Povežite se s nama

Život i društvo

Ukrajinka Svetlana na sigurnom u Varaždinu: “Svoj Mariupolj želim pamtiti kakav je bio prije rata”

Objavljeno:

- dana

Otkad je započela ruska invazija na Ukrajinu, svjetski i hrvatski mediji bruje o strahotama koje se događaju u Mariupolju. U Varaždinskoj županiji smješteno je nekoliko izbjeglica iz Mariupolja. Jedna od njih je 55-godišnja Svetlana Solovjova. Ona je živjela u centru grada koji je prije ratnih zbivanja brojio oko 550.000 stanovnika. Mariupolj, lučki grad, prije ruske invazije na Ukrajinu proživljavao je svoju renesansu.

– Grad je u posljednje dvije-tri godine baš procvjetao. Investicije su se vidjele na svakom koraku. Uređena je šetnica uz rijeku, dio uz Azovsko more, obnavljali su se vrtići i škole – ističe Svetlana, koja je više od 30 godina radila u osnovnoj školi kao učiteljica i psihologinja, a radila je i s djecom s posebnim potrebama na njihovoj inkluziji.

Noćna mora

No normalan život stanovnika prekinula su ratna zbivanja. Život je za stanovnike 24. veljače, odnosno na dan početka ruske invazije na Ukrajinu, postao noćna mora.

– Iskreno, osjećalo se da će doći do sukoba, no nekako su svi mislili da će se to riješiti dogovorom i da neće izbiti rat. Već od prvog dana invazije osjećali smo velik strah. Svakodnevna bombardiranja postala su naša svakodnevica. Čak dva tjedna živjeli smo samo u podrumu, u neljudskim uvjetima – govori nam sa zebnjom u srcu Svetlana.

No ona i njezini sugrađani nisu cijelo vrijeme bili u podrumima. Morali su se popeti do svojih stanova da uzmu osnovne životne potrepštine.

– Jednom prilikom granata je eksplodirala, odnosno pogođena je zgrada. Bila sam u stanu, stakla su popucala, a ja sam sa susjedima pobjegla u predvorje. Otad sam osjećala neopisiv strah kad god bih morala otići po neke osnovne potrepštine u svoj stan – prisjeća se Svetlana.

Njezin 30-godišnji sin živio je u na drugom kraju grada i uspio je sa svojom djevojkom pobjeći iz Mariupolja. Svetlana pripovijeda da su on i djevojka pobjegli pod kišom metaka, prvo do Studenskog doma. Zatim su stigli do nje u stan, no nisu je uspjeli pronaći.

Strahote

– Nije me mogao pronaći, pa je sa svojom djevojkom pješačio 10 sati do jednog sela izvan grada. Prespavao je kod nekih ljudi i ujutro se s njom zaputio prema gradu Berdjansku. Poslije su otišli u Kirovogradsku oblast i ondje se skrasili u jednom selu. Sada ondje oboje rade i na sigurnom su – otkrila je Ukrajinka koja je u Mariupolju pod opsadom provela nešto manje od mjesec dana.

– Bilo je stvarno užasno i tek sada dolazim k sebi. U podrumima nas je bilo mnogo. Mnogo žena, starijih ljudi i male djece. Spavalo se na stolcima. Nije bilo struje, grijanja, a potom ni pitke vode. Kad smo si željeli nešto skuhati, morali smo zapaliti vatru. Čekali smo u ogromnim redovima da nam u posude natoče vodu za piće, no ubrzo je i toga nestalo. Tad sam odlučila da moram otići – rekla je 55-godišnja Ukrajinka iz Mariupolja.

Svoj je izlaz pronašla u ženi koju je upoznala u jednom prihvatnom centru koji je bio u blizini podruma njezine zgrade a u koji su dolazili ljudi koji su ostali bez svega u predgrađima Mariupolja.

– Ona mi je rekla da odlazi i neka se javim Henriku ako i ja želim otići. Javila sam mu se i on je pristao na to. Išli smo njegovim dvama automobilima van iz grada i te slike nikad neću zaboraviti. Grad je bio do neprepoznatljivosti razrušen, trupla uz cestu, ljudi su pokojne sahranjivali u svojim vrtovima, ljudi u redu stoje da se zapišu za evakuaciju – prisjetila se traumatičnog iskustva Svetlana. Bilo je to 23. ožujka, tad kad je Svetlana posljednji put vidjela svoj grad.

Bijeg

Zaputila se prema Berdjansku, zatim je preko Zaporižja stigla do Lavova. Iz Lavova je 31. ožujka stigla u Varaždin.

– Posljednja dva tjedna u Mariupolju bilo je neizdrživo. Osjećala sam užasan strah. Samo sam molila Boga za svoje bližnje – rekla je Svetlana, koja se redovito čuje sa svojim prijateljima koji su pobjegli od ratnih strahota, no ne može stupiti u kontakt s bratićima i sestričnama.

– Ne mogu stupiti u kontakt s njima. Ne znam što je s njima. Mnogi prijatelji iz Mariupolja otišli su u sigurniji dio Ukrajine, ali i po cijeloj Europi – otkrila je 55-godišnjakinja.

Sigurnost

Zanimljivo je da njezina starija sestra živi u ruskom gradu Iževsku, no kod nje ne želi ići. Trenutno je smještena u Hotelu Turist, uči hrvatski jezik i željela bi pomoći volonterima Crvenoga križa Varaždinske županije.

– Ovdje su me ljudi jako lijepo dočekali. Brinu se o meni i jako sam im zahvalna. Jedno vrijeme sam bila u Poreču i ondje sam 13 sati radila teške fizičke poslove. Vratila sam se u Varaždin k ovim predivnim ljudima kojima želim pomoći i biti korisna – dodala je Svetlana, koja se namjerava vratiti u rodni grad.

– Mariupolj je moj grad i volim ga. U njemu sam rođena, u njemu sam živjela i radila. Ondje su mi sahranjeni djed, baka i roditelji. Ondje sam rodila svog sina, no Mariupolja više nema jer je 90 % grada sravnjeno sa zemljom. Nemam se kamo vratiti. Nosim ga u srcu i želim ga pamtiti i sjećati se kakav je bio i izgledao prije ratnih razaranja – zaključila je Ukrajinka.

Život i društvo

FOTO Već tradicionalno na Veliki petak podijeljeni obroci u Pučkoj kuhinji biskupijskog Caritasa

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Varaždinski biskup Bože Radoš tradicionalno je na Veliki petak, 29. ožujka, u društvu ravnatelja Biskupijskog Caritasa Ante Šole posjetio Pučku kuhinju Caritasa Varaždinske biskupije na Banfici. Biskupu su se uime Varaždinske županije pridružile predsjednica Županijskog Savjeta za zdravlje doc. prim. dr. sc. Spomenka Kiđemet-Piskač i pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb, civilno društvo i hrvatske branitelje Ljubica Božić.

Ispred Grada volontere i korisnike Caritasove pučke kuhinje posjetio je gradonačelnik Neven Bosilj i predsjednik Gradskog vijeća Grada Varaždina Lovro Lukavečki.

Prije podjele toplih obroka i prigodnih uskršnjih paketa biskup Radoš je predvodio molitvu i blagoslovio jelo. Podsjetio je biskup kako je Veliki Petak, dan Isusovoga križnoga puta, dan Njegove muke i smrti.

– Kao Crkva to činimo kroz djelovanje našega Caritasa, po vrijednim rukama  naših volontera, vodstva Caritasa i u suradnji sa Varaždinskom županijom i Gradom Varaždinom. Ne samo da njima činimo dobro, nego s njima idemo prema najvećoj radost koju čovjek može doživjeti, osjetiti – a onda i posvjedočiti: ‘Sretni smo jer je Isus uskrsnuo’ a i drugima čestitati, poželjeti: I vama želimo da budete sretni jer je Isus živ, uskrsnuo – rekao je biskup Bože Radoš.

– U ovim blagdanskim danima već tradicionalno zajedno s varaždinskim biskupom mons. Božom Radošem te predstavnicima Grada Varaždina, sudjelujemo u podjeli blagdanskog objeda. Naravno uz nas su tu i volonteri bez čijeg angažmana ne bi bilo ovog zajedništva, empatije i solidarnosti. Varaždinska županija kontinuirano sufinancira Caritasovu pučku kuhinju u Varaždinu, a ove godine smo za njen rad izdvojili više od 13 tisuća eura. I kroz samu godinu pomažemo još na nekoliko načina jer je važno pomagati, pokazati  dobru volju i humanost. Svim potrebitima, ali i svim ljudima dobre volje želim mirne i radošću ispunjene Uskrsne blagdane – poručila je predsjednica Županijskog Savjeta za zdravlje Kiđemet-Piskač.

U preduskrsno vrijeme tradicionalno se ovom simboličkom gestom pridružujemo našem Biskupu i njegovim suradnicima u podjeli blagdanskih obroka. Grad Varaždin podupire rad Caritasa Varaždinske biskupije sa preko 60 tisuća eura godišnje.

– Zahvalni smo Caritasu na svemu što radi i što omogućuje našim sugrađanima slabijeg imovinskog stanja da ipak dostojno žive – rekao je gradonačelnik Bosilj nakon podjele toplih obroka i uskršnjih paketa.

Spomenimo kako Caritasova pučka kuhinja svakodnevno priprema oko 300 obroka koje dio korisnika blaguje u za to opremljenoj blagovaoni, dok dio korisnika obroke nosi kućama. U Pučkoj kuhinji pripremaju se obroci koje pojedinim korisnicima dostavlja Crveni križ, te obroci za Sigurnu kuću.

Nastavite čitati

Život i društvo

Uskršnja izložba Učeničke zadruge Vrčeki u Viničkoj tradicijskoj kući

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Učenička zadruga Vrčeki iz Osnovne škole Vinica organizirala je izložbu radova sekcija u Viničkoj tradicijskoj kući u razdoblju od 20. do 22. ožujka pod nazivom “Vuzim i Vrčeki – kaj su naše ruke napravile”.

Izložbu je svečano otvorio načelnik Općine Vinica, dr.sc. Branimir Štimec, prof., a riječi pozdrava i pohvale za trud i angažman uputila je i ravnateljice škole Mirjana Jambriško. Tijekom trodnevnog programa izložbu su razgledali djelatnici osnovne škole s učenicima, vrtićke grupe s odgojiteljicama i ravnateljicom Dječjeg vrtića Vinica, članovi KUD-a Vinica, predstavnica Udruge mladih Umami Vinica te drugi mještani općine. Posjetitelji su imali prilike poslušati priče o nekadašnjim uskršnjim običajima koje su pripovijedale učenice članice Povijesne sekcije.

Učitelji su s nekim razrednim odjelima realizirali nastavu u tradicijskoj kući. Voditeljice sekcija održale su radionice ukrašavanja pisanica prirodnim tehnikama i radionicu izrade cvjetnih puški za učenike i mještane u suradnji s bivšom ravnateljicom škole, Anicom Hrnčić te djelatnicama Srednje škole Arboretum Opeka, Vericom Tot, Blaženkom Adamić Gregurec i Gabrijelom Adamić. Voditeljica zadruge Vrčeki, Suzana Mihelčić, izuzetno je zadovoljna podržanom idejom o realizaciji izložbe te zahvaljuje voditeljicama sekcija na angažmanu te podršci i posjećenosti izložbe od strane školskih djelatnika, partnera, načelnika i mještana općine Vinica.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje