Povežite se s nama

U fokusu

Uvjeren sam da je budućnost pred nama – parlamentarni izbori test su za laburiste

Objavljeno:

- dana

Božidar Kolarić

Na njihovim prvim parlamentarnim izborima, 2011. godine, laburistima je za 500 glasova izmaknuo sedmi mandat. Bili su stranka s malo članova, bez novaca, a za skromnu parlamentarnu kampanju osnivači su digli kredit i kao garanciju dali svoju imovinu.

Prije europarlamentarnih izbora u svibnju, rejting stranke bio je deset posto, čime se stranka ustoličila na trećem mjestu hrvatske političke scene. Nisu osvojili niti jedan mandat. Predsjednik i jedan od osnivača, Dragutin Lesar, dao je ostavku. Stranka sada uživa povjerenje svega tri posto građana. Nitko ne zna objasniti što se dogodilo s laburistima i hoće li nastaviti krčiti svoj put hrvatskom politikom ili će jednakom brzinom kao što su se na njoj pojavili, s nje i nestati.

Božidar Kolarić, jedan od osnivača stranke (štoviše, varaždinska podružnica laburista registrirana je u njegovoj kući), jedan od potpredsjenika i županijski povjerenik stranke, jedino u što je siguran jest da laburisti neće odustati. Nakon stranačkog sabora za dva mjeseca, na agendi je skupština podružnice, pa će uslijediti prvi testovi, vjerojatno novoizabranog vodstva. Na izborima za mjesne odbore, pa potom i parlamentarne. Trenutni rejting stranke Kolarić naziva fenomenom. – Kako stranka raste, pa pada, postoje stvari koje niti nakon 20 godina političkog staža ne mogu protumačiti. Ovaj pad rejtinga, primjerice. Klub saborskih zastupnika u saborsku je proceduru pokušao staviti najviše prijedloga po članu. I to ne samo s područja radničkih prava, nego i izbornog zakonodavstva… Naši su zastupnici iznimno aktivni. Jednostavno ne znam zašto je rejting stranke tri posto, u našem kraju je nešto više, dok je u nekim područjima na razini statističke greške – gotovo da niti ne postojimo – kaže Kolarić.

Prije euroizbora prelazili ste 10 posto? Velite da ne znate što se dogodilo, no imate li uopće ikakvu ideju što se moglo dogoditi?
Što se dogodilo? To je kao da pitate što se dogodilo da na slovenskim izborima pobijedi Cerar. Stranku je osnovao tri mjeseca pred izbore, bez ikakvog programa, članstva… Čovjek je pobijedio. Evo, sad imate Orah čiji rejting neobjašnjivo raste.

Nije li to zbog želje za promjenom? Prvo su ljudi tražili promjene glasajući za Laburiste, sada je to ORaH.
Upravo u tome je poanta. Ljudi traže promjene. Nije to samo u Hrvatskoj. Postoje fenomeni koji nemaju blage veze s vašim radom ili neradom.

Nije li se to kod laburista dogodilo neobjašnjivo brzo?
Mi smo došli bez ikakve infrastrukture, radili smo na terenu, radimo nakon ulaska u Sabor. Učinit ćemo sve da vratimo rejting. Trenutno je tako kako je. Fenomen ORaH-a isto je kao što je bilo kod nas. Samo je pitanje je li ovo gornja granica ili će se stabilizirati na ovom rejtingu. Teško mi je procijeniti. Što se, pak, laburista tiče, ostali smo dosljedni – kad je nas desetak stvaralo temelje stranke, dogovorili smo se da ćemo na sve izbore izlaziti samostalno. Što smo i radili.

Nije li to bilo pretenciozno za novu stranku?
Jedina prava anketa su izbori. Kad smo nosili osnivačku deklaraciju predsjedniku Josipoviću, početkom 2010. godine, pitao nas je bismo li na idućim parlamentarnim izborima bili zadovoljni s tri mandata. Odgovorili smo diplomatski, ali naravno da bismo „potpisali“ takvo što. U trenutku kad nas je u cijeloj državi bilo nešto više od stotinjak. Da bi nam za 500 glasova pobjegao sedmi mandat. Ostvarili smo više od svih zacrtanih planova. Na sve smo izbore izlazili samostalno i vrijedimo koliko vrijedimo. U ovom trenutku to nije dobro. Od toga ne bježimo. Rejting nije dobar, ali je stvaran. Tamo gdje participiramo, sudjelujemo točno onoliko koliko smo vrijedili. Dakle, gdje smo izašli na izbore i osvojili dva vijećnika – to su naši vijećnici. Iz tih razloga kapa dolje nezavisnim listama, evo recimo u Gradskom vijeću – Zlatana Avara ili Roberta Podolnjaka.

Ne odstupamo od svojih osnovnih načela – borbe za prava radnika

Nije li koaliranje ipak sudbina novih stranaka na hrvatskoj, gotovo pa bipolarnoj političkoj sceni?
Zbog čega zapravo i neke razvijene demokracije za kojima godinama kaskamo, zakonom zabranjuju predizborne koalicije? Na svim razinama postoje stranke koje u trenutku izbora vrijede 0,5 posto, ali iz predizbornog dogovora koji se isključivo bazira na broju mandata, radi se takva matematika. Dakle, dogodi se da stranka koja uopće nije imala rejting dobije prevagu u gradskim vijećima, županijskim skupštinama ili parlamentu. Odlučuju o vlasti. Mogu rušiti gradonačelnike, ucjenjivati… s 0,5 posto rejtinga. Kad bi se mene osobno pitalo, koalicije bi trebalo slagati da se svaki detalj dogovara mjesecima unaprijed i stavlja na papir. U gradskoj vlasti participiramo kolegica i ja. Nismo potpisali koalicijski sporazum, nego radije zadržali pravo donošenja samostalnih odluka. Jedan od primjera je JPP – nakon niza konzultacija, ali i prezentacije, kolegica i ja donijeli smo zaključak da ne možemo prihvatiti takav model JPP-a. I gotovo. Ali kad imate potpisanu predizbornu koaliciju, tko je taj koji mene može uvjeriti da koaliciju potpisujete isključivo po programskim načelima, a druge godine velite „mi nismo znali za strateški projekt“? Osobno nemam predrasuda prema koalicijama, nego prema načinu na koji su se sklapale. Koalicija bi trebala uključivati razrađeni plan za sve četiri godine.

Povratak

Korijeni su vam radnički.
Potječem iz radničke obitelji i sâm sam radnik. Skidam kapu radnicima ITAS-a. Primjer su onoga što smo svi trebali napraviti. Štrajkom glađu spriječili su da im se pokrade firma, a potom su sami preuzeli vođenje firme i rade izvanredno – metalci i strojari. Primjer da i „obični“ ljudi koji poštuju firmu mogu itekako dobro raditi. To su ljudi koji bi trebali predavati menadžment – kako se firma brani i kako se njome rukovodi. Tko je meni kriv što je moja tadašnja firma šapatom pala? Nama se, kao prvo, dogodila tragedija rata. Njegovim su se završetkom, koliko god bizarno zvuči, trebali otvoriti brojni gospodarski procesi. Umjesto toga, otvorili smo prostor pljački i privatizaciji. Ovaj kraj je višestruko zakinut. Ne samo zbog privatizacije i pljačke nego, dobrim dijelom, i zbog maćehinskog odnosa države prema nama. Usporedimo li državna ulaganja u brodogradnju s, recimo ulaganjima u drvnu industriju (Mundus), to su bile firme koje su preživjele ratove i, komunizam, ali nisu izdržale hrvatsku vlast. Veliku ulogu u pljački su odigrala i poneka sudačka vještačenja – jedan od legla kriminala jer su razlike u procjenama bile sulude. I po deset puta različite.

Možda su laburisti mogli nešto preokrenuti, ali prekratko su se zadržali na vlasti. Gdje je budućnost stranke?
Uvjeren sam da imamo budućnost, ali mi na vlasti na nacionalnoj razini nismo niti bili.

Mislite li da je vodeći osnivač Dragutin Lesar odstupio iz moralnih razloga ili je mislio suprotno od vas – da stranka nema budućnosti?
Nisam siguran koliko je razloga za njegovu ostavku, ali pretpostavljam da dolazi i do zamora materijala. Želimo li priznati ili ne, stranka je izgrađena na njegovoj karizmi. Da nije bilo njega, ne bi bilo niti stranke. Nikad nisam imao priliku pitati čemu ostavka jer je to pitanje u korijenu sasjekao – naveo je osobne razloge. Tko zna, možda će promjena vodstva pomoći da sa svježim snagama vratimo rejting. Na svim razinama. Nadamo se stabilizaciji. Stranke i njezina rejtinga.

Vjerujem u povratak laburista – da stranka ima perspektivu

Nakon totalnog debakla na europskim izborima, što očekujete na parlamentarnim?
To će biti test jesmo li uspjeli što napraviti.

Velite da vjerujete u budućnost stranke i prolaz na parlamentarnim izborima. Vjerovali ste i na europarlamentarnim, pa ste skroz podbacili?
Vjerujem u povratak laburista. Da stranka ima perspektivu. Osobito u ovom kraju. Nemam pravog obrazloženja, ali imam vjeru u stranku. Nismo odustali. Ne odstupamo od naših osnovnih načela, bez obzira na promjenu vodstva – borbe za pravo radnika.

U ovom kraju? Prema dosadašnjim iskustvima, ovo je utvrda HNS-a, pa SDP, pa sada još i reformisti?
Da, baš u ovom. Upravo se iz ovoga kraja i pokrenula inicijativa osnivanja stranke. Uvijek smo smatrali da ne bismo trebali biti regionalna stranka, nego zagovarati nacionalne interese radnika.

Jesu li reformisti prijetnja?
Naravno da će nove stranke, poput ORaH-a ulaziti u politički prostor, ali reformiste ne doživljavamo kao prijetnju. Još je jedna enigma za koju nas pitaju. Vele, izglasavanjem proračuna podržavate vlast i gradonačelnika. Pa nisam ga ja birao, bio sam mu protukandidat na izborima. Ali građani su ti koji su ga izabrali i nekorektno je ići protiv njihove volje tako da ucjenjujete proračunom.

Siva zona

Prije parlamentarnih izbora, u svibnju vas očekuje test izbora za vijeća mjesnih odbora. Što očekujete?
Pomak nabolje. Nema nam druge, nego ono što smo radili od početka. Je li greška da ljudi to slabo prepoznaju ili…? Ne mogu nikoga optuživati za pad našeg rejtinga. „Oteli su nam…, „Uzeli su nam…“ Ne. To znači da smo premalo radili.

Kad tako to velite, ispada da HDZ ili SDP, s obzirom na izborne rezultate, puno rade.
Potvrde li izbori ankete, tada nam politička scena više neće biti bipolarna jer ORaH je trenutno ispred SDP-a. A što se tiče opaske o tome tko više ili manje radi, čini mi se da je važnije tko dobiva veći medijski prostor.

Biste li sada potpisali ona tri mandata za koje vas je pitao Josipović prije četiri godine?
Iskreno, smatram da bismo do parlamentarnih izbora morali imati više. Znam da je to teško. Kad nas je Josipović to pitao, nismo bili niti stranka kojoj se uopće mjerio rejting. Kad smo onda očekivali tri mandata, sa 120 članova i bez infrastrukture, kako bismo sada očekivali manje?

Ali sada ste na tri posto?
A onda? Velim, nismo uopće bili stranka kojoj se mjerio rejting.

Umjesto o programima, razgovara se o funkcijama i resorima

Mislite li da biste preferencijalnim glasanjem osvojili više ili manje mandata?
Vjerujem više, pa čak kad bismo ušli u neku koaliciju, ali to je za sada, kao što sam i spomenuo, siva zona. Svaka koalicija trebala bi biti čak i zakonski uokvirena. Način na koji funkcionira koalicija danas je nešto što se može dogovoriti u birtiji. I onda nakon pola godine shvatite da nije dobro i „izađete van“. Sve je to u redu – da uđu dvije stranke u koaliciju i svaka vrijedi 16 posto. Ali događa vam se da jedna u toj priči ima 35, a drugi 1 posto. E, kad taj s 1 posto odlučuje o opstanku vlasti, postavlja se pitanje za koga odrađuje posao. Pogledajte samo odnos državne prema lokalnoj razini. Vi potpišete koaliciju na lokalnoj, a nekoliko mjeseci potom vaša stranka na državnoj razini potpiše koaliciju sa suprotnim političkim taborom. Tada počinju pritisci – ruši se proračun. Proračun je politički dokument gdje možete dići ruku u Gradskom vijeću bez da kažete riječ. Pozadina toga je da vam netko diktira iz središnjice. To znači izbore. Da ste imali koaliciju koja je, nemam pojma, kod bilježnika, na sudu… imala dokumenat o sklopljenom dogovoru, lako bi se prepoznali ucjenjivači. Na lokalnoj razini ne bi trebalo imati nikakve veze ako se nešto promijeni u Zagrebu.

Želite li reći da biste možda i koalirali kad bi postojao zakonski okvir za koalicije?
Ulazak u koaliciju prvo je sprečavao prvobitni dogovor, drugo jer je način stvaranja koalicija generirao probleme o kojima govorim.

Ne mislite li da stranka s vašim rejtingom bez koalicije nema šanse?
Trenutno je tako. Većina današnjih problema, njih 80 posto u vlasti na svim razinama, su unutarkoalicijski odnosi. Sve to proizlazi iz toga što se prije razgovaralo o funkcijama i resorima, a onda o programima. Nakon određenog vremena počinju ucjene. Kako to biva, ucjenjuje slabiji. Zna da bez njega ne ide. Kad bi se sve to stavilo na papir, ne možete reći nakon dvije godine: “Ja se s tim ne slažem”. Problem je kako učiniti da koalicijski potencijal stekne pravu vrijednost, a ne da bude samo mrtvo slovo na papiru. I da nije zaista koalicija dogovorena u birtiji koja vas apsolutno ni na što ne obavezuje. Istupi jedan, pa drugi, a spremaju se izbori. Što tada? Pa napravit ćete sve da zadovoljite nezadovoljnog. A onda nema kraja.

Ne mogu nikoga optuživati za pad našeg rejtinga

Sjeverozapadna Hrvatska je od najprosperitetnije regije postala jednom od najsiromašnijih. Kako to tumačiti i vratiti ju gdje joj je mjesto?
Da budem potpuno iskren, u sljedećih nekoliko godina ne vidim izlaz. Dubioze su prevelike. Po mnogo čemu smo na začelju, a naročito po plaćama.

Stranka kao da počinje iznova. Jesu li laburisti došli u poziciju da se moraju izboriti za ono za što su se već jednom izborili, pa izgubili?
Na neki način da. Ne vidim suvisli razlog. Radili smo na svim razinama, ali valjda premalo. Ili su drugi radili više. Ne smije se zaboraviti želja građana za promjenama što je apsolutno njihovo pravo. Radimo, radit ćemo i više. Uglavnom i sigurno – ne odustajemo.

ENIGMA

Na svim razinama postoje stranke koje u trenutku izbora vrijede 0,5 posto, ali iz predizbornog dogovora koji se isključivo bazira na broju mandata, radi se takva matematika. Dakle, dogodi se da stranka koja uopće nije imala rejting dobije prevagu u Gradskim vijećima, županijskim skupštinama ili Parlamentu. Odlučuju o vlasti. Mogu rušiti gradonačelnike, ucjenjivati… s 0,5 posto rejtinga. Vijećnici i zastupnici koje mi imamo – naši su.

ZA preferencijalno glasovanje

Jeste li razgovarali o vašoj budućoj participaciji u vlasti?
Možemo razgovarati. Ako se nađemo kod proračuna, ako se uvaži naš stav. Ali ne možemo unaprijed potpisati bianco zadužnicu. Kao s JPP-om. Bilo je korektno. Gradonačelnik nas je pozvao da iznesemo svoj sud. Rekli smo da ćemo ga iznijeti nakon prezentacije. Nije nas uvjerila i nismo podržali prijedlog. To je ta prednost samostalnog izlaska na izbore. Ničim niste vezani. Koalicija bi mogla funkcionirati kad bi se unaprijed definirala i da potom nema nekih dvojbi. Ne možete vi izaći van i reći: „Ne pada mi na pamet podržati to i to“, a potpisali ste. Mnogi vijećnici ne bi vidjeli zgradu Vijećnice iznutra da nisu u koaliciji.

Govori li ovakvo mišljenje i vaš stav prema preferencijalnom glasanju?
Donekle da. Ne bi li bilo moralno i obavezno vratiti mandat ako istupite iz stranke, prema današnjem sustavu glasanja? Čitao sam da je svega dva posto vraćenih mandata. Kad sam razgovarao s ljudima na lokalnoj razini koji su izašli iz stranke, ali ostavili si mandat, znate što su mi odgovorili? „Da mene nije bilo na listi, stranka bi imala dvostruko slabiji rezultat“. To je prednost tog preferencijalnog glasa. U redu. Onda ti je svejedno biti i deveti na listi. Prepoznatljiv si u svojoj sredini, pa neka te ljudi zaokruže. Dapače. Gdje je bila Ruža Tomašić na listi, a koliko je osvojila glasova? Dakle, kad dobijete preferencijalni mandat, a bili ste na sredini liste, to itekako obavezuje.

Izvor:
Foto:

U fokusu

Demograf Stjepan Šterc: Hrvatska demografskim prirodnim putem i iseljavanjem nestaje svom silinom

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

S obzirom na to da Hrvatska još uvijek nema migracijsku politiku, kako bi ona uopće trebala izgledati pitali smo demografa Stjepana Šterca, inače predstojnika Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo na Hrvatskim studijima.

>> Građani se žalili na pijančevanje i bludničenje stranih radnika, PU varaždinska: Nemamo ništa evidentirano

Među ostalim, demograf kaže da treba uzeti u obzir i velike kontinentalne razlike, ali i depopulaciju.

– Demografska i uža migracijska problematika po svim dosadašnjim trendovima i pokazateljima sasvim će sigurno postati ključna problematika hrvatske, europske pa i svjetske budućnosti. Pogotovo jer će svoje izravne odraze imati na društvenu i prostornu uređenost te gospodarski i ukupni razvoj. Velike kontinentalne razlike u populacijskoj reprodukciji s jedne strane i u depopulaciji s druge strane do kraja će stoljeća uvjetovati migracije i to primarno iz afričkih i azijskih reprodukcijski postojanih zemalja prema Europi, koja će po procjenama stručnjaka UN-a izgubiti i do 90 milijuna stanovnika – smatra Šterc.

Dodaje da bi se migracijska politika trebala temeljiti na znanstvenim zakonitostima, procjenama i rješenjima umjesto političkih.

– Posebno to vrijedi za Hrvatsku koja demografski prirodnim putem i iseljavanjem nestaje svom silinom. Hrvatska još nema migracijsku politiku, a to što ju osmišljavaju gotovo isključivo u Ministarstvu unutrašnjih poslova s poslodavcima (po njihovim potrebama za radnom snagom) i javnosti nepoznatim nazovimo stručnjacima samo pokazuje ozbiljnost pristupa – navodi demograf.

Kaže da je veliki problem što iz Hrvatske odlaze mladi i obrazovani, ali i obitelji s djecom.

– Službena hrvatska statistika potvrđuje kako je u Hrvatskoj prije tri godine počela supstitucija stanovništva s oko 40 000 iseljenih i isto toliko useljenih, uz činjenicu da iz Hrvatske iseljava uglavnom mlado i obrazovano stanovništvo i mlade obitelji s djecom, a useljava hrvatskom gospodarstvu potrebna radna snaga koja uglavnom ne sudjeluje u reprodukciji i obnovi stanovništva pomlađivanjem djecom – kaže Šterc.

Vidljivo je kako imamo sve više radnika iz Nepala, Indije, Filipina…, a posebno je to vidljivo na sjeveru Hrvatske.

– Populacija je to prevladavajuće samačka koja se vrlo teško prilagođava načinu života nove sredine pa je njihova funkcionalna prilagodba otežana, usporena ili se uopće ne dostiže. Pritom se ne uvažava osnovna zakonitost migriranja – funkcionalno prilagođavanje načinu života tijekom radnog dana, dok u ostalom dijelu dana mogu upražnjavati svoje vjerske, kulturne, jezične i slične navike. Politički se na problem prvenstveno gleda jednosmjerno, dok se obaveze dolazeće populacije prema novoj društvenoj i prostornoj sredini praktički u političkom djelovanju niti ne spominju. Zatvorenost imigracijske radne populacije ostaje trajan problem pa nije nikakvo čudo pojava zabrinutosti domicilnog stanovništva – smatra demograf.

Demografska situacija u Hrvatskoj općenito nije dobra, blago rečeno, dodaje Šterc.

– Silina prirodnog pada hrvatske domicilne populacije, silina vanjskih odlazaka, procesi starenja, brojni odlasci učenika osnovnih i srednjih škola i slične demografske negativnosti izravno su počele utjecati na neuređenost hrvatskog društva, prostornu prazninu, osnovne sustave u državi i konačno na ukupni razvoj zemlje. Iako se sa svih političkih govornica uvijek po potrebi naglašava strateška važnost demografske problematike, Hrvatska još uvijek nema smislene, funkcionalne i razvojne demografske i migracijske politike, a vidimo kako ju već poduže osmišljavaju primarno s političkog, a ne znanstvenog diskursa. Točno je potvrditi, da Hrvatska još uvijek nije spremna za demografske i migracijske izazove – ističe Šterc.

Kako sačuvati gospodarstvo i zadržati mlade u ovakvim demografskim i političkim negativnostima postaje ključno pitanje.

– Rješavanje tog problema mora se voditi znanstvenom logikom te granskim i regionalnim poticajnim modelima, posebno poreznim. Hrvatska bi odmah trebala početi osmišljavati i provoditi oba revitalizacijska modela: klasični poticajni populacijski (uz standardne demografske poticaje dječjim doplatcima, porodiljskim naknadama, izravnim financijskim davanjima, zaštitom majki i rodilja, a nužno je mlade poticati stupanjem u brak, jer se unatoč modernizmu još uvijek više od 80 % djece rađa iz brakova) i selektivni imigracijski, primarno s identitetskom, uglavnom iseljeničkom populacijom. Prvi je model dugotrajniji, a s drugim selektivnim, planskim i racionalnim, demografska revitalizacija počinje odmah, jer u migracijama uglavnom sudjeluju i mlade obitelji s djecom – kaže Šterc.

Navodi i činjenicu da investicije hrvatskog iseljeništva i dalje premašuju strana ulaganja u Hrvatskoj.

– Posebno treba naglasiti kako selektivna imigracija ne počinje s političkim pozivima na povratak, već s investicijama hrvatskog iseljeništva čiji se investicijski godišnji potencijal procjenjuje prema njihovim godišnjim doznakama svojima u Hrvatskoj čak na preko 50 milijardi kuna. Visina je, naime, doznaka hrvatskog iseljeništva na godišnjoj razini gotovo 20 milijardi kuna prema podacima Svjetske banke i Narodne banke Hrvatske, a to je više od svih stranih ulaganja u Hrvatsku također na godišnjoj razini. Selektivna imigracija ne isključuje identitetsku migraciju, samo što bi ona trebala biti planska i racionalna. Problem nije razine složenosti puta u nepoznatu galaksiju, već je za njegovo provođenje potrebna politička volja – zaključuje Šterc.

Nastavite čitati

U fokusu

Rezultati nadzora u ŽB Čakovec: “Propusta nije bilo, niti je sestra hranila mrtvu pacijenticu. Hoće li se netko sada ispričati Bolnici?”

Objavljeno:

- dana

FOTO: IVAN AGNEZOVIC

U petak, 27. siječnja, u prostorijama ravnateljstva Županijske bolnice Čakovec održana je konferencija za medije na kojoj su izneseni rezultati unutarnjeg nadzora koji je proveden zbog pritužbi Ane Novak, kćeri pacijentice koja je zaprimljena i medicinski obrađivana u čakovečkoj Bolnici.

Naime, Ana Novak podnijela je pritužbu na neprofesionalno ponašanje osoblja Odjela za gastroenterologiju i opću internu medicinu prema njezinoj majci tijekom njezinog boravka na Odjelu. Svoje je nezadovoljstvo iznijela i na društvenim mrežama, a neprovjerene tvrdnje brzo su se proširile medijskim prostorom.

>>Županijska bolnica Čakovec ispričala se Ani Novak zbog neugodnih situacija koje su doživjele ona i njezina majka

Ondje je, osim nezadovoljstva zbog tretmana njezine majke, tvrdila i da je medicinska sestra hranila preminulu pacijenticu koja je boravila u sobi zajedno s njezinom majkom, čemu je navodno Ana Novak „svjedočila“ jer je tom prilikom bila u posjetu svojoj majci, no to u pisanoj pritužbi Bolnici nije navela. To je izazvalo veliko zanimanje javnosti i to je postao glavni „slučaj“, rekao je ravnatelj ŽB Čakovec Igor Šegović.

Rezultati nadzora pokazali su da to nije točno i da je nanesena velika šteta ugledu Bolnice i povjerenju pacijenata u medicinsko osoblje. Pokazalo se također da nije bilo propusta u tretmanu pacijentice, majke Ane Novak, već da je bilo određenih poteškoća u komunikaciji, što je detaljno objašnjeno na konferenciji za medije.

Rezultati nadzora Povjerenstva za izvanredni nadzor, koje je naveo ravnatelj Šegović, su sljedeći:

1. Pacijentica N.D. zaprimljena je na OHBP, gdje je u najkraćem vremenskom periodu pregledana, postavljena je radna dijagnoza s obzirom na njezino zdravstveno stanje, a o čemu su obaviješteni i sama pacijentica i njezina kćer. S obzirom na to da je gđa Novak javno rekla o čemu se radi, možemo i mi ponoviti da je gđa došla na pregled radi kašlja, a otkriven je tumor trbuha. I sigurno tumor nije otkriven slučajno kao što se piše, nego zahvaljujući stručnosti i kvalitetom pregledu u OHBP-u. S obzirom na potrebu provođenja daljnjih postupaka, pacijentica je smještena na Odjel za gastroenterologiju i opću internu medicinu gdje su napravljeni svi dijagnostičko terapijski postupci koji su bili potrebni za daljnje liječenje i zbrinjavanje pacijentice.

2. Po primitku pritužbe gđe Novak vezano za zbrinjavanje njezine majke na Odjelu za gastroenterologiju, Bolnica je vrlo ozbiljno pristupila rješavanju pritužbe. Gđa Novak je o zdravstvenom stanju svoje majke razgovarala s voditeljicom Jedinice za kvalitetu dr. Renatom Pongrac koja ju je osobno odvela do Voditeljice Odjela za gastroenterologiju dr. Maše Bel te je gđa Ana Novak pozvana na sastanak u bolnicu. Također se sastao Stručni kolegij Odjela i pokrenut je unutarnji nadzor nad postupcima zdravstvenih djelatnika prozvanog Odjela vezano uz tijek boravka na Odjelu pacijentice N.D.

3. Povjerenstvo za unutarnji nadzor utvrdilo je da NEMA propusta u dijagnostičko terapijskom zbrinjavanju pacijentice N.D. i da je pacijentica liječena sukladno pravilima dobre medicinske struke. Utvrdilo se da je njezino fizičko stanje prilikom otpusta iz bolnice bilo sukladno i očekivano s obzirom na postavljenu dijagnozu i učinjeno liječenje.

4. Važno je naglasiti da se sama pacijentica nikad nije požalila niti medicinskim sestrama, odnosno tehničarima, niti liječnicima koji su je svakodnevno posjećivali u više navrata.

5. Povjerenstvo se osvrnulo i na tvrdnje gđe Novak koje je iznijela medijima, a to su da je medicinska sestra odjela gastroenterologije hranila „mrtvu pacijenticu“ koja se nalazila u istoj sobi kao i njezina majka, a za koje se utvrdilo da su NETOČNE. Ipak smatramo da školovano medicinsko osoblje zna o tome više od laika.

Ravnatelj Šegović rekao je i da je o svemu obaviješteno Ministarstvo zdravstva te da se nada da će poslati svoju neovisnu inspekciju.

– Ono što želim naglasiti je kako nitko u našoj bolnici ne bježi od preuzimanja odgovornosti vezano za propuste u komunikaciji koji su se desili između zdravstvenih radnika na Odjelu za gastroenterologiju i kćeri pacijentice. Posebno napominjem da su sve pritužbe Ane Novak saslušane, uvažene i provjerene. Na Odjelu za gastroenterologiju i opću internu medicinu poduzeti su koraci u cilju poboljšanja komunikacije s pacijentima kao i u cijeloj bolnici, gdje se kontinuirano radi na edukaciji i unapređenju komunikacijskih vještina u cilju poboljšanja komunikacije između djelatnika, pacijenata i njihovih obitelji – rekao je Šegović i dodao da je pacijent na prvom mjestu te da se Bolnici nije teško ispričati ako je pogriješila, ali da isto očekuje i od drugih kada napadnu osoblje, odjel ili Bolnicu, a napad se pokaže neutemeljenim.

– Mi shvaćamo da su ljudi posebno emotivni kad su njima najmiliji bolesni, pa osoblje Bolnice ponekad i trpi uvrede na svoj račun, što nije lako podnijeti. Medicinske sestre i tehničari su ponekad izloženi napadima jer su stalno uz pacijente. No, i to ima svoje granice, a smatramo da ih je postupanje gđe. Novak daleko prešlo. Ne samo da je dovela u pitanje ugled Bolnice nego i osnovnu stručnost osoblja kad je rekla da je sestra hranila mrtvu ženu. Ne, nije se hranilo mrtvu ženu, ona je preminula kasnije. O tome kako se osjećala medicinska sestra koja je za to optužena ne trebam ni govoriti. Možete zamisliti ili pretpostaviti kako se osjećala kada je u medijima čitala izjavu gđe Novak da je hranila mrtvu pacijenticu, kada su je nazivali kolege i pitali isto pitanje. Svaki profesionalac zna što znači optužiti ga da neodgovorno radi svoj posao – istaknuo je još ravnatelj.

Više informacija o tome rekla je pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo Valerija Korent, mag. med. techn.

– Nakon unutarnjeg nadzora utvrđeno je da je medicinska sestra hranila palijativnu pacijenticu koja je bila živa u trenutku hranjenja. Temeljem iskaza djelatnika potkrijepljenih medicinskom dokumentacijom smrt bolesnice je nastupila nakon hranjenja i to za vrijeme prisutnosti medicinske sestre koja je evidentirala postupke u sestrinsku dokumentaciju, a koje je prethodno obavljala kod pacijentice. O smrtnom ishodu obavijestila je kolege i liječnika. Palijativna pacijentica u to vrijeme nije primala infuzijsku terapiju, što je utvrđeno uvidom u medicinsku dokumentaciju, već je pacijentici nakon hranjenja postavljen gravitacijski sistem za kontinuiranu rehidraciju – rekla je Korent.

Žaljenje zbog svega navedenog izrazio je i pomoćnik za kvalitetu ŽB Čakovec Sven Pal, dr. med., spec. dječje kirurgije.

– Svi djelatnici naše ustanove polažu izrazite napore kako bi svakodnevno zbrinulo nekoliko stotina pacijenata. Vezano uz kvalitetu, nakon pritužbe zaprimljene dana 9. siječnja primili smo gospođu Anu Novak osobno u našoj ustanovi te dogovorili razgovor s voditeljicom Odjela dr. Mašom Bel dana 10. siječnja. Također, sukladno internoj proceduri, zatražena su očitovanja od svih dionika unutar sustava te je gospođi Novak odgovoreno u zakonskom roku. Također, s obzirom na napise na društvenim mrežama, gospođu Novak primio je i ravnatelj na sastanku na kojem su prisustvovali glavna sestra Odjela za gastroenterologije i opće interne medicine, voditeljica odjela, glavna sestra službe internističkih djelatnosti, pročelnik službe internističkih djelatnosti, voditeljica jedinice za kvalitetu, pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo, pomoćnica ravnatelja za pravne poslove te zamjenik ravnatelja. Gospođu Novak se saslušalo vezano uz njezino nezadovoljstvo te su se ponudila određena rješenja. U 2022. godini primljene su i obrađene 93 pritužbe te 20 pohvala i oko 150 pohvala upisano je u knjigu pohvala. Sve su zaprimljene pritužbe provjerene, obrađene i dogovorene te su u slučaju pronalaska nesukladnosti provedene korektivne mjere – rekao je, među ostalim, dr. Pal i dodao:

– Odstupanja koja postoje najčešće su komunikacijske prirode, ali nikada nisu rezultat zle namjere. Svima nam je u fokusu upravo pacijent i njegovo ozdravljenje, odnosno boljitak.

Na konferenciji za medije navedeno je i da se Bolnica eventualne nesporazume u komunikaciji trudi smanjiti na najmanju moguću razinu, stoga djelatnici polaze tečajeve komunikacijskih vještina i za smanjenje stresa na radnome mjestu.

Ravnatelj se zahvalio medijima koji su se informirali o slučaju i istaknuo da žalosti činjenica da su neki mediji prenijeli osobnu objavu Ane Novak bez prethodnog utvrđivanja svih činjenica.

– Hoće li se neki sada ispričati Županijskoj bolnici Čakovec i svim njezinim djelatnicima za slučaj kojega nema? Hoćete li se ispričati za štetu koja je nanesena Bolnici koja svoj ugleda gradi više od 100 godina, a koji se tako lako može oštetiti zahvaljujući širenju i prenošenju neprovjerenih informacija? – pita se Šegović i dodaje da je način razgovora gđe Ane Novak neprihvatljiv.

– Naravno da razumijemo stres i strah kod pacijenata ili njihovih obitelji u vrijeme kad se bore s bolestima, razumijemo da se u takvim životnim situacijama mnogo toga kaže i u afektu. Pritisak javnosti na zdravstvene djelatnike sve je veći, a ne razmišlja se o mentalnom zdravlju već ionako umornih i preopterećenih djelatnika. No svi zajedno ovaj puta moramo stati u obranu naše Bolnice i naših djelatnika koji svakodnevno daju sve od sebe da ubrzaju oporavak i boravak u bolnici učine što manje stresnim. Pozitivna iskustva naših pacijenata i trud djelatnika zaslužuje da ne budu u sjeni ovog događaja jer njih je ipak puno više nego ovih manje lijepih. Postoje mnogobrojni kanali za pritužbe prema medicinskom osoblju, a društvene mreže i daljnje prenošenje netočnih i neprovjerenih informacija kroz medije izaziva nepovjerenje kod pacijenata, a istovremeno povećava stres zdravstvenih djelatnika. Županijska bolnice Čakovec zajedno s osnivačem kroz sva ulaganja i neprestani trud svih djelatnika je tu zbog svakog Međimurca kako bi imao dostupnu i kvalitetnu zdravstvenu skrb i zaštitu. Zato pozivam sve ljude bez straha koriste usluge naše bolnice i osjećaju se sigurno u bolnici – zaključio je ravnatelj Igor Šegović.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje