Povežite se s nama

Kultura

Ujutro svira u crkvi u Mačkovcu, navečer na rasprodanim koncertima Gibonnija

Objavljeno:

- dana

Život glazbenika

Maasej Kovačević, zajedno s dva brata, Abelom i Joshuom, nedjeljom svira na misi u baptističkoj crkvi u Mačkovcu, dok ostale dane u tjednu radi na glazbenim projektima ili svira na koncertima s Gibonnijem. Ovu je nedjelju iznimno preskočio misu jer je otputovao u Beograd na tri rasprodana koncerta u Sava centru. On je jedan od deset međimurskih akademskih jazzista – neki su završili, neki još studiraju, a neki su tek upisali studij – za koje ravnatelj Centra za kulturu Čakovec Ladislav Varga veli da su „produkt Jazz faira“.

Taj respektabilni festival, čije se 22. izdanje održava 24. i 25. studenoga, jedno je od najvećih jazz događanja u regiji. Smatra se da je upravo zahvaljujući Festivalu Međimurje postalo vjerojatno najjača jazzerska jezgra s obzirom na broj stanovnika u Hrvatskoj.

Maasej Kovačević je sedam puta nastupio na Festivalu. Možda to ne zvuči puno, ali za čakovečki Jazz fair to je čak iznimno. Jer, od 30-ak prijava, koliko ih stigne svake godine, na događanju nastupi četiri izvođača.

Jazzer

Klavijaturist biblijskog imena iz Starog zavjeta, Maasej, jedan je od najboljih primjera veze Međimurja i jazza.

Maasej se klavirom zarazio kao dvanaestogodišnjak, završio je osnovnu glazbenu školu u Čakovcu, srednju u Varaždinu, a diplomu jazz klavira je dobio na Jazz akademiji u Klagenfurtu. Zašto baš jazz?

– Odrastao sam u obitelji koja je puno svirala i pjevala. Tata vodi crkveni zbor baptističke crkve, a doma su često u goste dolazili glazbenici. Kad sam imao 12 godina i bio u 4. razredu glazbene škole, u posjet je došao Pete James, koji je završio Royal Jazz Academy u Londonu. Bilo je vrijeme rata, prekinuo je karijeru jer je osjetio poziv da pomaže ljudima. Jedno vrijeme je i u Bosni davao satove klavira. Kad sam ga prvi put čuo kako svira, sam sebi sam rekao „To“. Želim tako svirati. Budio sam se rano i čekao da se probudi i sjedne za klavir. Krajem devedesetih se vratio doma, izgubili smo kontakt, ali hvala Bogu za Facebook pa smo se našli. Kad sam prije tri godine s Gibonnijem snimao engleski album u Londonu, sreli smo se nakon puno godina. Danas je renomirani glazbenik – prisjeća se Maasej, kojeg su u školi prozvali „jazzer“ jer je znao harmonijske trikove kojima ga je naučio Pete James.

Za vrijeme školovanja Messej je povremeno svirao u Big bend orkestru, drugom koji je osnovan nakon onoga HRT-ovog.

Osnovao ga je Ladislav Varga, inicijator pokretanja Jazz faira. U Big bandu je stalni bubnjar bio njegov mlađi brat Abel Kovačević, koji je završio jazz bubanj u Grazu. Najmlađi brat Joshua studira u Austriji saksofon.

Maasej je još je na Akademiji počeo nastupati s poznatim glazbenicima. S dvadeset godina je već pratio Elvisa Stanića, koji mu je bio jedan od glazbenih uzora i, kako veli, nije ni sanjao da bi mogao zasvirati s tim, kako ga zove, velikanom. Nakon toga nije nedostajalo poziva. Surađivao je s Tamarom Obrovac, Vlatkom Stefanovskim, Josipom Lisac… ali i radio vlastite projekte. Jedan od njih je i CD „Friendly“ s bubnjarom Branimirom Gazdekom, koji je zaradio nominaciju za Porin 2008. godine u kategoriji najboljeg jazz albuma godine. Kad je godinu dana kasnije Gibonni ostao bez klavijaturista, Matija Dedić ga se sjetio i nazvao ga, pa je Maasej već godinama redovni član Gibonnijevog pratećeg benda. – Matija me pitao bih li želio svirati s Gibonnijem, naravno da sam odgovorio potvrdno, Gibonni me nazvao i evo, suradnja traje već sedam godina. Slušao sam ga kao klinac i, jednako kao i za Elvisa, nisam mogao sanjati da ću svirati s njim – veli Maasej.

 

Michael Jackson

Na pitanje stigne li redovito svirati nedjeljnu misu, Maasej spominje tri rasprodana koncerta u Sava centru. Iz svake geste i riječi se može zaključiti da je za njega jednako važna ta nedjeljna misa kao i koncert. Voli svirati i profesionalan je, kažu njegovi suradnici u crkvi i na estradi. Instrumentu uvijek pristupa s jednakim žarom i poštovanjem. Jednostavan je i sretan. – Svjestan sam da su prilike kao što je svirati s Gibonnijem dar. Bog mi je otvorio ta vrata, nikad se nisam gurao – veli.

Ako netko još uvijek misli da je scena seks, drugs and rock and roll, Maasej je najbolji primjer da su ta vremena prošla. Iz vrlo religiozne je obitelji, s ocem je kao volonter američke kršćanske organizacije obišao cijeli svijet održavajući glazbene radionice u baptističkim centrima, nedjeljom svira u crkvi i u svemu se vodi biblijskim učenjem. Pa tako veli da je u životu sretan, ali da se ne boji ni patnje, jer je, kaže, sve to dio života. – Svjestan sam da je to što živim Božji dar, tko zna što se može dogoditi sutra… Ne mora se ništa ni dogoditi, ali toliko je dobrih glazbenika…

Na jednom od putovanja upoznao je Egipćanku Haidi, oženio se i danas je u sretnom braku. I Haidi je u Gibonnijevoj Toleranci otpjevala nekoliko stihova na arapskom.
Maasej danas, osim s Gibonnijem, svira i u Marko Ramljak bendu, s Igorom Garžinom, svira i u Chewbakka bandu s Antom Gelom, Daliborom Marinkovićem iz Parnog valjka i Novosađaninom Vladom Samardžićem. Dečki sviraju jazz obrade Michaela Jacksona i za koji mjesec izlazi album.

Što god da radi, Maasej razmišlja što Bog misli o tome, pa tako vjeruje da mu je Bog dao talent za jazz i ne bi ga bilo u redu „zakopati“ nego iskoristiti na najbolji način.
Maasej Kovačević ovogodišnji će Jazz fair gledati iz publike. Veli da jedva čeka ovo događanje jer voli dobar jazz, a to je na Festivalu, kaže, zagarantirano. Iako ima malo godina, iskustva mu ne nedostaje i valja mu vjerovati.

Tri brata

Maasej se klavirom zarazio kao dvanaestogodišnjak, završio je osnovnu glazbenu školu u Čakovcu, srednju u Varaždinu, a diplomu jazz klavira je dobio na Jazz akademiji u Klagenfurtu. Mlađi brat Abel Kovačević završio je jazz bubanj u Grazu. Najmlađi brat Joshua studira u Austriji saksofon.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović

Kultura

Udruga “Mlada pera”: A knjiga ide…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Posljednjega dana 2020. godine završen je literarni natječaj “Napiši pjesmu ili priču koju i objavi knjigu svoju!”

Čak 104 autora od 8 do 18 godina poslala su 632 svoja literarna rada sa željom da upravo oni budu jedno od troje najboljih kojima će Udruga “Mlada pera” iz Čakovca financirati zajedničku knjigu. U vrlo kreativnoj konkurenciji, žiri koji su činili članovi Udruge “Mlada pera” i ambasadori Udruge (Gita, Martina i Goran Radiković iz Šenkovca) izabrao je tri laureatkinje. Predstavljamo ih abecednim redom:

  • najbolji vrtuljak poezije i proze poslala je Magdalena Blagec iz Donje Stubice,
  • najbolji vrtuljak proze poslala je Ana Fišer iz Osijeka,
  • najbolji vrtuljak poezije poslala je Marina Galinović iz Vinkovaca.

Evo i kratkih bilješki o autoricama.

Magdalena Blagec

Od svog rođenja 2003. godine živim u Donjoj Stubici. Vrlo rano počela sam se zanimati za knjige i književnost na što me uvijek poticala i moja majka. I tako, malo-pomalo, počela sam se baviti i pisanjem. Od značajnijih nagrada koje sam primila za svoj rad istaknula bih 2. nagradu na Goranovu proljeću u kategoriji osnovnih škola, nagrade na natječajima “Kaj vu Zelini”, Zbor malih pjesnika Zlatar, nagrada Antun Mihanović, 2. nagrada na Natječaju “Gjalski”, 1. mjesto na Kanižajadi, Po(e)zitiva…

Radovi su mi dosad objavljivani u mnogim zbornicima i časopisima kao što su “Kaj” i “Hrvatsko zagorje”, a imam i vlastitu internetsku stranicu Probrane misli. Trenutno sam učenica opće gimnazije, a nakon što je završim svakako planiram upisati nešto vezano uz književnost.

Ana Fišer

Rođena sam 29. svibnja 2003. godine i idem u treći razred II. gimnazije u Osijeku.
Osnovnoškolsko obrazovanje stekla sam u OŠ Ljudevita Gaja. Osim pohađanja redovne nastave, sudjelujem i u natjecanjima iz više predmeta, a 2020. godine osvojila sam prvo mjesto na Županijskom natjecanju iz hrvatskoga jezika.

Od izvannastavnih aktivnosti, niz sam godina sudjelovala u brojnim radionicama i aktivnostima u sklopu više projekata Udruge za rad s mladima “Breza”. Tijekom školske godine 2017./2018. bila sam izabrana za Ambasadoricu mira u projektu Udruge “Dokkica”, u sklopu kojega sam sudjelovala u više radionica i prezentacija.

Do prvog razreda srednje škole trenirala sam ples, a posljednjih godinu dana bavim se kickboxingom. Osim škole i treninga, čitam, slušam glazbu i pišem kratke priče. Zanimaju me jezici i književnost.

Marina Galinović

Rođena sam 18. travnja 2004. godine u Vinkovcima. Pohađam Zdravstvenu i veterinarsku školu dr. Andrije Štampara u Vinkovcima za zanimanje medicinske sestre opće njege. Talent za pisanje otkrila sam tek početkom prvog razreda srednje škole, zahvaljujući profesorici iz hrvatskog jezika Gordani Medić i zadatku koji nam je zadala: tada sam napisala svoje prve pjesme – „Vjerujem“ i „Porajmos“.

Profesorica mi je ujedno i velika podrška u ovome. Za sebe bih rekla da sam vrlo osjećajna i da uz svoje pjesme pokušavam na čitatelje prenijeti barem dio emocija. Unatoč svim ovim promjenama koje dolaze, trudim se ostati što pozitivnija i svoju pozitivu širiti među ljudima oko sebe. Inspiraciju crpim iz svakodnevnog života. U svakoj napisanoj pjesmi nalazi se dio mene, dio onoga što sam proživjela i osjetila.

Kada bih morala birati koja pjesma mi je najdraža, odabrala bih pjesmu „Život“. Smatram da sam putem te pjesme potaknula mnoge na razmišljanje o samoj svrsi života, kako je ljepota u tome što smo svi različiti i kako je svijet dosadan i jednoličan kada se upadne u određenu kolotečinu iz koje nema izlaza. Želja mi je jednog dana izdati vlastitu knjigu s pjesmama koje pišem.

Prošlost i budućnost

Njihovi radovi obogaćeni su izražajnim sredstvima, odlično razvijena i postignuta cjelovita kompozicija, plastični opisi koji nam bez problema pomažu da si dočaramo živu sliku, izazivaju emocije u nama i različite reakcije na pisanu riječ. Tematika njihovih radova je raznovrsna, cijela paleta misli o prošlosti, sadašnjosti, ali i ozbiljnih razmišljanja o budućnosti.

Sve tri odabrane autorice dobit će po 30 primjeraka zajedničke knjige koju će ilustrirati Ika Tomljenović Vitez. Cijeli projekt sufinanciran je financijskim sredstvima Međimurske županije i brojnim donacijama građana.

Žiri je odlučio posebno još pohvaliti Ivonu Grginčić iz Barilovića, Doru Kovačević iz Bošnjaka i Petru Vinković iz Petrinje koje će dobiti priznanje Udruge “Mlada pera”.

– Zahvaljujemo svim mladim autorima koji su poslali svoje radove i očekujemo ih i na narednim natječajima! Prvi sljedeći, “Basna je priča prava jer životinja mudrost izgovara!”, počinje već 1. ožujka! – kažu iz Udruge.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO U ponedjeljak počinje preseljenje Gradske knjižnice u novi prostor

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Ivan Agnezović

Varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok i Mario Šoštarić, ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice u petak su u prostorima novouređene Gradske knjižnice na Franjevačkom trgu potpisali ugovor o korištenju i upravljanju nekretninom.

Ugovor je potpisan na 183. obljetnicu kada je na poticaj Metela Ožegovića, osnovana Narodna, ilirska čitaonica u Varaždinu, kao prva takva u Hrvatskoj. Potpisivanjem ugovora tako je i službeno započelo preseljenje knjižnice u novouređene prostore.

Svečani čin obilježen je uz puno simbolike. Naime, gradonačelnik i ravnatelj potpisali su ugovor na radnom stolu Gustava Krkleca, na kojem je bila izložena razglednica koju je Krklecu poslao književnik svjetskog glasa Ernest Hemingway.

Štoviše,  prva službeno preseljena knjiga u novom prostoru ima naslov „Krenimo od ranog jutra“ , a riječ je o djelu varaždinskog pjesnika Zvonka Milkovića.

– Presretan sam i ponosan i smatram da svi Varaždinci mogu biti ponosni. Sama knjižnica, prva uopće u ovom dijelu Europe je osnovana 1838. godine, a nije do sada imala svoje prostore. Ta činjenica nije bila na ponos gradu Varaždinu. No, ovaj objekt koji je i kulturno – povijesni spomenik, predstavlja jednu od najljepših zgrada u Varaždinu, a i stilski najvažnijih, jer u sebi čuva sve stilove gradnje, svu arhitekturu i bogatu povijest grada, pretvoren je u suvremenu knjižnicu. Imat će i pravu multimedijsku dvoranu  ovakav kompleks može stvarno biti na ponos našim građanima – naglasio je gradonačelnik.

Dodao je da je uvjeren kako će knjiga uvijek ostati sredstvo zapisivanja kulture i sredstvo stjecanja znanja, bez obzira na digitalno doba.

– Dobro je što smo knjižnicu smjestili u ovaj reprezentativni prostor – poručio je Čehok, zahvalivši pritom na podršci Ministarstvu kulture i medijima.

Ujedno je najavio kako će dosadašnji prostor knjižnice biti pretvoren u galeriju „Malogorski Rabuzin“, koju Grad pokušava smjestiti u prikladan prostor već par desetljeća. Sada će se i to konačno ostvariti.

Novouređeni prostor od dvije tisuće metara četvornih predstavlja prvu nekretninu u 183 godine tradicije kojom će raspolagati knjižnica. Uz suvremene sustave grijanja i hlađenja, knjižnica će biti opremljena i funkcionalnim regalima u skladišnom prostoru.

Korisnici će raspolagati studijskom čitaonicom, dvoranom za prezentacije, opremom za samoposudbu, opremom za slabovidne, te onom za osobe s poteškoćama u kretanju.U zgradu koju je Grad kupio za 11,4 milijuna kuna uloženo je 15 milijuna kuna u uređenje, adaptaciju i opremu od čega je 4,2 milijuna kuna od Ministarstva kulture i medija.

Službeno otvaranje knjižnice očekuje se nakon završetka preseljenja, tijekom ožujka.

Nastavite čitati