sedam puta nastupio na Festivalu. Možda to ne zvuči puno, ali za čakovečki Jazz fair to je čak iznimno. Jer, od 30-ak prijava, koliko ih stigne svake godine, na događanju nastupi četiri izvođača.

Jazzer

Klavijaturist biblijskog imena iz Starog zavjeta, Maasej, jedan je od najboljih primjera veze Međimurja i jazza.

Maasej se klavirom zarazio kao dvanaestogodišnjak, završio je osnovnu glazbenu školu u Čakovcu, srednju u Varaždinu, a diplomu jazz klavira je dobio na Jazz akademiji u Klagenfurtu. Zašto baš jazz?

– Odrastao sam u obitelji koja je puno svirala i pjevala. Tata vodi crkveni zbor baptističke crkve, a doma su često u goste dolazili glazbenici. Kad sam imao 12 godina i bio u 4. razredu glazbene škole, u posjet je došao Pete James, koji je završio Royal Jazz Academy u Londonu. Bilo je vrijeme rata, prekinuo je karijeru jer je osjetio poziv da pomaže ljudima. Jedno vrijeme je i u Bosni davao satove klavira. Kad sam ga prvi put čuo kako svira, sam sebi sam rekao „To“. Želim tako svirati. Budio sam se rano i čekao da se probudi i sjedne za klavir. Krajem devedesetih se vratio doma, izgubili smo kontakt, ali hvala Bogu za Facebook pa smo se našli. Kad sam prije tri godine s Gibonnijem snimao engleski album u Londonu, sreli smo se nakon puno godina. Danas je renomirani glazbenik – prisjeća se Maasej, kojeg su u školi prozvali „jazzer“ jer je znao harmonijske trikove kojima ga je naučio Pete James.

Za vrijeme školovanja Messej je povremeno svirao u Big bend orkestru, drugom koji je osnovan nakon onoga HRT-ovog.

Osnovao ga je Ladislav Varga, inicijator pokretanja Jazz faira. U Big bandu je stalni bubnjar bio njegov mlađi brat Abel Kovačević, koji je završio jazz bubanj u Grazu. Najmlađi brat Joshua studira u Austriji saksofon.

Maasej je još je na Akademiji počeo nastupati s poznatim glazbenicima. S dvadeset godina je već pratio Elvisa Stanića, koji mu je bio jedan od glazbenih uzora i, kako veli, nije ni sanjao da bi mogao zasvirati s tim, kako ga zove, velikanom. Nakon toga nije nedostajalo poziva. Surađivao je s Tamarom Obrovac, Vlatkom Stefanovskim, Josipom Lisac… ali i radio vlastite projekte. Jedan od njih je i CD „Friendly“ s bubnjarom Branimirom Gazdekom, koji je zaradio nominaciju za Porin 2008. godine u kategoriji najboljeg jazz albuma godine. Kad je godinu dana kasnije Gibonni ostao bez klavijaturista, Matija Dedić ga se sjetio i nazvao ga, pa je Maasej već godinama redovni član Gibonnijevog pratećeg benda. – Matija me pitao bih li želio svirati s Gibonnijem, naravno da sam odgovorio potvrdno, Gibonni me nazvao i evo, suradnja traje već sedam godina. Slušao sam ga kao klinac i, jednako kao i za Elvisa, nisam mogao sanjati da ću svirati s njim – veli Maasej.

 

Michael Jackson

Na pitanje stigne li redovito svirati nedjeljnu misu, Maasej spominje tri rasprodana koncerta u Sava centru. Iz svake geste i riječi se može zaključiti da je za njega jednako važna ta nedjeljna misa kao i koncert. Voli svirati i profesionalan je, kažu njegovi suradnici u crkvi i na estradi. Instrumentu uvijek pristupa s jednakim žarom i poštovanjem. Jednostavan je i sretan. – Svjestan sam da su prilike kao što je svirati s Gibonnijem dar. Bog mi je otvorio ta vrata, nikad se nisam gurao – veli.

Ako netko još uvijek misli da je scena seks, drugs and rock and roll, Maasej je najbolji primjer da su ta vremena prošla. Iz vrlo religiozne je obitelji, s ocem je kao volonter američke kršćanske organizacije obišao cijeli svijet održavajući glazbene radionice u baptističkim centrima, nedjeljom svira u crkvi i u svemu se vodi biblijskim učenjem. Pa tako veli da je u životu sretan, ali da se ne boji ni patnje, jer je, kaže, sve to dio života. – Svjestan sam da je to što živim Božji dar, tko zna što se može dogoditi sutra… Ne mora se ništa ni dogoditi, ali toliko je dobrih glazbenika…

Na jednom od putovanja upoznao je Egipćanku Haidi, oženio se i danas je u sretnom braku. I Haidi je u Gibonnijevoj Toleranci otpjevala nekoliko stihova na arapskom.
Maasej danas, osim s Gibonnijem, svira i u Marko Ramljak bendu, s Igorom Garžinom, svira i u Chewbakka bandu s Antom Gelom, Daliborom Marinkovićem iz Parnog valjka i Novosađaninom Vladom Samardžićem. Dečki sviraju jazz obrade Michaela Jacksona i za koji mjesec izlazi album.

Što god da radi, Maasej razmišlja što Bog misli o tome, pa tako vjeruje da mu je Bog dao talent za jazz i ne bi ga bilo u redu „zakopati“ nego iskoristiti na najbolji način.
Maasej Kovačević ovogodišnji će Jazz fair gledati iz publike. Veli da jedva čeka ovo događanje jer voli dobar jazz, a to je na Festivalu, kaže, zagarantirano. Iako ima malo godina, iskustva mu ne nedostaje i valja mu vjerovati.

Tri brata

Maasej se klavirom zarazio kao dvanaestogodišnjak, završio je osnovnu glazbenu školu u Čakovcu, srednju u Varaždinu, a diplomu jazz klavira je dobio na Jazz akademiji u Klagenfurtu. Mlađi brat Abel Kovačević završio je jazz bubanj u Grazu. Najmlađi brat Joshua studira u Austriji saksofon.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović

Kultura

Ne propustite izložbu “Veliki Tabor u 20. stoljeću” u Dvoru Trakošćan

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U Galeriji Dvora Trakošćan u četvrtak, 15. travnja, otvorena je izložba „Veliki Tabor u 20. stoljeću“ autorice Renate Dečman.

Riječ je gostujućoj izložbi Dvora Veliki Tabor koja će se u Dvoru Trakošćan moći razgledati do 15. lipnja ove godine.

Okupljenim uzvanicima par su prigodnih riječi uputili ravnatelj Dvora Trakošćan, Adam Pintarić, ravnatelj Muzeja Hrvatskog zagorja, Jurica Sabol, te voditeljica Dvora Veliki Tabor, Nadica Jagarčec.

Potom se posjetiteljima obratila autorica izložbe, kustosica Renata Dečman koja je predstavila izložbu i objasnila što joj je bila motivacija da 2018. godine, kada je izložba bila priređena u Velikom Taboru, kao temu odabere upravo razdoblje 20. stoljeća. Dečman je prisutne upoznala s poviješću Velikog Tabora, njegovom raznolikom namjenom i vlasnicima te brojnim događanjima koja su se u dvorcu odvijala tijekom 20. stoljeća.

Gostima je predstavila muzejske eksponate koji se mogu razgledati, a posebno je istaknula neke od najzanimljivijih: maketu Velikog Tabora iz 1915. izrađenu u dvorcu u vrijeme kada je služio kao zatvor, te razglednice s prikazom časnih sestara ispred Velikog Tabora i djecom na galerijama dvora kojima je dokumentirao razdoblje Drugoga svjetskog rata kada je u Taboru bila smještena ratna siročad. Svakako su vrlo posebne i fotografije s partizanima u podnožju Velikog Tabora, te fotografije Josipa Broza Tita i Jovanke koji su posjetili dvorac 1968. godine.

Posjetitelji izložbe imali su priliku razgledati sveukupno 88 eksponata – brojne fotografije i razglednice, slike Otona Ivekovića, knjige, časopise, predmete iz Etnografske zbirke Dvora Veliki Tabor koje je prikupio Josip Štimac, kao i druge predmete koji svjedoče o životu u Velikom Taboru u tome razdoblju. Prikazan je i insert filma Seljačka buna 1573. poznatog redatelja i scenarista Vatroslava Mimice, snimljen u Velikom Taboru 1975. godine.

Nastavite čitati

Kultura

Na novoj stranici čakovečkog Ogranka Matice hrvatske čitajte o znanosti, običajima, knjigama, kajkavštini…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Sredinom prosinca prošle godine čakovečki Ogranak Matice hrvatske dobio je novu internetsku stranicu. Na adresi maticack.com.hr tako možete čitati o svim aktualnim informacijama, planovima i novostima povezanima s aktivnošću Ogranka.

Što se tiče recentnih vijesti, krajem 2020. međimurska spisateljica Petrana Sabolek u suradnji s Ogrankom odlučila je pokloniti 600 primjeraka svoje slikovnice “Od slova do slova” međimurskim vrtićima i osnovnim školama za Božić. Potkraj godine izašao je i Hrvatski kajkavski kolendar za 2021. godinu, o čemu smo već pisali, a objavljena je i knjiga “Florijan Andrašec – hrvatski kajkavski pjesnik, melograf i kantor” mr. sc. Ivana Zvonara. Knjiga je nastala u suradnji Ogranka, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Zavod za znanstveni rad u Varaždinu) i Općine Dekanovec. Urednik izdanja je dr. sc. Vladimir Huzjan.

Krajem siječnja Ogranak je objavio i zbirku aforizama – odnosno, “kajforizama” – Đure Bela. Zbirka sadrži nekoliko stotina aforizama, a nosi naziv “Spameten zapišuvle”. Ilustrirana je šaljivim karikaturama Damira Novaka. Zanima li vas snimka promocije izdanja ili recenzija akademika Dragutina Feletara, i to možete pronaći na stranicama Matice.

Filozofija, povijest, informatika…

Još jedno zanimljivo izdanje koje je dostupno na mrežnim stranicama za skidanje u PDF formatu je i 54. broj časopisa “Hrvatski sjever”.

– Časopis donosi sedam znanstvenih i stručnih članaka iz nekoliko znanstvenih područja: filozofije, povijesti, književne teorije, lingvistike/dijalektologije, informatike i metodike nastave. Možete ga besplatno spremiti na računalo ili čitati online – kaže glavni urednik “Hrvatskoga sjevera” dr. sc. Krunoslav Mikulan, inače potpredsjednik Ogranka.

Autori priloga su Damir Barbarić (“O živom zrenju prirode”), Ivan Vuk („Komisija ne smije iz sela otići, a da posao nije završen“. O nekim aspektima otkupa poljoprivrednih proizvoda u kotaru Čakovec 1945. – 1948. godine), Đuro Blažeka (“Pseudoanalogonimija između preloške skupine međimurskog dijalekta i prekomurskog književnog jezika”), Robert Šperanda i Krunoslav Mikulan (“Kršćanski i paganski simboli u djelima C. S. Lewisa, J. K. Rowling i M. Benini”), Anita Topljak i Predrag Oreški (“Opremljenost škola informacijskom i komunikacijskom tehnologijom za potrebe uvođenja predmeta Informatika kao obveznog predmeta u sklopu projekta ‘Škola za život'”), Veronika Brlek i Predrag Oreški (“Edukativni roboti i njihova primjena u obrazovanju”), Jasminka Prstec (“Vježbenički ERP u nastavi”), Vladimir Legac (“Prikaz knjige Lovorke Zergollern Miletić i Marije Lütze-Miculinić: ‘Hrvatsko-engleski rječnik školskoga jezika: priručnik za studente i nastavnike engleskoga jezika – prvi svezak'”) i Krunoslav Mikulan (“Josip Grgevčić – umjetnik, profesor, čovjek (in memoriam)”.

Na stranicama je objavljena i poveznica na razgovor s književnicom Verom Zemunić, koji je vodila tajnica Ogranka Anita Novak.

Nastavite čitati