Povežite se s nama

Kist i pero

Umjetnička (re)kreacija

Objavljeno:

- dana

Daša Suhić

Varaždinka Daša Suhić svoj je životni poziv odabrala u polju umjetnosti koje nije razvikano, niti u javnosti previše spominjano. No kada znate da zagrebačka likovna akademija godišnje prima po nekoliko studenata za upis na restauratorski smjer, i da je takav studij na dubrovačkom sveučilištu svojedobno bio najskuplji u Hrvatskoj, shvatite da to (zaista) nije mačji kašalj.

Diplomirana restauratorica umjetnina Daša Suhić zaposlena u Gradskom muzeju Varaždin sama kaže da je pravo čudo što se odlučila za studij restauracije jer se taj smireni i minuciozni posao potpuno protivi njezinom divljem, nestrpljivom karakteru. No saznajemo da oduška svojem temperamentu ipak daje u drugim smjerovima umjetnosti – piše pjesme, od kojih su mnoge uglazbljene, pjeva, svira gitaru, kukiča… Umjetničku je diplomu stekla u Ljubljani na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje, a danas u varaždinskom muzeju restaurira i konzervira većinom štafelajne slike.

A dok ne obnavlja umjetnička djela, Daša Suhić ih – stvara. Svoju je umjetničku crtu ukomponirala u ručni rad te u slobodno vrijeme, iz čistoga gušta, kukiča kape i kupaće kostime. – To me smiruje – kaže Daša koja se svojim ručnim radom uključila u veliki svjetski pokret handmade kulture koji je zadnjih nekoliko godina procvjetao i u Hrvatskoj. – Zbog financija ljudi razmišljaju o tome da počnu izrađivati nešto kreativno. Smatram da je svaki ručni rad unikat i, ako je kvalitetan, može lijepo spojiti estetsko i praktično – ističe Daša Suhić, koja u slobodno vrijeme stvara i liriku, a trenutačno radi na dovršavanju basne za djecu i multimedijalne slikovnice popraćene audiozapisima “Zima jedne žabe”.

Izvor:
Foto: Siniša Sović

Kist i pero

Thompsonov koncert odgođen za nedjelju

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

CRAZY HILL FESTIVAL

Nakon vrlo uspješnog Fjaka Music Festivala, održanog od 8. do 11. svibnja 2014. u Splitu, ovog vikenda bit će održan Crazy Hill Festival na otoku Mladosti u Ludbregu.

CHF neće započeti velikim koncertom Marka Perkovića Thompsona, kako je prvobitno najavljeno, već će tim koncertom završiti. Naime, Thompsonov se koncert s četvrtka 15. svibnja, prebacuje  na nedjelju 18. svibnja radi meteorološke najave lošeg i kišovitog vremena, a kupljene će ulaznice za koncert posjetitelji umjesto u četvrtak moći iskoristiti u nedjelju 18. svibnja.  Ovu promjenu organizator CHF-a uvodi radi zaštite publike koja će ispred pozornice biti na otvorenom nenatkrivenom prostoru.
Program CHF-a stoga neće započeti u četvrtak 15. svibnja kako je prvobitno najavljeno,  već u petak 16. svibnja, a odvijat će se tri dana – u petak 16., subotu 17. i u nedjelju 18. svibnja 2014.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Kist i pero

Perić: “Nema sumnje da su slike najraniji Stančić”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

STANČIĆ

Sa svakom slikom koja se vraća u grad, u Varaždin se vraća i Miljenko Stančić, rekao je svojedobno ravnatelj Galerijskog centra Ivan Mesek. Prema njegovom slikovitom opisu, Stančić se ovih dana s dvije „nove“, bezimene slike iznova vratio u svoj grad, gdje je živio i radio do prerane smrti u dobi od samo 51 godine.

Crtež konjanika i akvarel iz ciklusa Križni put, u Centar su stigli sa zida zagrebačkog stana novinara, pisca i prevoditelja Borisa Perića.

– Slike je djed ostavio mojoj majci, sestrični Miljenka Stančića. Crtež konjanika je iz njezinog spomenara. U razgovoru s tetom, Stančićevom sestrom, pokojnom Milicom, saznao sam da je jedna od prvih likovih narudžbi za Miljenka Stančića bila od strane varaždinskog župnika da nacrta ciklus Križni put.

Te slike, njegovi najraniji radovi, slove kao izgubljene. Kasnije umire moj djed i u njegovoj ostavštini nađem jednu koja bez ikakve sumnje pripada tom ciklusu – Motiv raspeća, akvarel. Ispod raspela ima jednog onog konjanika s kopljem, kao u majčinom spomenaru. Stančić se u to vrijme potpisivao inicijalima – S i M preko toga – u spomenaru je isti taj potpis. Znači jedna slika ide s drugom – čine neku cjelinu. Više nema sumnje da je to rani, možda najraniji Stančić. Sliku sam pokazivao nekim povjesničarima umjetnosti koji su također potvrdili autentičnost. Gdje su ostale, ne znam – možda Crkva zna. No, eto, ta koja je ostala kod djeda dopala je mene – priča Perić.

Veseli “mračnjak”

Slikar, uz kojega više ne bismo mogli vezati samo pridjev „varaždinski“ jer je svojim značajem odavno prešao granice mjesta rođenja, još uvijek nema svoju galeriju. Stančićeva zbirka je, unatoč stalnim obećanjima, još uvijek „podstanar“.

– Oko ‘74. godine u jednom su intervjuu u tadašnjem Startu pitanje o Galeriji postavili i samome Stančiću. Odgovorio je u svom stilu – slikao je inače dosta „mračne slike“ unatoč veseloj prirodi – rekao je da će kad naprave Galeriju stati ispred nje sa šeširom i prositi. Naravno da je šteta što nema svoj prostor, ali nadam se da će se sve to riješiti – rekao je Boris Perić, na čijemu zidu visi još jedna Stančićeva slika za koju ne zna kako se zove, prikaz dviju marioneta; replike slike nekada su bile dio interijera zagrebačkih knjižnica, ali nikad mi nije palo na pamet pitati kako se zove. Ne skupljam slike. Moje bavljenje likovnom umjetnošću je pisane prirode – priznaje Perić. Ističe nadu da će netko možda prepoznati slike i znati nešto više o njima i njihovu stvaranju.

Dvije nove slike u Galerijskom centru nema u katalozima, pa niti nije procijenjena njihova vrijednost, unatoč nesumnjivoj kolekcionarskoj vrijednosti.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje