Povežite se s nama

U fokusu

Varaždin: izbori za vijeća mjesnih odbora izgubili smisao, izlaznost birača jedva 10%

Objavljeno:

- dana

Gornji Kneginec, Bilje, Darda, Belišće, Novi Marof, Vukovar…

samo su neke općine i gradovi koji su dosad odlučili ukinuti sve ili dio mjesnih odbora na svom administrativnom području nakon što su uvidjeli da im samo izbori za njihova vijeća u prosjeku iz proračuna odnose između 100 i 300 tisuća kuna.

Nepotreban trošak

Štoviše, sve je više onih koji negiraju potrebu za organiziranjem izbora za vijeća mjesnih odbora jer je i uz spomenuti, dodatni trošak, prosječna izlaznost birača na državnoj razini jedva od 10 do 15 %. Među onima koji dvoje u potrebu opstojnosti dobrog dijela ovako ustrojenih oblika mjesne samouprave je Miroslav Marković, vijećnik iz redova SDP-a u Gradskom vijeću Grada Varaždina. Podsjećamo, Marković je na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća ukazao na besmisao raspisivanja izbora za VMO-e.

Vijeća imaju problema s donošenjem odluka jer uvijek imaju problem s kvorumima

– Nije sporno da su se morali raspisati izbori, već je dvojben termin i mnogo toga ostalog u vezi njih. Termin je sporan jer je tri tjedna prije izbora za Europski parlament. To je potpuno promašeno jer je bilo moguće njihovo istovremeno provođenje.

Naime, Državno izborno povjerenstvo je dalo tumačenje da se izbori mogu održati isti dan, ali su se trebali ostvariti neki tehnički preduvjeti. Riječ je o dva biračka odbora, koji bi radili u odvojenim prostorijama, i s obzirom na manju izlaznost na izborima za Europski parlament i za VMO-e, to se moglo i trebalo ostvariti – naglašava Marković, koji je, analizirajući podatke od 2003. godine o izlaznosti birača na izbore za vijeća mjesnih odbora, došao do poražavajućih brojki.

Nužno je spojiti lokalne izbore s onima za vijeća MO-a jer je to isti način glasanja

Naime, iz njih proizlazi da je izlaznost birača na nacionalnome nivou bila često ispod 10 %, a tek u rijetkim slučajevima veća je od 15 %, i to u prigradskim naseljima. Rezultati takvih izbora, smatra Marković, zasigurno nisu po volji građana i zapravo se na njima obračunavaju političke strukture „pokazivanjem mišića“.

– Ti izbori se zapravo svode na borbu članstva iz biračkih baza pojedinih stranaka na najnižoj razini. Nedvojbeno je da tu imaju prednost stranke poput HNS-a, HDZ-a ili Reformista, s discipliniranom stranačkom bazom koja računa da se zbog male izlaznosti na izbore za VMO-e ipak nešto može ušićariti. Kod SDP-a je pak slučaj da na takvim izborima uvijek ima više podrške od građana nego od stranačkog članstva. Stoga uvijek bolje prolazimo na izborima s većom izlaznošću, poput parlamentarnih – priznaje naš sugovornik.

Najniža razina

Dodao je da iz osobnog iskustva zna da je izlaznost birača mala jer „vijeća mjesnih odbora nisu dobro zaživjela“.

– Bio sam predsjednik varaždinskog V. mjesnog odbora i znam da građani često nemaju pojma da se vijećnicima u MO-u mogu požaliti na nekakav komunalni problem ili drugo. Nažalost, predsjednici vijeća često ne mogu rješavati nikakve probleme jer ih gradski čelnici uopće ne moraju saslušati. Najgore je kad gradonačelnici, a takav je bio Goran Habuš, uopće ne sazivaju koordinacijske sastanke. Dugo vremena ih nije sazivao ni aktualni gradonačelnik Ivan Čehok, što jasno signalizira da gradske čelnike poput njih ne zanimaju problemi u pojedinim MO-ima. Stoga su ih predsjednici VMO-a najčešće prisiljeni kanalizirati preko gradskih vijećnika – tvrdi Marković.

Kad gradovi radi centralizacije uprave oduzmu financijska sredstva vijećima mjesnih odbora, ona postaju potpuno nepotrebna jer ionako nemaju nikakve ovlasti

“Ako se oformi vijeće s predsjednikom koji nije po volji gradonačelnika ili nije iz njegove stranke, sve će se poduzeti da ga se sruši.“

Miroslav Marković

Podsjećamo, mjesni odbori nemaju pravnu osobnost niti o ičemu odlučuju, pa su i najčešći komunalni problemi, poput saniranja asfalta, nogostupa, igrala ili pak prometni problemi, za njihove čelnike nepremostivi.

– Ako mjesni odbori nastave funkcionirati prema ustaljenom principu, njihova opstojnost definitivno nema smisla. No, u većim gradovima su još uvijek potrebni, ali na primjeru Varaždina vidimo da se problemi i želje građana olako trpaju pod tepih. Primjerice, naselje Zbelava obuhvaća oko 400 birača i MO ima sedam vijećnika, dok IV. MO ima 12.000 birača i 13 vijećnika. Iz aviona se vidi da je razlika nemjerljiva. Međutim, u Varaždinu još nitko od gradonačelnika nije proveo podjelu IV. MO-a, a trebao je – veli Marković.

I dok u većim gradovima mjesni odbori možda imaju smisla, oni su stvar prošlosti u manjim ruralnim sredinama. Naime, u potonjima načelnik jedinice lokalne samouprave s manje od 3000 stanovnika bez problema obiđe teren i utvrdi probleme.

– U većim gradovima je nemoguće sve obuhvatiti i dobro je da se informacije dobe iz najniže razine, od mještana koji stanuju u pojedinim naseljima. Definitivno je potrebno promijeniti termin izbora, a ne da se pojedinci igraju politike. Sada u Varaždinu imamo apsurdnu situaciju da su na izbornim listama osvanuli neki navodno „nezavisni“ ljudi, a promijenili su članstvo u tri-četiri stranke!

Mjesni odbori nemaju pravnu osobnost niti o ičemu odlučuju, pa su i minorni komunalni problemi poput krpanja asfalta za njihove čelnike nepremostiv problem

Čim se oformi vijeće s takvim čovjekom na mjestu predsjednika, odmah će se poduzeti sve da ga se sruši. Dakle, ne gleda se na dobrobit mještana u nekom kvartu, već tko će se s kim udružiti da obezglavi vijeće mjesnog odbora – rekao je Marković o praksi koja nije strana ni drugim hrvatskim gradovima.

Sve to, naposljetku, rezultira gubitkom kvoruma na sjednicama i nestaje kontinuitet u radu VMO-a.

– Smatram da bi trebalo na državnoj razini napraviti kompletnu reformu lokalne samouprave i VMO-a. Također, nužno je spojiti lokalne izbore s onima za VMO-e jer je to isti način glasanja. Time bi se automatski povećala izlaznost. Onaj koji bi nakon izbora formirao većinu u Gradskom vijeću imao bi je i u mjesnom odboru, te bi funkcionirala vertikala vlasti.

U Varaždinu uoči izbora za VMO-e imamo apsurdnu situaciju da su na izbornim listama osvanuli neki navodno “nezavisni” ljudi, a promijenili su članstvo u tri-četiri stranke

No, pitanje je treba li na tim razinama uopće biti vijeća, jer kod donošenja odluka ionako uvijek imaju problem s kvorumima – ukazuje Marković te napominje da neki političari sve glasnije razmišljaju i u pravcu da se ukinu vijeća tako da se provede izravan izbor samo predsjednika MO-a i njegova zamjenika, koji bi se obvezno morali pozivati na koordinacijske sastanke s gradonačelnicima svaka tri mjeseca.

Kritičari nisu “in”

Možda ovakva ideja dobro zvuči, ali je upitno koliko je zapravo gradova spremno u svojim statutima aktom utvrditi obvezu gradonačelnika da saziva koordinaciju predsjednika VMO-a.

– To je nužno jer ako predsjednik vijeća nije iz gradonačelnikove političke opcije, neće je sazivati jer nitko ne želi čuti kritike na račun svog (ne)rada. Štoviše, ima slučajeva da gradonačelnici izađu na teren kad se završe neki radovi, no ne žele se ni fotografirati s predsjednikom VMO-a ako je iz druge stranke – zaključio je Miroslav Marković.

UOČI IZBORA ČEHOKU JEDINO BITNA SAMOPROMOCIJA

Glazba u šumi gradonačelniku veći prioritet od bala u Brezju!

Nažalost, aktualnoj varaždinskoj gradskoj vlasti na čelu s gradonačelnikom Ivanom Čehokom, nije palo na pamet da su izbori za vijeća mjesnih odbora gubljenje vremena.

Vladajući ne samo da gube vrijeme oko organizacije izbora i samopromocije po varaždinskim mjesnim odborima, već su propustili ostvariti velike uštede u proračunu. Naime, lakši i ljepši suživot građana u kvartovima danas je lako ostvariv zahvaljujući napretku komunikacijskih tehnologija. Tu su i društvene mreže te drugi komunikacijski kanali poput CRIC-a (Gradski reklamacijsko informacijski centar) putem kojih građani mogu javno kanalizirati svoje probleme i želje, a ne da oni, koji bi ih trebali zastupati, gube vrijeme na sastancima bez kvoruma u mjesnim odborima.

Spomenuli smo i novac koji se baca u vjetar s najnovijim izborima za vijeća mjesnih odbora. Vjerovali ili ne, Grad Varždin će za njih direktno potrošiti 300.000 kuna. I to nije sve, za ostale troškove i rashode poslovanja mjesnih odbora ove će se godine iz proračuna izdvojiti još najmanje 250.000 kuna. Dakle, gradonačelnik Ivan Čehok i Damir Habijan(HDZ) suglasni su da se za lakši i ljepši suživot građana u mjesnim odborima olako potroši više od pola milijuna kuna.

To ne čudi, jer ovaj dvojac je više puta pokazao da ima čudne prioritete. Naime, u zadnje vrijeme bitnije im je kakva će se glazba puštati duž šetnice u dravskoj šumi od zdravlja građana, jer dok gube vrijeme na trivijalne stvari, ne rješavaju 13 godina stari problem s baliranim otpadom u Brezju. To govori više nego dovoljno o njihovoj ekološkoj osviještenosti.

Najviše se glasa na periferiji grada

Izbori za vijeća mjesnih odbora financiraju se iz proračuna Grada Varaždina. Za ovogodišnje izbore planirano je 300.000 kuna, doznajemo iz Grada Varaždina. Provjerili smo i izlaznost na izbore za vijeća mjesnih odbora u Varaždinu za protekle izbore, one održane 2015. i 2011. godine. Izlaznost građana je 2015. godine bila veća nego 2011. godine.

U IV. mjesnom odboru 2011. godine glasalo je samo 7 % Varaždinaca

Tako je 2011. godine glasalo ukupno 23,46 % Varaždinaca s pravom glasa, a 2015. godine 31,95 %. Broj ljudi koji su glasali u obje promatrane godine jako se razlikuje od mjesnog odbora do mjesnog odbora, ali može se uočiti da puno više ljudi glasa na periferiji Varaždina nego u mjesnim odborima u centru grada.

Najviše ljudi je 2011. glasalo u Mjesnom odboru Poljana Biškupečka, njih čak 64 %, a najmanje u IV. mjesnom odboru Varaždin, odnosno 7,1 %. Na birališta na izborima za vijeća mjesnih odbora i 2015. je najviše ljudi ponovno izašlo u Poljani Biškupečkoj, 61,86 %, a najmanje ponovno u IV. mjesnom odboru, gdje je glasalo 15,3 % onih s pravom glasa.

U fokusu

Dario Pocedulić najbolji je mladi poljoprivrednik: poljoprivrednici su marginalizirani, a birokracija nas “ubija”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Prije desetak godina Dario Pocedulić, po struci prometni tehničar i njegova supruga Tamara, inženjerka odjevne tehnologije iz Gornjeg Kućana počeli su se baviti poljoprivredom.

Krenuli su skromno, no danas obrađuju 115 hektara zemlje. Na površini od 50-ak hektara uzgajaju heljdu, a na ostalim površinama pšenicu, kukuruz i uljarice.

Prije desetak dana Dario je proglašen najboljim mladim poljoprivrednikom u Hrvatskoj. Zašto su se započeli baviti poljoprivredom, zašto se odlučili za uzgoj heljde, koji problemi ga tište i koliko mu znači ova nagrada ispričao nam je 38-godišnji Dario Pocedulić.

Za početak. Koliko vam znači ova nagrada?

Svakako sam počašćen što sam odabran za ovogodišnjeg najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika na Izboru održanom prošloga tjedna u sklopu 6. Međunarodnog kongresa o ruralnom turizmu. Do sada je OPG primio nekoliko priznanja, ali ovo posljednje je uistinu najveće. Ono je ne samo meni već i ostatku OPG-a, potvrdilo da uistinu idemo u dobrom smjeru s našim razvojem. A opet također je i izuzetna čast predstavljati svoju državu na Europskom Izboru za najboljeg mladog poljoprivrednika.

Kad i zašto ste se započeli baviti poljoprivredom?

Možemo reći da je kod Pocedulića poljoprivreda obiteljski zanat. Moj djed se bavio poljoprivredom, moj otac, a nekako sam se i ja odlučio primiti poljoprivrede. Nadam se da će jednoga dana moj posao preuzeti sin i nastaviti razvoj OPG-a. Kako su godine prolazile, a ja postajao stariji, odlučio sam malo konkretizirati naslijeđeni OPG i pokušat ga napraviti specifičnim. Mislim da smo supruga i ja to uspjeli. Danas prodajemo bezglutenske prerađevine Varaždinske heljde, od brašna, kaše, pahuljica, kiflica, mlinci, tjestenine, krekera, grizeva, do pufzrnca, hrskača i svake godine povećavamo paletu prehrambenih proizvoda od tradicijske “hajdine” sa modernim prizvukom. Naravno, osim prehrambenih proizvoda, u ponudi imamo i jastuke punjene ljuskicama Varaždinske heljde različitih dezena i namjena.

Inače, OPG je registriran 2006 godine i tada smo obrađivali nekih šest hektara. Postepenim razvojem, neprestanim ulaganjem i ulaskom u preradu i proizvodnju prehrambenih proizvoda, značajno smo povećali obradivu površinu koju prijavljujemo ove godine u Upisnik – na 115 hektara.

S kojim problemima ste se kao poljoprivrednik susretali i još se susrećete?

S površinski malim parcelama. I papirologijom, odnosno birokracijom. Postoji par apsurdnih birokracijskih situacija koje sam doživio posljednjih nekoliko godina koje su uistinu zbunjujuće, možda čak i zabrinjavajuće, no nekako smo ih uspjeli prevazići. Ne sumnjam da me takovih još neće pa barem desetak dočekati u nastavku mog poslovanja. I naravno, postoji onaj klasičan problem na koji mi ne možemo utjecati, a to je – vremenska prognoza. Prije nekih dva tjedna kod nas u Gornjem Kućanu je unutar dva sata tri puta padala tuča. U travnju. Što nas onda čeka kroz ljeto? Malo tu na negativnu stranu ide i doživljaj nekih sugrađana kojima je to sve zabavno. Nama poljoprivrednicima koji se bavimo isključivo poljoprivredom to nije nimalo zabavno. Mi živimo od plodova koji su nezaštićeni na poljima i ne, ne možemo ih nikako “prekriti čarobnim plaštem” i spriječiti štetu.

Koliko je poljoprivreda zahtjevna grana?

Svaki posao je toliko zahtjevan koliko se pojedinac odluči njime baviti. Meni, našem OPG-u je poljoprivreda jako zahtjevna jer mi uvijek želimo napraviti najbolje i sebe ulažemo maksimalno. No, nekad jednostavno i kad se trudimo, odričemo puno stvari koje su nekima normalne, jednostavno “nemamo sreće” jer bude otkupna cijena uroda duplo manja od prošlogodišnje i jedva da pokrijemo tekuće troškove, troškove sjetve, dorade, popravaka mehanizacije. No, ne posustajemo – slijepo se držimo one “bit će bolje” iz godine u godinu.

Zašto baš heljda? Što vas je inspiriralo da se počinjete baviti njezinim uzgojem?

Heljda se povijesno, tradicijski uzgajala u našem kraju. Zašto ne pokušat oživjet tradiciju, baštinu i ponudit sugrađanima prije svega jednu zdravu namirnicu, ali u modernim oblicima? I Udruga Hajdina je tu na čelu s Ružom Levatić i udrugari se trude očuvat lokalnu baštinu i tradicijsku kulturu naša četiri južna naselja Grada. Bitna je volja. A i nekako su prošla vremena bila ljepša, ljudi su se više družili, bilo je veće zajedništvo i manja užurbanost. A opet, ona poslovna činjenica jest da kad uđete u trgovinu, teško da ćete naći domaće proizvode od heljde na policama. Zato ih možete naći kod nas ili vam ih mi dostavimo besplatno u Varaždin.

Imate široku paletu proizvoda od heljde. Kako je s plasmanom tih proizvoda na tržište?

Sve naše proizvode je moguće naravno kupiti kod nas u “Kući Varaždinske heljde” u Gornjem Kućanu. Kako smo spomenuli, besplatnu dostavu imamo za naše sugrađane u Varaždinu. Osim toga, šaljemo proizvode doslovno po cijeloj Hrvatskoj uz prethodnu narudžbu putem naše web trgovine. Dostupni smo u trgovinama “Delikatesa Veronika” te s krekerima smo od prošle godine ušli u svima dobro poznate Lidl trgovine. Osim na taj način, našim proizvodima opskrbljujemo i nekoliko restorana na području Varaždina i bliže okolice, a također, možemo pohvaliti i najmlađe Varaždince, oni u školama između ostaloga i zahvaljujući gradskom projektu “Čarobna osmica” koji se provodi uz uz certifikat Ministarstva znanosti i obrazovanja, a u suradnji sa poznatim varaždinskim nutricionistima Anitom Car i Davorom Hostić, za obroke dobivaju i naše proizvode.

Godišnje proizvedete oko 40 tona heljde. Traži li se kilogram više Varaždinske heljde?

Da. Sugrađani su počeli prepoznavati Varaždinsku heljdu i zadovoljni su našim proizvodima. Prošle godine smo u jednom trenu ostali bez kaše pa onda bez kiflica. Jednostavno nismo uspjeli pripremiti toliku količinu koliko je u tom trenu tržište tražilo, a uvijek proizvodimo svježe, ne radimo robu za skladište.

Vi se ne bavite direktnom prodajom heljde ni otkupom, no većina heljde u Hrvatsku se uvozi. Je li riječ je o nekvalitetnoj heljdi?

Da li je nešto kvalitetno ili ne provjeravaju institucije zadužene za to. U smislu, da li je sukladno našim zakonima i pravilnicima. A posljednji glas daju kupci. Mi sami znamo prošetat po trgovačkim lancima i vidimo razne proizvode koji se uvoze kako iz EU, tako iz trećih zemalja. Kod toga je dosta nezgodno što u tim trećim zemljama najčešće nisu na snazi ista pravila i politike što se tiče zaštite i tretiranja usjeva, skladištenja i proizvodnje. I onda najčešće ti proizvodi budu jeftiniji. Koliko se kontrolira domaća proizvodnja, toliko bi se trebala ispitivati i kontrolirati uvozna koja se nalazi po trgovinama.

Kakav je po vama položaj poljoprivrednika u Hrvatskoj? Što se treba poboljšati?

Poljoprivrednici su po mom iskustvu marginalizirani. Na rubu društva. Nekima će biti smiješna ta izjava, ali ako je realno sagledate, shvatit ćete zašto. Na nama je da radimo na polju, u ne kontroliranim vremenskim uvjetima. Mi možemo uložiti mnogo u proizvodnju hrane, a zbog vremenskih nepogoda ili recimo pada cijene u tri mjeseca ostat ćemo bez prihoda. Ne samo od zarade nego i bez sredstava za sljedeću žetvu. Ne vlastitom krivicom. Isto tako, od poljoprivrednika koji radi najčešće po cijele dane, nevezano na nedjelje i svetke, se očekuje da ispunjava sve više i više papirologije.

Recimo, ja obrađujem nekih 115 hektara i to na otprilike 249 ARKOD iD-a, i sad prema novoj odluci sam trebao do svake njive doći traktorom. Pozicionirati traktor, vodeći pritom računa na njegovu poziciju u odnosu na neki prirodni marker, izaći van i fotografirati i geo tagirat ga. Sjest u traktor, doći do završetka te iste njive i ponovit postupak te potom učitat fotografije u aplikaciju, zatražit putem aplikacije dodjeljivanje zadataka od strane APPRRR-a. I tek nakon toga počet raditi na toj njivi. Posao koji radim cijeli život. Ja imam 249 takvih njiva. Ne znam tko je došao do te odluke, ali ona je sad postala opcionalnom nakon onih žustrih prosvjeda u EU.

Onda pak možemo i o kupcima malo, ne puno, samo malo. Imamo kvalitetan proizvod ali ne prodajemo na tržnici, nudimo besplatnu dostavu na adresu za narudžbe veće od 11 eura za Grad. I onda ljudi zovu i pitaju i kad im kažemo da smo u Gornjem Kućanu, onda nekad bude odgovor – a šteta što niste na tržnici. Nismo, i nećemo biti jer si ne možemo priuštiti stajati na tržnici jer mi kod kuće dok ne prodajemo, svaki dan proizvodimo svježe proizvode i planiramo kako povećati kvalitetu. Nisu poljoprivrednici bogati ljudi, samo su radišni.

Što još imate u planu u budućnosti?

Puno toga. Još sam mlad, ako me zdravlje posluži Varaždinska heljda će se proizvodit i prerađivat još dugi niz godina. Samo nebo je granica.

Varaždinska heljda

OPG Pocedlić uz pomoć i suradnju Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Varaždinske županije (dr. Mara Bogović i njenin tim) te same Varaždinske Županije (dr. Dragutin Vincek i njegove kolegice iz Upravnog odjela za poljoprivredu i zaštitu okoliša), Agronomskog fakulteta i Ministarstva poljoprivrede 2021. godine uspješno je registrirao i uvrstio na sortnu listu “Varaždinsku heljdu” kao prvu hrvatsku sortu heljde. Danas je OPG Pocedulić njezin registrirani čuvar, uzgajivač i dorađivač.

Proizvodi bez glutena

Svi proizvodi OPG-a Pocedulić od Varaždinske heljde su certificirano bez glutena.

– Cilj nam je svake godine ponuditi sugrađanima jedan novi proizvod od heljde. Ove godine predstavljamo dva nova proizvoda. Jedan je već vani, a to su “Puf zrnca”. Izvrsna su sa jogurtom, fina, hrskava. Heljda je prirodno bez glutena, no lagano se kontaminira pa treba imati izdvojenu proizvodnju.

Inače se OPG svake godine s novim proizvodom prijavljuje na “Ocjenjivanje prehrambenih proizvoda” koje zajedno provode Prehrambeni i Agronomski fakultet iz Zagreba u suradnji naravno s Ministarstvom poljoprivrede. Do sada su naši krekeri te mlinci od Varaždinske heljde bili proglašeni najinovativnijim prehrambenim proizvodima. Kiflice i tjestenina su primile zlatnu diplomu a pahuljice brončanu. Veliko iznenađenje nam je stiglo prošle godine iz Bruxellesa za naše krekere, Zaprimili su medalju za izvrsnost i kakvoću, “Superior taste award**” od International Taste Instituta” a što je prvo takvo priznanje za jeda hrvatski OPG. I jako smo ponosni na to – ističe Pocedulić.

Nastavite čitati

U fokusu

Zbog krize u Njemačkoj drvoprerađivači smanjili proizvodnju, Požgaj grupa našla nova tržišta

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Kako je drvno-prerađivačku industriju i graditeljstvo pogodila kriza, ponajprije u Njemačkoj, čini se da se po prvi put događa da Hrvatske šume ne mogu prodati predviđenu količinu trupaca. Odnosno, prema nekim informacijama do kojih je došao Lider, imaju višak.

Pad narudžbi je očekivan, jer nakon štete izazvane olujnim nevremenom uslijedila je kriza u Njemačkoj koju sve više osjećaju i druge europske zemlje. Potvrđuje to i čelni čovjek Požgaj grupe Nikola Požgaj koji kaže da se pad narudžbi mogao očekivati čak i da krize u Njemačkoj nije bilo s obzirom na to da su 2021. i 2022. bile rekordne godine u proizvodnji i izvozu drvno-prerađivačke industrije.

Naime, to su godine nakon pandemije kada su kupci nastojali popuniti skladišta robom koju su k tome plaćali skuplje, pa kad su se trgovci namirili, bilo je za očekivati pad bez obzira na krizu u Njemačkoj.

Doduše, on ne vjeruje da je došlo do ukupnog pada narudžbi drvnoprerađivačkih proizvoda i posljedično tome pojave viška trupaca zbog toga, nego kao jedini mogući uzrok neprodanih trupaca vidi u spomenutoj vjetrolomnoj oluji koja je oštetila mnoga stabla.

– Nisam siguran da ima viška trupaca u Hrvatskim šumama jer ih i oni režu onoliko koliko treba. Ako bi ih rezali više, to bi značilo da trupci negdje leže i postoji opasnost da počnu trunuti. Ali u HŠ najbolje znaju taj podatak, a ono što se može reći jeste da je s nekih tržišta, tu prvenstveno mislim na njemačko, naručeno manje drvno-prerađivačke robe u zadnje vrijeme – kaže Požgaj.

No dodao je da Požgaj grupa i dalje radi s istim kapacitetom, odnosno, pad njemačkih narudžbi nadomještaju novim narudžbama iz drugih zemalja.

Više o svemu pročitajte OVDJE

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje