Varaždinska županija ima više prvašića nego lani, a Međimurska manje
Prije nekoliko dana započela je još jedna školska godina. Početak svake školske godine stresan je za učenike, ali i roditelje...
S obzirom na to da se Slovencima u Varaždinu dosad nije bavilo mnogo istraživača i historiografa u Hrvatskoj, ovo je prvi ozbiljniji rad koji govori o tome što se dešavalo sa Slovencima u vrijeme 2. svjetskog rata, kada je dio slovenskog državnog teritorija okupirala njemačka vojska i protjerala dio stanovništva.
-Manji dio tog stanovništva zatražio je utočište u Varaždinu, da dobije papire, odnosno zavičajnost grada Varaždina, kao jamstvo i sigurnost od daljnjih progona. Prema dosadašnjim istraživanjima, ti su zahtjevi predani između studenoga 1941. i lipnja 1942. godine, a radi se o 167 osoba, pojedincima ili pak obiteljima od kojih su neke imale i do osam članova. Kada je napravljena kompletna analiza tih podataka, utvrđeno je da je najveći broj tih Slovenaca živio u Varaždinu prije 2. svjetskog rata i da su bili domicilni na tom području, a radili su u privatnom ili javnom sektoru. Nakon početka rata, nisu više imali dokumente iz Ormoža i Ptuja i morali su se prijaviti u Varaždinu. Tek manji dio bile su osobe protjerane iz Štajerske – rekao je Huzjan.
Ono što je u ovom radu izuzetak je da se po prvi put objavljuje popis tih osoba.
-Znamo njihova imena i prezimena, gdje su i kada rođeni, njihove obiteljske veze, u tim zahtjevima se spominju djeca, zajedno sa svojim generalijama. Dodana je na kraju i posebna napomena da svatko tko je uočio na popisu neku rodbinsku vezu i želi istraživati dalje, može po određenom broju u tablici pronaći te spise u Državnom arhivu u Varaždinu, što je vrlo jednostavno i vrlo praktično, tako da svatko tko želi saznati više o svojoj obitelji to može učiniti direktnim pregledom u gradivu u Državnom arhivu – naglasio je Huzjan.
Ljubljanski Inštitut za narodnosna vprašanja već se dugi niz godina bavi istraživanjem obitavanja Slovenaca u Hrvatskoj, u suradnji s hrvatskim kolegama, rekao je politolog i političar dr.sc. Boris Jesih, član Inštituta.
-Povremeno objavljujemo takve radove u našoj reviji, a sad smo se odlučili izdati ovaj rad u separatnoj knjižici, kako bi ga vidjelo što više ljudi. Detalji iz naše zajedničke povijesti pokazuju da su ljudi uz granicu uvijek bili povezani i da je granični prostor bio i bit će multikulturalan i multietnički – kazao je Jesih.
Barbara Antolić Vupora iz Slovenskog kulturnog društva Nagelj u Varaždinu pak je sa žaljenjem istaknula da su Slovenci nacionalna manjina kojoj broj pripadnika opada.
-Kad se takvo nešto dogodi, nije dovoljno samo pokretati kulturne i druge djelatnosti, već je bitno istražiti svoju povijest, a s ovim znanstveno-istraživačkim radom mi smo potvrdili autohtonost slovenske nacionalne manjine na području Varaždina – kazala je Antolić Vupora.
I dodala:
-To je važno jer si na takav način sastavni dio života ovdje od pamtivijeka, a ne netko tko je došao i samo dao svoj doprinos. Dio si naroda koji ovdje živi i koji dijeli dobru i lošu sudbinu. Ovdje smo kao pripadnici manjine da sa svojim drugačijim viđenjima i drugačijim kulturnim identitetom obogaćujemo zajedno naš narod. Živimo u Hrvatskoj, mi smo državljani Republike Hrvatske i tim više smo dužni davati i više nego netko drugi – poručila je.
Varaždin je uvijek imao povijesne veze sa Štajerskom, Ptujem, Ormožom pa i dalje, a Štajerska je bila prirodni partner ovome kraju – puno je umjetnika iz Štajerske radilo u Varaždinu, Varaždinci su trgovali sa Slovencima, a danas te veze više i nisu tako jake.
-Tu je bila prva varaždinska gimnazija na kojoj je jezik na kojem se razgovaralo bio kajkavski pa ljudi iz Štajerske nisu svoje učenike slali u njemačke, nego u varaždinske škole. Mnogi su učenici ovdje kasnije ostajali kao profesori. Štajerci su izgradili ovdje mnoge građevine, sve je to bilo interesno povezano, ali kasnije su ljudi ostajali i povezali se i na druge načine. Osamostaljenjem dviju država pala je zavjesa i ne samo da su prekinute željezničke veze, već su prekinuta i prijateljstva između ljudi koji nisu željeli čekati na granici i pokazivati dokumente, ako idu susjedu na gemišt – rekla je Antolić Vupora zaključivši da se moraju uspostavljati novi mehanizmi, kao što je ponovno učenje slovenskog jezika u školama.
Dodala je da je vrijeme da se ljudi s obiju strana granice ponovo povežu kao što su bili povezani nekad.
Danas je, 16. rujna, svečano otvoren vrtić u Hrašćici.
Radi se o novom objektu Dječjeg vrtića Varaždin, objekat Hrašćica, u koji su mališani krenuli prije tjedan dana. Ovaj vrtić pohađaju djeca u tri jaslične skupine i jednoj mješovitoj vrtićkoj skupini, odnosno 62-oje djece.
Ravnateljica DV-a Varaždin Helena Vidović poručila je da joj je drago što je otvoren još jedan objekat, jer su velike liste čekanja, posebno za jasličku dob.
– Nadam se da će ovaj vrtić biti što veseliji i da će roditelji biti zadovoljni – završila je Vidović.
Gradonačelnik Varaždina Neven Bosilj ponovio je da je izgradnja i opremanje izvršena u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost za izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju i opremanje predškolskih ustanova, a nastavno na Nacionalni plan oporavka i otpornosti u iznosi od 650.000 eura. Ostatak u iznosu od 1,42 milijuna eura plus PDV-om osigurao je Grad Varaždin iz svoga proračuna.
– Posebno se moram zahvaliti izvođaču radova, tvrtki Kontura, jer su rokovi izgradnje bili u listopadu ove godine, a mi smo već krajem kolovoza uspjeli dobiti uporabnu dozvolu. Velika zahvala i Martini Cesar-Kelemen, voditeljica Odsjeka za izgradnju i održavanje objekata i komunalne infrastrukture Grada Varaždina, koja je svaki dan bila ovdje. Objektom u Hrašćici Grad Varaždin dobio je deveti objekat gradskih vrtića. Do prije pet godina nije bilo nikakvih novih ulaganja u dječje vrtiće, kada je otvoren vrtić u Kućanu. Otvorenjem objekta u Hrašćici došli smo do kapaciteta za oko 800 djece. Želimo još dići kapacitete vrtića te dograditi još dva naša vrtića. Krajem kolovoza Ministarstvu obrazovanja smo prijavili dogradnju objekata u Dravskoj i Gortanovoj, jednoga za osam, a drugoga za pet vrtićkih grupa. Time bismo digli kapacitete za još oko 250 djece te nadam se da bi time prestale postojati liste čekanja u Gradu Varaždinu. Ako ne prođemo na natječaju Ministarstva ja ću svakako ove vrtiće staviti u proračun Grada narednih godina. Sigurno ćemo krenuti u dogradnji navedena dva vrtića – rekao je Bosilj.
Gradonačelnik Varaždina najavio je potpisivanje novog kolektivnog ugovora sa svim djelatnicima Dječjeg vrtića Varaždin čime će se uvesti državna osnovica od 947 eura te će i koeficijenti odgajateljica biti izjednačeni s učiteljicama u osnovnim školama. On stupa na snagu 1. rujna.
Ravnateljica Uprave za odgoj i obrazovanje mr. sc. Vesna Šerepac u ime Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih također je zadovoljna novim vrtićkim objektom, poručila je. Čestitala je svima koji su zaslužni za otvorenje područnog objekta. Dodala je da će Grad Varaždin imati mogućnost aplicirati na natječaj Ministarstva za sredstva i za druge vrtiće.
Svečanost je završila tako da su mališani pustili balone.
Župa Veliki Bukovec obilježila je proteklog vikenda 50. obljetnicu od izgradnje filijalne kapele Uzvišenja sv. Križa u Dubovici.
Uoči obljetnice kapela je obnovljena, a blagoslovljena je na nedjeljnoj svetoj misi koju je predslavio mons. Josip Mrzljak, umirovljeni varaždinski biskup.
Ni kiša i niske temperature nisu spriječile mnoštvo vjernika da se okupe u šatoru u blizini kapele. Župnik Josip Vidović zahvalio je vjernicima koji su se okupili, kao i svima koji su pripomogli da se kapela obnovi.
– Ni ova kiša nije nam pokvarila dan i lijepo je biti ovdje. I ta kiša je dar od Boga nakon suše – rekao je uvodno župnik Josip Vidović.
Okupljenima se obratio i načelnik Općine Veliki Bukovec Franjo Vrbanić.
– Inicijativa za izgradnju kapele potekla je od našeg pokojnog župnika Ivana Lončara. No, župnik to nije mogao sam, već su pomogli mještani. Na mjestu gdje je sada kapela nekad je bila šikara. Sada tu stoji obnovljena crkva i zahvaljujem svim mještanima i svim župljanima koji su donacijama ili na bilo koji način pomogli u izgradnji, a sada i obnovi ove kapele – rekao je načelnik Vrbanić.
Mons. Josip Mrzljak, umirovljeni varaždinski biskup također se prisjetio kako je nastala ova inicijativa da se kapela izgradi. Pozdravio je vjernike koji su se okupili u šatoru kod kapele.
– Danas smo se okupili u ovom šatoru, ali Crkva smo mi, Crkva je živa zajednica Božjega naroda. Sjećam se župnika Lončara, tada sam bio kapelan u Koprivnici. Razgovarali smo kako će tu graditi kapelu. Prošlo je već 50 godina od izgradnje. A crkve i kapele se grade tamo gdje je živa Crkva. Zato, kad blagoslivljamo ovu obnovljenu kapelu, zapravo želimo blagosloviti sve vas, kao i sve one koji su pomagali u izgradnji i time ugradili dio sebe, bez obzira jesu li darovali materijalno ili snagu svoga rada. Puno toga je ugrađeno u kapelu, a to je samo znak da je ovo živa Crkva – poručio je mons. Josip Mrzljak.