Povežite se s nama

U fokusu

Uvjeren sam da je budućnost pred nama – parlamentarni izbori test su za laburiste

Objavljeno:

- dana

Božidar Kolarić

Na njihovim prvim parlamentarnim izborima, 2011. godine, laburistima je za 500 glasova izmaknuo sedmi mandat. Bili su stranka s malo članova, bez novaca, a za skromnu parlamentarnu kampanju osnivači su digli kredit i kao garanciju dali svoju imovinu.

Prije europarlamentarnih izbora u svibnju, rejting stranke bio je deset posto, čime se stranka ustoličila na trećem mjestu hrvatske političke scene. Nisu osvojili niti jedan mandat. Predsjednik i jedan od osnivača, Dragutin Lesar, dao je ostavku. Stranka sada uživa povjerenje svega tri posto građana. Nitko ne zna objasniti što se dogodilo s laburistima i hoće li nastaviti krčiti svoj put hrvatskom politikom ili će jednakom brzinom kao što su se na njoj pojavili, s nje i nestati.

Božidar Kolarić, jedan od osnivača stranke (štoviše, varaždinska podružnica laburista registrirana je u njegovoj kući), jedan od potpredsjenika i županijski povjerenik stranke, jedino u što je siguran jest da laburisti neće odustati. Nakon stranačkog sabora za dva mjeseca, na agendi je skupština podružnice, pa će uslijediti prvi testovi, vjerojatno novoizabranog vodstva. Na izborima za mjesne odbore, pa potom i parlamentarne. Trenutni rejting stranke Kolarić naziva fenomenom. – Kako stranka raste, pa pada, postoje stvari koje niti nakon 20 godina političkog staža ne mogu protumačiti. Ovaj pad rejtinga, primjerice. Klub saborskih zastupnika u saborsku je proceduru pokušao staviti najviše prijedloga po članu. I to ne samo s područja radničkih prava, nego i izbornog zakonodavstva… Naši su zastupnici iznimno aktivni. Jednostavno ne znam zašto je rejting stranke tri posto, u našem kraju je nešto više, dok je u nekim područjima na razini statističke greške – gotovo da niti ne postojimo – kaže Kolarić.

Prije euroizbora prelazili ste 10 posto? Velite da ne znate što se dogodilo, no imate li uopće ikakvu ideju što se moglo dogoditi?
Što se dogodilo? To je kao da pitate što se dogodilo da na slovenskim izborima pobijedi Cerar. Stranku je osnovao tri mjeseca pred izbore, bez ikakvog programa, članstva… Čovjek je pobijedio. Evo, sad imate Orah čiji rejting neobjašnjivo raste.

Nije li to zbog želje za promjenom? Prvo su ljudi tražili promjene glasajući za Laburiste, sada je to ORaH.
Upravo u tome je poanta. Ljudi traže promjene. Nije to samo u Hrvatskoj. Postoje fenomeni koji nemaju blage veze s vašim radom ili neradom.

Nije li se to kod laburista dogodilo neobjašnjivo brzo?
Mi smo došli bez ikakve infrastrukture, radili smo na terenu, radimo nakon ulaska u Sabor. Učinit ćemo sve da vratimo rejting. Trenutno je tako kako je. Fenomen ORaH-a isto je kao što je bilo kod nas. Samo je pitanje je li ovo gornja granica ili će se stabilizirati na ovom rejtingu. Teško mi je procijeniti. Što se, pak, laburista tiče, ostali smo dosljedni – kad je nas desetak stvaralo temelje stranke, dogovorili smo se da ćemo na sve izbore izlaziti samostalno. Što smo i radili.

Nije li to bilo pretenciozno za novu stranku?
Jedina prava anketa su izbori. Kad smo nosili osnivačku deklaraciju predsjedniku Josipoviću, početkom 2010. godine, pitao nas je bismo li na idućim parlamentarnim izborima bili zadovoljni s tri mandata. Odgovorili smo diplomatski, ali naravno da bismo „potpisali“ takvo što. U trenutku kad nas je u cijeloj državi bilo nešto više od stotinjak. Da bi nam za 500 glasova pobjegao sedmi mandat. Ostvarili smo više od svih zacrtanih planova. Na sve smo izbore izlazili samostalno i vrijedimo koliko vrijedimo. U ovom trenutku to nije dobro. Od toga ne bježimo. Rejting nije dobar, ali je stvaran. Tamo gdje participiramo, sudjelujemo točno onoliko koliko smo vrijedili. Dakle, gdje smo izašli na izbore i osvojili dva vijećnika – to su naši vijećnici. Iz tih razloga kapa dolje nezavisnim listama, evo recimo u Gradskom vijeću – Zlatana Avara ili Roberta Podolnjaka.

Ne odstupamo od svojih osnovnih načela – borbe za prava radnika

Nije li koaliranje ipak sudbina novih stranaka na hrvatskoj, gotovo pa bipolarnoj političkoj sceni?
Zbog čega zapravo i neke razvijene demokracije za kojima godinama kaskamo, zakonom zabranjuju predizborne koalicije? Na svim razinama postoje stranke koje u trenutku izbora vrijede 0,5 posto, ali iz predizbornog dogovora koji se isključivo bazira na broju mandata, radi se takva matematika. Dakle, dogodi se da stranka koja uopće nije imala rejting dobije prevagu u gradskim vijećima, županijskim skupštinama ili parlamentu. Odlučuju o vlasti. Mogu rušiti gradonačelnike, ucjenjivati… s 0,5 posto rejtinga. Kad bi se mene osobno pitalo, koalicije bi trebalo slagati da se svaki detalj dogovara mjesecima unaprijed i stavlja na papir. U gradskoj vlasti participiramo kolegica i ja. Nismo potpisali koalicijski sporazum, nego radije zadržali pravo donošenja samostalnih odluka. Jedan od primjera je JPP – nakon niza konzultacija, ali i prezentacije, kolegica i ja donijeli smo zaključak da ne možemo prihvatiti takav model JPP-a. I gotovo. Ali kad imate potpisanu predizbornu koaliciju, tko je taj koji mene može uvjeriti da koaliciju potpisujete isključivo po programskim načelima, a druge godine velite „mi nismo znali za strateški projekt“? Osobno nemam predrasuda prema koalicijama, nego prema načinu na koji su se sklapale. Koalicija bi trebala uključivati razrađeni plan za sve četiri godine.

Povratak

Korijeni su vam radnički.
Potječem iz radničke obitelji i sâm sam radnik. Skidam kapu radnicima ITAS-a. Primjer su onoga što smo svi trebali napraviti. Štrajkom glađu spriječili su da im se pokrade firma, a potom su sami preuzeli vođenje firme i rade izvanredno – metalci i strojari. Primjer da i „obični“ ljudi koji poštuju firmu mogu itekako dobro raditi. To su ljudi koji bi trebali predavati menadžment – kako se firma brani i kako se njome rukovodi. Tko je meni kriv što je moja tadašnja firma šapatom pala? Nama se, kao prvo, dogodila tragedija rata. Njegovim su se završetkom, koliko god bizarno zvuči, trebali otvoriti brojni gospodarski procesi. Umjesto toga, otvorili smo prostor pljački i privatizaciji. Ovaj kraj je višestruko zakinut. Ne samo zbog privatizacije i pljačke nego, dobrim dijelom, i zbog maćehinskog odnosa države prema nama. Usporedimo li državna ulaganja u brodogradnju s, recimo ulaganjima u drvnu industriju (Mundus), to su bile firme koje su preživjele ratove i, komunizam, ali nisu izdržale hrvatsku vlast. Veliku ulogu u pljački su odigrala i poneka sudačka vještačenja – jedan od legla kriminala jer su razlike u procjenama bile sulude. I po deset puta različite.

Možda su laburisti mogli nešto preokrenuti, ali prekratko su se zadržali na vlasti. Gdje je budućnost stranke?
Uvjeren sam da imamo budućnost, ali mi na vlasti na nacionalnoj razini nismo niti bili.

Mislite li da je vodeći osnivač Dragutin Lesar odstupio iz moralnih razloga ili je mislio suprotno od vas – da stranka nema budućnosti?
Nisam siguran koliko je razloga za njegovu ostavku, ali pretpostavljam da dolazi i do zamora materijala. Želimo li priznati ili ne, stranka je izgrađena na njegovoj karizmi. Da nije bilo njega, ne bi bilo niti stranke. Nikad nisam imao priliku pitati čemu ostavka jer je to pitanje u korijenu sasjekao – naveo je osobne razloge. Tko zna, možda će promjena vodstva pomoći da sa svježim snagama vratimo rejting. Na svim razinama. Nadamo se stabilizaciji. Stranke i njezina rejtinga.

Vjerujem u povratak laburista – da stranka ima perspektivu

Nakon totalnog debakla na europskim izborima, što očekujete na parlamentarnim?
To će biti test jesmo li uspjeli što napraviti.

Velite da vjerujete u budućnost stranke i prolaz na parlamentarnim izborima. Vjerovali ste i na europarlamentarnim, pa ste skroz podbacili?
Vjerujem u povratak laburista. Da stranka ima perspektivu. Osobito u ovom kraju. Nemam pravog obrazloženja, ali imam vjeru u stranku. Nismo odustali. Ne odstupamo od naših osnovnih načela, bez obzira na promjenu vodstva – borbe za pravo radnika.

U ovom kraju? Prema dosadašnjim iskustvima, ovo je utvrda HNS-a, pa SDP, pa sada još i reformisti?
Da, baš u ovom. Upravo se iz ovoga kraja i pokrenula inicijativa osnivanja stranke. Uvijek smo smatrali da ne bismo trebali biti regionalna stranka, nego zagovarati nacionalne interese radnika.

Jesu li reformisti prijetnja?
Naravno da će nove stranke, poput ORaH-a ulaziti u politički prostor, ali reformiste ne doživljavamo kao prijetnju. Još je jedna enigma za koju nas pitaju. Vele, izglasavanjem proračuna podržavate vlast i gradonačelnika. Pa nisam ga ja birao, bio sam mu protukandidat na izborima. Ali građani su ti koji su ga izabrali i nekorektno je ići protiv njihove volje tako da ucjenjujete proračunom.

Siva zona

Prije parlamentarnih izbora, u svibnju vas očekuje test izbora za vijeća mjesnih odbora. Što očekujete?
Pomak nabolje. Nema nam druge, nego ono što smo radili od početka. Je li greška da ljudi to slabo prepoznaju ili…? Ne mogu nikoga optuživati za pad našeg rejtinga. „Oteli su nam…, „Uzeli su nam…“ Ne. To znači da smo premalo radili.

Kad tako to velite, ispada da HDZ ili SDP, s obzirom na izborne rezultate, puno rade.
Potvrde li izbori ankete, tada nam politička scena više neće biti bipolarna jer ORaH je trenutno ispred SDP-a. A što se tiče opaske o tome tko više ili manje radi, čini mi se da je važnije tko dobiva veći medijski prostor.

Biste li sada potpisali ona tri mandata za koje vas je pitao Josipović prije četiri godine?
Iskreno, smatram da bismo do parlamentarnih izbora morali imati više. Znam da je to teško. Kad nas je Josipović to pitao, nismo bili niti stranka kojoj se uopće mjerio rejting. Kad smo onda očekivali tri mandata, sa 120 članova i bez infrastrukture, kako bismo sada očekivali manje?

Ali sada ste na tri posto?
A onda? Velim, nismo uopće bili stranka kojoj se mjerio rejting.

Umjesto o programima, razgovara se o funkcijama i resorima

Mislite li da biste preferencijalnim glasanjem osvojili više ili manje mandata?
Vjerujem više, pa čak kad bismo ušli u neku koaliciju, ali to je za sada, kao što sam i spomenuo, siva zona. Svaka koalicija trebala bi biti čak i zakonski uokvirena. Način na koji funkcionira koalicija danas je nešto što se može dogovoriti u birtiji. I onda nakon pola godine shvatite da nije dobro i „izađete van“. Sve je to u redu – da uđu dvije stranke u koaliciju i svaka vrijedi 16 posto. Ali događa vam se da jedna u toj priči ima 35, a drugi 1 posto. E, kad taj s 1 posto odlučuje o opstanku vlasti, postavlja se pitanje za koga odrađuje posao. Pogledajte samo odnos državne prema lokalnoj razini. Vi potpišete koaliciju na lokalnoj, a nekoliko mjeseci potom vaša stranka na državnoj razini potpiše koaliciju sa suprotnim političkim taborom. Tada počinju pritisci – ruši se proračun. Proračun je politički dokument gdje možete dići ruku u Gradskom vijeću bez da kažete riječ. Pozadina toga je da vam netko diktira iz središnjice. To znači izbore. Da ste imali koaliciju koja je, nemam pojma, kod bilježnika, na sudu… imala dokumenat o sklopljenom dogovoru, lako bi se prepoznali ucjenjivači. Na lokalnoj razini ne bi trebalo imati nikakve veze ako se nešto promijeni u Zagrebu.

Želite li reći da biste možda i koalirali kad bi postojao zakonski okvir za koalicije?
Ulazak u koaliciju prvo je sprečavao prvobitni dogovor, drugo jer je način stvaranja koalicija generirao probleme o kojima govorim.

Ne mislite li da stranka s vašim rejtingom bez koalicije nema šanse?
Trenutno je tako. Većina današnjih problema, njih 80 posto u vlasti na svim razinama, su unutarkoalicijski odnosi. Sve to proizlazi iz toga što se prije razgovaralo o funkcijama i resorima, a onda o programima. Nakon određenog vremena počinju ucjene. Kako to biva, ucjenjuje slabiji. Zna da bez njega ne ide. Kad bi se sve to stavilo na papir, ne možete reći nakon dvije godine: “Ja se s tim ne slažem”. Problem je kako učiniti da koalicijski potencijal stekne pravu vrijednost, a ne da bude samo mrtvo slovo na papiru. I da nije zaista koalicija dogovorena u birtiji koja vas apsolutno ni na što ne obavezuje. Istupi jedan, pa drugi, a spremaju se izbori. Što tada? Pa napravit ćete sve da zadovoljite nezadovoljnog. A onda nema kraja.

Ne mogu nikoga optuživati za pad našeg rejtinga

Sjeverozapadna Hrvatska je od najprosperitetnije regije postala jednom od najsiromašnijih. Kako to tumačiti i vratiti ju gdje joj je mjesto?
Da budem potpuno iskren, u sljedećih nekoliko godina ne vidim izlaz. Dubioze su prevelike. Po mnogo čemu smo na začelju, a naročito po plaćama.

Stranka kao da počinje iznova. Jesu li laburisti došli u poziciju da se moraju izboriti za ono za što su se već jednom izborili, pa izgubili?
Na neki način da. Ne vidim suvisli razlog. Radili smo na svim razinama, ali valjda premalo. Ili su drugi radili više. Ne smije se zaboraviti želja građana za promjenama što je apsolutno njihovo pravo. Radimo, radit ćemo i više. Uglavnom i sigurno – ne odustajemo.

ENIGMA

Na svim razinama postoje stranke koje u trenutku izbora vrijede 0,5 posto, ali iz predizbornog dogovora koji se isključivo bazira na broju mandata, radi se takva matematika. Dakle, dogodi se da stranka koja uopće nije imala rejting dobije prevagu u Gradskim vijećima, županijskim skupštinama ili Parlamentu. Odlučuju o vlasti. Mogu rušiti gradonačelnike, ucjenjivati… s 0,5 posto rejtinga. Vijećnici i zastupnici koje mi imamo – naši su.

ZA preferencijalno glasovanje

Jeste li razgovarali o vašoj budućoj participaciji u vlasti?
Možemo razgovarati. Ako se nađemo kod proračuna, ako se uvaži naš stav. Ali ne možemo unaprijed potpisati bianco zadužnicu. Kao s JPP-om. Bilo je korektno. Gradonačelnik nas je pozvao da iznesemo svoj sud. Rekli smo da ćemo ga iznijeti nakon prezentacije. Nije nas uvjerila i nismo podržali prijedlog. To je ta prednost samostalnog izlaska na izbore. Ničim niste vezani. Koalicija bi mogla funkcionirati kad bi se unaprijed definirala i da potom nema nekih dvojbi. Ne možete vi izaći van i reći: „Ne pada mi na pamet podržati to i to“, a potpisali ste. Mnogi vijećnici ne bi vidjeli zgradu Vijećnice iznutra da nisu u koaliciji.

Govori li ovakvo mišljenje i vaš stav prema preferencijalnom glasanju?
Donekle da. Ne bi li bilo moralno i obavezno vratiti mandat ako istupite iz stranke, prema današnjem sustavu glasanja? Čitao sam da je svega dva posto vraćenih mandata. Kad sam razgovarao s ljudima na lokalnoj razini koji su izašli iz stranke, ali ostavili si mandat, znate što su mi odgovorili? „Da mene nije bilo na listi, stranka bi imala dvostruko slabiji rezultat“. To je prednost tog preferencijalnog glasa. U redu. Onda ti je svejedno biti i deveti na listi. Prepoznatljiv si u svojoj sredini, pa neka te ljudi zaokruže. Dapače. Gdje je bila Ruža Tomašić na listi, a koliko je osvojila glasova? Dakle, kad dobijete preferencijalni mandat, a bili ste na sredini liste, to itekako obavezuje.

Izvor:
Foto:

U fokusu

Stiže novi Zakon o radu, za rad od kuće nova pravila

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

računalo kompjuter

Socijalni su partneri održali prvi službeni sastanak za izradu novog Zakona o radu, jedan u nizu koji se očekuju idućih tjedana i mjeseci.

Državni tajnik Dragan Jelić kazao je da će pregovori trajati do kraja ove godine, pred kraj godine očekuje se prva verzija dogovorenog zakona koji će proći saborsku proceduru u dva čitanja. Novi Zakon o radu trebao bi stupiti na snagu 1. srpnja 2022. godine, piše Večernji list.

Pojedine će se teme otvarati u odvojenim radnim skupinama, primjerice prvog dana nisu se dotaknuli pitanja otpremnina, kolike će ubuduće biti za stalno zaposlene, ali i za ljude koji rade na određeno. Zajednički je stav da je rada na određeno previše, ali različita su mišljenja kako će se njegov udio smanjivati.

Što se tiče rada na daljinu i rada od kuće, definirat će se obaveze koje se odnose na zaštitu na radu, za takav rad trebat će obostrani pristanak radnika i poslodavca, kao i dodatak postojećem ugovoru o radu.

– U ovih godinu i pol dana s radom od kuće relativno je dobro funkcioniralo, neki su potpisali dodatak ugovora, neki nisu, bilo je nekih sporenja oko troškova rada kod kuće, ali to se rješavalo u dogovoru sa sindikatom. Poslodavci traže da naknade troškova za rad od kuće bude neoporezive, vidjet ćemo – istaknuo je Jelić, a prenosi Večernji list.

Nastavite čitati

U fokusu

Stričak: Neka Županijska skupština bude mjesto rasprave i suradnje

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Konstituirajuća sjednica Županijske skupštine Varaždinske županije prošla je mirno, a sve odluke prošle su glatko i bez puno rasprava.

Župan Anđelko Stričak uputio je poruku suradnje.

Josip Križanić predsjednik Županijske skupštine, potpredsjednici Kranjčec i Posavec

– Neka Županijska skupština bude mjesto rasprave, mjesto suradnje na kojem ćemo rješavati probleme i provoditi nove projekte za snažniji razvoj naše županije. Upravo su mladi, talentirani i obrazovani ljudi temelj Varaždinske županije. Bitno nam je izgraditi i dograditi sve potrebne škole, dvorane, s državnim institucijama i tvrtkama realizirati izgradnju brzih cesta i obilaznica, maksimalno se posvetiti zaštiti okoliša i još niz investicija – rekao je župan.

Na sjednici je jednoglasno donesena odluka o nagradama za učenike koji su osvojili medalje na međunarodnim natjecanjima.

– Smatram da treba vrednovati sav taj trud, rad, znanje, umijeće, inovativnost naših učenika i upravo stoga me daleko više raduje da upravo da je prva točka bila posvećena našim učenicima i izvrsnosti –rekao je župan Anđelko Stričak.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje

Error, no Ad ID set! Check your syntax!