Povežite se s nama

Život i društvo

„Vanjština ne čini čovjeka i sreća nije u novcu, već u susretu, prijateljstvu te međusobnim odnosima“

Objavljeno:

- dana

DONOSIMO

U prosincu, posebice jer je to mjesec u kojemu slavimo Isusovo rođenje, nekako je i više nego potrebno osvrnuti se na to što je zapravo Božić i kako ga dočekati, odakle crpiti snagu za sve probleme i nedaće kojima smo svakodnevno zaokupljeni te na današnji odnos čovjeka i Boga.

Na neka od ovih pitanja i dvojbi uoči Božića odgovore je dao varaždinski župnik i predsjednik Ureda za pastoral mladih Varaždinske biskupije Tihomir Kosec iz Župe sv. Marije Magdalene iz Kneginca.

Što Vama znači Božić i što znači biti spreman za Božić? Koji je pravi smisao Božića, možda u tome da se posvetimo bližnjima i samima sebi? Kako proslaviti Božić 25. prosinca?

Ponajprije bih se osvrnuo na činjenicu što Božić znači za sve nas. „S neba siđe dolje radi grešnika, rodi se u štali radi čovjeka“, riječi su božićne pjesme po kojoj vjernički puk svjedoči da se Bog, naš nebeski otac, u svom božanskom Sinu Isusu, dogodio i još uvijek događa svakome tko ga želi primiti. U Isusu, koji je Krist, Bog potvrđuje svoju očinsku ljubav prema svojoj slici – čovjeku. Naime, ovo je temeljna istina iz koje pokušavam doživjeti snagu Božića, potom vrijednost sebe kao osobe i, tome shodno, svojih bližnjih. Postavši nam bratom, mali Bog – Božić, vezuje se uz nas kao dio naše ljudske obitelji, da nas sobom oboži, ukazujući nam koje su mogućnosti i dometi našeg čovještva – u vlastitosti svoje osobe postati čovjekom na mjeru Isusovu, ali i, u vlastitosti odnosa ljudske zajednice, zajednicom po mjeri zajedništva svojstvenog Presvetom Trojstvu.

– Bog šalje svojega Sina kao najveći dar čovjeku – naveo je Kosec

Advent kao vrijeme koje prethodi Božiću vrijeme je dubokoga osobnog i zajedničkog poniranja u tu istinu: Isus, poistovjećujući se s nama, ulazi u naše ljudsko siromaštvo, tj. krhkost zemaljskog postojanja, dajući nam priliku da se mi obogatimo njime, primjerom njegova „biti-za-nas“ sebedarnog odnosa.
To, najkonkretnije, znači izlaženje iz svoje komocije i okretanje svojim bližnjima. A tko je (sve) moj bližnji, poznat nam je primjer koji nam je Isus dao u „neobičnom“ Samarijancu. U tome vidim „adventsku šansu“.

Što je s Božićem u Hrvatskoj, što nam on nosi? Trebamo li još više vapiti Bogu s obzirom na to da se suočavamo s nezaposlenošću, odlaskom ljudi iz države i korupcijom? Hoće li tome doći kraj, odnosno otkuda da crpimo snagu suočiti se sa svime time?

Zanimljiva je činjenica da je i Isus sa svojom obitelji bio primoran privremeno napustiti svoj zavičaj, bijegom u Egipat. Međutim, ovdje je naglasak na privremenom odlasku. U nazaretskoj obitelji nije ugasla čežnja za povratkom u rodno mjesto – Nazaret, što se i dogodilo nakon smrti Herodove, koji je, kao što nam svjedoči Evanđelje, bio smrtna prijetnja Isusu, ali i mnogoj djeci koja su u Betlehemu izginula od oštrice njegova mača. S tim u vezi važno je reći da je vjera, tj. Bogoljublje, i, odmah zatim, domoljublje, bitan element našeg opstanka na ovim prostorima te se iskreno nadam da će mnoge koji su otišli trbuhom za kruhom, nakon što „stanu na svoje noge“, vjera i ljubav prema domovini vratiti njihovim domovima.

Dubinu mira župnik Kosec spoznao je u svećeništvu, gdje mir predstavlja platformu za bilo koju aktivnost s mladima, odraslima ili starijima i, konačno, pronalaženje sreće

Isus se rodio ne samo za nekoga apstraktnog čovjeka i čovječanstvo, on se rodio kao pripadnik jednog (židovskog) naroda, čime je Bog, naš nebeski Otac, između ostaloga, posvjedočio ljubav prema konkretnome narodu i čovjeku. Time je dao poruku da su (lokal)patriotizam i ljubav prema domovini dio identiteta koji ne dokida ljubav prema drugima, dapače, proširuje je i potvrđuje.

S tim u vezi, boraveći kao student u Njemačkoj, iz prve sam ruke osjetio što znači biti „Ausländer“, doživjevši iskustvo mnogih drugih koji su, napustivši ne samo prostor nego i običaje svojeg mjesta pokušavajući postati Nijemcima (Ircima, Englezima, itd., a što se nije dogodilo), velikim dijelom izgubili sebe.
Poboljšala se, doduše, samo njihova izvanjska, tj. ekonomska situacija. Važno je, dakle, ne izgubiti osjećaj za ono tko ti jesi, tko i što su tvoji korijeni, a to se može dogoditi čak i u Varaždinu ili Čakovcu ako, nauštrb ekonomskih opravdanja, istinski simboli – autentičnost osobe, konkretne kulture, povijesti, vjere, tj. svega onoga što te čini, u ovom slučaju Varaždincem ili Međimurcem, a onda i pripadnikom hrvatskog naroda – kapituliraju pred nerijetko agresivnim (najčešće stranim) marketingom i ostalim tržišnim simbolima.

Zašto i otkad slavimo Božić? Zašto je Betlehem toliko važan i što se tamo dogodilo? Kako na Betlehem gledati danas?

Božić se slavi od prvih kršćanskih vremena. Evanđelist Luka opisuje radost malobrojnih pastira pred činjenicom rođenja Sina Božjega, koji je „blago siromasima duhom“. To je bilo prvo, možemo slikovito reći, „mini rođendansko slavlje“. Međutim, pastiri tu božićnu vijest nisu zadržali za sebe, nego su svima pripovijedali „što se ono dogodi, u betlehemskoj štalici“, postavši time prvim navjestiteljima Evanđelja, tj. radosne vijesti.

Župnik Kosec ističe da nema veće časti nego služiti  Bogu – u ljudima

Ona je, znamo, krenula vrlo skromno, iz malog mjestašca Betlehema, rodnog mjesta slavnoga kralja Davida, od čijega je doma i loze, po zemaljskoj vezi, potekao Josip, Isusov poočim. Te su spoznaje vrlo živo nastanjivale svijest prvih kršćana koji su u Isusu častili i njegovo čovještvo i pripadajuće mu božanstvo.
Glede „službenijeg“ slavlja blagdana Božića, jedan od povoljnijih trenutaka bio je proglašeni poganski praznik u čast nepobjedivu Suncu u vrijeme zimskog solsticija, koji je uveo car Aurelijan krajem trećeg stoljeća, a u kojem je Crkva prepoznala priliku navijestiti čovjeka Isusa i utjelovljenog Boga novim suncem, tj. suncem pravde što raspršuje tamu ovoga svijeta.

Naime, za nas kršćane, ovi su podaci i simboli iznimno važni jer govore o ekskluzivnom događaju – među nas je došao, ponajprije, legitimni dugoočekivani „Sin Davidov“ i, drugo, Sin Božji, čiji je autoritet potvrđen „autoritetom“ Ivana Krstitelja i Duha Svetoga u trenutku krštenja na Jordanu svečanom objavom: „…u njemu (Isusu) mi je sva milina“, što, dakle, opravdava imperativ: „Slušajte ga!“.

Na jednoj strani imamo komercijaliziran Božić, blještavila koja iskaču iz gotovo svakog izloga, a s druge stane – malenu štalicu, Betlehem i Isusovo rođenje. Zašto postoji taj raskorak? Možda jer se dogodio raskorak između čovjeka i Boga? Koliko je to nerazumijevanje između Boga i čovjeka danas prisutno, primjerice kod mladih? Je li Božić u darivanju?
Rekao bih da se događa slična stvar kao i u vrijeme Isusova rođenja. Sjetimo se samo blještavila Herodova kraljevskog dvora, ali i svih drugih kraljevstava koja su se hvalila i dan danas se hvale blještavilom..
To je jednostavno tako. Netko tko se nadahnjuje vanjštinom u tome će neko vrijeme uživati. U tom smislu, mladi je čovjek sklon pokazivanju i dokazivanju, tj. podložan je toj privremenoj izvanjskosti.

No, ubrzo zatim shvati da vanjština ne čini čovjeka, da sreća nije u vilama, automobilima, jahtama, novcima, otvorenim trgovinama i nedjeljnim shopping-akcijama, društvenom statusu i sličnom, nego u susretu, u prijateljstvu, u međusobnim i međuosobnim odnosima.
Zato se i Božja mudrost pokazala u tome što, umjesto da Bog čovjeka pokuša usrećiti bogatstvom – to ne čini, jer ta se „sreća“ vrlo brzo istopi – šalje svoje božansko dijete, svojega Sina.

Upravo je dijete, čovjek, ona željena stvarnost koja osmišljava život, makar ljudi živjeli u priprostoj štali.
A po pitanju darivanja, ono je dobro ako ostane u nekim normalnim ili simboličnim granicama.

Vlč. Kosec o važnosti molitve i zahvalnosti

Zahvalnost čini čovjeka, rekao nam je i podcrtao jedan od profesora na kraju teološkog studija. Stoga je najljepša molitva upravo euharistija. Euharistija i znači zahvaljivati, i ona je Isusovo remek-djelo za čovjeka jer se u euharistiji – ako je shvatimo i doživimo na autentičan i vjernički način – u kojoj slavimo Kristovu žrtvu ljubavi za čovjeka, Bog u svom Sinu Isusu neprestano daje za naše spasenje i život. To shvatiti može i netko tko se ne smatra vjernikom. Kada bi, mimo predrasuda koje nam često (s)priječe komunikaciju, u Isusu, uz njegovu božansku narav, uspjeli vidjeti čovjeka koji je „dragovoljno se predavši“ otišao, umjesto i za mnoge koji ga i dalje neće voljeti, na križ, mislim da bi svetu misu slavili svi ljudi, bilo vjernici bilo nevjernici. Jer, nema veće ljubavi od ove: dati život za druge. Zato i svakoga dobronamjernog čovjeka za početak potičem na jedno: neka razmisli o ovom Isusovu činu i vjerujem da će mu se život potpuno izmijeniti – nabolje.

Izvor:
Foto: Privatna arhiva

Život i društvo

Novi Marof dobiva još dva nogometna igrališta, jedno od njih s umjetnom travom

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U Novom Marofu se nastavljaju ulaganju u razvoj sportske infrastrukture i razvoj sportskog centra. Tako su Grad Novi Marof i Hidroing potpisali ugovor o izvođenje radova na izgradnji pomoćnog igrališta za nogomet s pripremom za umjetnu travu.

Ugovor su potpisali gradonačelnik Novog Marofa Siniša Jenkač i direktor varaždinskog Hidroinga Danijel Risek.

Vrijednost radova je 999.386,25 kuna s PDV-om.

Gradonačelnik Jenkač je naglasio da se radi o ovogodišnjim ulaganjima u već drugo i treće igralište.

– Prvom investicijom sanirali smo i uređujemo rukometno i košarkaško igralište, a sada se radi o dva nova igrališta. Jedno od 60×40 metara, s pripremom za umjetnu travu gdje očekujemo, po obećanju Hrvatskog nogometnog saveza, da ćemo ju dobiti donacijom. Sama priprema je izrazito skupa i radi se o iznosu od 800 tisuća kuna. U tom projektu radimo i treće igralište 60×100 metara, prirodno travnato igralište sa zaštitnim ogradama i s mogućnošću da se to igralište podjeli na jedno veće i dva manja igrališta po propozicijama za niže kategorije – pojasnio je Jenkač.

Danijel Risek je istaknuo da je dosadašnja suradnja s Gradom Novim Marofom bila odlična.

– Napravili smo prije godinu i pol dana reciklažno dvorište, sada jedan propust napravili i idemo u projekt igrališta. Sve što smo dosad odradili bilo je dobro i nadam se da će se tako nastaviti. Što se tiče ovih radova, očekujemo završetak do travnja ili svibnja. Sve zavisi o vremenskim uvjetima budući da je riječ o zemljanim radovima – kazao je direktor Hidroinga.

U Novom Marofu se značajno ulaže u sport jer imaju kvalitetne klubove, uz nogometaše tu su rukometaši i malonogometaši koji igraju u drugoj ligi, a igrališta se uređuju kako bi ih i građani mogli koristiti.

– Nogometni klub Novi Marof ima preko 190 djece i trenutno u ovim okvirima, juniori, seniori, veterani, nemaju prostor na sadašnjem igralištu. Potreba je za dva ovakva igrališta i time ćemo dići kvalitetu sporta na još višu razinu. Krajem prošle godine završili smo tribine na nogometnom igralištu, uredili drenažu na postojećem igralištu, zaštitne ograde. Za djecu želimo urediti i sportski park i time dodatno podići razinu sporta i rekreacije u Novom Marofu – naglasio je gradonačelnik Jenkač.

Miro Sabolić, potpredsjednik NK Novi Marof, koji se natječe u 1. županijskoj nogometnoj ligi, zahvalio je gradonačelniku i gradskoj upravi na ulaganjima u sport.

– Prepoznali su da su potrebe kluba velike s obzirom da imamo djecu koja treniraju u klubu, od predškole nogometa, i sve ostale uzraste kadeta, juniora, seniora, veterana. A imamo samo jedan nogometni teren koji nam služi i za treninge i za odigravanje službenih utakmica. Ovo investicija je izuzetno važna za daljnji razvoj kluba jer imamo cilj da bi išli u ligu više. Za to moramo zadovoljiti uvjete, moramo imati i pomoćne terene. Zahvaljujući gradonačelniku išli smo na još jedan teren 100×60 metara s prirodnom travom, a ide se na 60×40 metara s jednim terenom s umjetnom travom koji će nam biti od izuzetne važnosti. Možemo početi ranije trenirati dok vremenski uvjeti ne zadovoljavaju, zbog kiše, blata. Ne znam uopće na koji način da prikažem koliko to znači za klub. A tu su i sva dosadašnja ulaganja od strane Grada u suradnji s klubom, od spremišta, tribina, uređenja unutrašnjih prostorija, odvodnje oko glavnog terena, ograde i niz drugih stvari koje su bitne za redovno funkcioniranje NK Novi Marof – rekao je Sabolić.

Nastavite čitati

Život i društvo

PU varaždinska u petak u akciji “Nadzor parkiranja na mjestima za invalide”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

parkiranje osobe s invaliditetom

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana osoba s invaliditetom i izražene problematike nepropisnog zaustavljanja i parkiranja vozila u petak, 3. prosinca, od 8 do 14 sati na području Policijske uprave varaždinske policijski službenici provodit će akciju “Nadzor parkiranja na mjestima za invalide”.

Naime, parkirališna mjesta za osobe s invaliditetom najbliža su ulazima u zgrade i druge značajne objekte (pošta, banka, trgovački centri i sl.), te vrlo često takva mjesta koriste i drugi vozači suprotno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnika o znaku pristupačnosti. Isto tako, nisu ni rijetke tzv. zlouporabe znaka pristupačnosti kada osobe koje posjeduju znak pristupačnosti isti daju na korištenje (ustupaju) drugim osobama (npr. članovima obitelji).

– Upravo iz tog razloga utvrđivat će se prekršaji nepropisnog zaustavljanja i parkiranja vozila na mjestima rezerviranim za parkiranje vozila osoba s invaliditetom (uključujući i parkirališta trgovačkih centara), zatim teže prekršaje nepropisnog parkiranja na nogostupima, biciklističkim stazama i trakama, pješačkim prijelazima, raskrižjima, kao i parkiranje vozila na drugim mjestima na kojima se ugrožava sigurnost kretanja pješaka i ostalih sudionika u prometu – ističu iz policije.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje