Maruševčani su proslavili još jedan rođendan omiljenog pjesnika i književnika, svog sumještana Gustava Krkleca, čije rođendane obilježavaju u kontinuitetu od njegovog stotog, odnosno od 1999. godine.

Krklec je rođen 23. lipnja 1899. godine.

Tradicionalno okupljanje počelo je polaganjem vijenca na ploči kojom se obilježava da je u kući, u susjedstvu maruševečke Općine, najljepše dane svog djetinjstva i mladosti proveo mladi Gustav.

I ovog puta vijenac su polagali u ime Varaždinskog ogranka Matice hrvatske mr.sc. Ernest Fišer, mr.sc.Blanka Glavica-Ječmenica, predsjednica Udruge prijatelja Maruševca, gošća dr.sc.Emilija Kovač iz Društva hrvatskih književnika te načelnik Općine Maruševec, Mario Klapša.

Uvodno je prisutne pozdravila Blanka Glavica-Ječmenica, naglasivši da je Udruga prijatelja Maruševca, koja je nositelj ove manifestacije, prošle godine obilježila 25 godina postojanja i rada te dobila općinsko priznanje, na kojem je zahvalila.

Kao i svake godine, u čast Krklecu, nastupio je KUD „Klaruš“ Maruševec, a potom je svečanost nastavljena u zgradi Općine. Prisutne je pozdravio načelnik Općine Mario Klapša, riječima punim ponosa i topline za dragog pjesnika i njegovu stalnu prisutnost u životu Maruševca te poželio svima dobrodošlicu.

Najvećom vrijednošću obilježavanja Krkleca, pjesnika i književnika značajnog ne samo za Maruševec i Hrvatsku, nego i za svjetsku književnost, Maruševčani smatraju činjenicu da Osnovna škola Maruševec koja nosi njegovo ime, generacijama njeguje njegova djela. Učenici čitaju, recitiraju, ali i slikaju Krklečeve pjesme, pa je tako i ovog puta pod vodstvom profesorice Ljerke Brezovec, izveden recital učenika petog razreda „Pozdrav zavičaju“.

Postavljena je i izložba učeničkih radova u kojima su dominirali šareni pijetlovi i crkva na brijegu, poznati prizori iz Krklečevih stihova posvećenih rodnom kraju. Najbolji radovi su i nagrađeni, a nagrade je u najveselijem dijelu programa uručio Ernest Fišer, predsjednik Ogranka Matice hrvatske Varaždin.

Gošća Emilija Kovač je nadahnutim riječima govorila o Krklecu, pjesniku zajedničkog nam zavičaja i ustvrdila da Maruševec jednako može biti ponosan na svog omiljenog pjesnika, kao što Krklec može biti ponosan na svoje Maruševčane, koji ga ne zaboravljaju.