Obljetnica međunarodnog priznanja Hrvatske potaknula me da aktualiziram jednu već pomalo zaboravljenu temu, jer ona nije pitanje svjetonazora, nego prava, pravde, logike i – časti.
Naime, premijer Plenković je čvrsto podržao teritorijalni integritet Ukrajine (što je i službeni stav RH i EU). Ipak, priličan dio hrvatske javnosti naslađivao se što mu je “Putin opalio šamarčinu” i ismijavao ga što se zamjera Rusiji, pa je i Bernardić rekao: “Ne treba dijeliti lekcije Rusiji”…
Ma treba! I treba to ponavljati svaki dan! Naročito to treba činiti Hrvatska, koja je od Srbije doživjela sličnu agresiju kakvu od Rusije doživljava Ukrajina. Svaki drugi stav je pljuvanje na vlastitu povijest i voda na mlin četnicima, ma gdje bili (a u Srbiji su još na vlasti). Jer separatistički Donjeck i Lugansk isto su što i tzv. Srpska Krajina, a aneksija Krima je – obični kriminal.
Neki “realisti” reći da je Krim ionako ruska osveta SAD-u i Zapadu za Kosovo. No čak i Mesić (koji se, inače, jako zamjerao drugoj velesili) razumije razliku. Pravo Kosova (i Vojvodine) na samostalnost proizlazi iz konstitutivnog položaja pokrajina u SFRJ, dok upravo iz položaja Krima u SSSR-u proizlazi da je sastavni dio Ukrajine. Osim toga, Kosovo nije pripojeno Albaniji, na koju se prirodno naslanja, a Krim jest pripojen Ruskoj Federaciji, iako s njom uopće nema kopnenu granicu, itd, itd.
Bend Manic Street Preachers je (čak i u Varaždinu) pjevao: “If you tolerate this then your children will next”. Otprilike: “Ako tolerirate ovo, sljedeća na redu vaša su djeca”. Mnogi su tolerirali srpsku agresiju i dobro znamo kako se to odrazilo na nas, a i na našu djecu. OK, tolerirajmo rusku agresiju, ali gdje nam je onda – čast?
P. S. Podsjetimo i na ovo: Ukrajina je priznala Hrvatsku osam dana prije nego što je to učinio Island.
Izvor:
Foto:
U velikoj koncertnoj dvorani Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu u nedjelju, 24. rujna, dodijeljene su nagrade „Tomislav Lipljin“ za najbolju glumicu najboljeg i glumca varaždinskog Kazališta.
Nagradu za najbolja glumačka ostvarenja u sezoni 2022. / 23. obrazložila je intendantica HNK u Varaždinu Senka Bulić, a nagrade je uz čestitku uručio gradonačelnik Grada Varaždina Neven Bosilj.
Najboljom glumicom proglašena je Helena Minić Matanić, a najboljim glumcem Karlo Mrkša.
Autor statue, nagrade za najbolju glumicu i glumca je varaždinski umjetnik Nikola Vudrag, a nagrada nosi naziv glumca, prevoditelja i redatelja Tomislava Lipljina koji je ostavio dubok trag u povijesti varaždinskog kazališta.
Nagrade su uručene uoči koncerta Varaždinskog komornog orkestra.
Akademski slikar Slaven Macolić predstavlja se varaždinskoj kulturnoj javnosti izložbom “Mreže” koja će biti postavljena za razgled u galeriji HDLU-a (Kula stražarnica).
Svečano otvaranje zakazano je u utorak, 26. rujna, s početkom u 19 sati. Iako se recentni ciklus Slavena Macolića pod nazivom Mreže stilski doima kao potpuna suprotnost njegovom dosadašnjem likovnom stvaralaštvu, kronološka kontekstualizacija upućuje da su, nakon bijelih polu-apstraktnih formi i ciklusa Sve je Pinocchio, šarene, energične i u potpunosti apstraktne slike logičan dio umjetnikovog razvojnog slijeda.
Ovdje je potrebno napomenuti kako su oba spomenuta ciklusa svojevrsna kritika društva, no na drugačiji način. Dok je Pinocchio izduženim nosom upućivao na uvriježeni svijet laži koje nas okružuju, ciklus Mreže produkt je sustavnog proučavanja masovnih medija, društvenih mreža te prirodnih i predmetnih fenomena. Sukladno uočavanju da je svijet povezan na način koji se ne može vizualizirati realnim prikazima, autor dolazi do konstatacije kako u likovnom izražavanju ne treba težiti mimetičkom oponašanju stvarnosti, već je potrebno dematerijalizirati predmetnost.
Iz istaknutog razloga autor sve jače zadire u apstrakciju te kroz varijabilne mrežne oblike prikazuje neuronsku mrežu, odnosno moždane funkcije prilikom pristupanja takozvanom Meta svijetu. U ovom se kontekstu gusti i kaotični prikazi mreža koji slobodno lebde ili izrastaju iz polikromiranog polja mogu tumačiti kao inputi raznih svjetlosnih informacija koje utiču na podsvijest recipijenta. Mapiranjem informacijskog sistema kroz medij uljene slike velikih dimenzija, gdje snažno koloriziranu pozadinu prekrivaju gusti, ali opet krhki slojevi mreža, autor implicira na prostor bez limita.
No, pored istaknutog, u središtu umjetnikova interesa nalaze se i ostali predmeti biljnog ili životinjskog podrijetla sačinjeni od mrežnih struktura. Činjenica da ne možemo uvijek dokučiti prikazuju li motivi mreže neurološke sklopove (možda previše informacija koje opsjedaju mozak), oblike prirode ili mrežne produkte koje je napravio čovjek, doprinosi enigmi Macolićevih slikarskih poruka.
“Ovaj Hyundai Tucson treba mi, treba mi… “ – oduševljeno zbori mlada pjevačica Zsa Zsa koja je ovih dana preuzela ...
Uspješnost i kontinuiran rast poduzeća ISEMA d.o.o. garancija su nastavka daljnjeg poslovnog uspjeha. Direktor poduzeća ISEMA d.o.o., Anton Ivšić navodi...
Zbog proširenja proizvodnih pogona i rasta opsega poslovanja LTH Alucast d.o.o. traži kadar za tehničku podršku u proizvodnji Objavljujemo oglase...
