Povežite se s nama

U fokusu

Varaždin (ni)je izgubio

Objavljeno:

- dana

ŠTO SE DOBILO S MEDIJSKIM SVEUČILIŠTEM?

Veleučilište Varaždin pripojeno je Medijskom sveučilištu i postalo je njegov sastavni dio, potvrdilo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.

Premda iz Veleučilišta Varaždin poručuju da je u tijeku još rješavanje formalno-pravnog statusa (registracija i druge potrebne promjene) nove ustanove, očigledno je da je najveći dio posla obavljen. No, glavno pitanje koje se cijelo to vrijeme nametalo je ima li veze što će sjedište novog sveučilišta biti u Koprivnici i je li time Varaždin izgubio.

Ako želimo imati svoje sveučilište, Varaždin na gubitku

– Inzistiranje na samo jednom sjedištu besmisleno. Novo sveučilište imat će dva ravnopravna sveučilišta centra koja će imati svoja sjedišta u gradovima u kojima su osnovani – poručivali su još početkom ljeta s Veleučilišta Varaždin.

Međutim, podaci Trgovačkog suda pokazuju da Medijsko sveučilište ima samo jedno sjedište, a to je Koprivnica gdje se, doznajemo, gradi i zgrada rektorata. Je li time Varaždin doista izgubio svoje sveučilište?

– Sjedište novog sveučilišta nije bitno, osim ako ne želite imati sveučilište u svom gradu – ističe prof. dr. sc. Marijan Cingula, profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i varaždinski gradski vijećnik

Navodi kako je ideja Varaždinskog sveučilišta dosta stara, ali se ne može ostvariti ako sveučilište ima sjedište u Koprivnici, bez obzira na vlasnički udjel.

Varaždin  nije ispunio svoj cilj da postane sveučilišno središte, jer već ima stalne sveučilišne programe, bez sjedišta, navodi prof. dr. sc. Cingula

– Ne mogu reći je li Varaždin na gubitku, ali ako želimo imati svoje sveučilište, onda možda jest jer Medijsko sveučilište u Koprivnici jednako je i varaždinsko kao sveučilišta u Zagrebu i Osijeku, čije visokoškolske ustanove djeluju u Varaždinu. Ako se Varaždin vidi kao regijsko središte i ako želi biti akademski istaknut, onda je teško procijeniti da kupnja dopusnice za Medijsko sveučilište ide u tom pravcu. Formalno, zato jer sjedište nove ustanove nije u Varaždinu nego je u Koprivnici, a sadržajno zato jer za akademsku razinu treba stvoriti odgovarajuće uvjete izvrsnosti: programe, nastavnike, materijalne uvjete, a njih ne može financirati siromašan grad samostalno. Budući da i Koprivnica želi biti sveučilišni grad, a nije do sada imala stalne visokoškolske ustanove, kupnjom dopusnice i preseljenjem sjedišta oni dobivaju formalan svečilišni status. Ako uspiju dobiti i finaciranje iz Ministarstva, što je u tijeku, oni su svoju težnju ispunili. Varaždin sigurno nije ispunio svoj cilj da postane sveučilišno središte, jer već ima stalne sveučilišne programe, bez sjedišta, a novi mu ne mogu garantirati izvrsnost, barem još neko vrijeme, a očigledno niti sjedište jer se u Koprivnici gradi zgrada rektorata – navodi prof. dr. sc. Cingula koji smatra da visokoškolsko obrazovanje mora biti strategijska odrednica razvoja Varaždina, no da Medijsko sveučilište tome doprinese treba još raditi.

Sveučilišni programi, predavači s akademskim zvanjima

– Ulazak Veleučilišta Varaždin u Medijsko sveučilište bio bi doprinos razvoju visokog školstva kad bi se postojeći stručni programi na veleučilištvu mogli pretvoriti u sveučilišne, ali to nije jednostavno. Dopusnicu za takvu pretvorbu Ministartvo bi izdalo samo u slučaju da se programi “dignu” na višu razinu i da postoji dovoljan broj predavača s izborom u akademska zvanja, dakle i docenata i profesora, a ne predavača i viših predavača – ističe prof. dr. sc. Cingula.

Navodi da je teško procijeniti kolika su ulaganja potrebna u taj proces, koliko bi on trajao i da li bi donio značajnu promjenu jer i sadašnji sustav stručnih studija dobro funkcionira.

– No, ako bi postojeći studiji Veleučilišta ostali na stručnoj razini, onda njihov ulazak “pod kapu” Medijskog sveučilišta ne bi donio nikakvu promjenu, a svakako ne promjenu u kvaliteti studija – smatra prof. dr. sc. Cingula.

Zasad ništa od države, ali…

U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta kažu kako u ovom trenutku ne postoji mogućnost financiranja Medijskog sveučilišta. Ipak, ovog tjedna održat će se sastanak s predstavnicima Ministarstva, Medijskog sveučilišta i lokalne vlasti vezano uz modele mogućeg ulaska države u vlasničku strukturu novog sveučilišta. Iz  Ministarstva poručuju da je vlasnik Medijskog sveučilišta trgovačko društvo Media uni čije vlasničke udjele dijele Grad Varaždin i Grad Koprivnica. Jedno je sigurno: država neće financirati sveučilište dok je ono privatno.

Izvor:
Foto: ILUSTRACIJA/RT

Međimurje

Vladimir Topolnjak: “Nakon 32 godine u Međimurskim vodama ponosno sam otišao u mirovinu!”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Mnoge Međimurke i Međimurce nedavno je iznenadila vijest da je dosadašnji direktor Međimurskih voda Vladimir Topolnjak podnio ostavku na funkciju koju je obavljao zadnjih osam godina, osobito s obzirom na činjenicu da je prije nekoliko mjeseci dobio novi četverogodišnji mandat.

U medijima se čak pojavila i tvrdnja da je tada najavio kako će mandat odraditi do kraja, no Topolnjak kaže da ta informacija nije točna. Prije nešto više od osam godina, kad je na direktorskom mjestu zamijenio dotadašnjega dugogodišnjeg direktora Josipa Zorčeca, u novinama su se pojavili napisi da se radi o političkoj smjeni. Tadašnji je direktor, naime, u to vrijeme bio članom HDZ-a, dok je Topolnjak član SDP-a.

– Ispunjavam sve uvjete za starosnu mirovinu, a ovaj naporan posao prepuštam nekomu mlađem i odlazim iz osobnih razloga. Tvrtka je u odličnom stanju u svakom pogledu, kako s ljudskim resursima, tako i s materijalnima i likvidnošću.

Imali smo prilike izabrati najbolje kadrove na natječajima, bez utjecaja politike, na što sam posebno ponosan, jer smo sve radili u interesu društva. U zadnjih nekoliko godina bilo je problema s manjkom vodoinstalatera: na tržištu rada u zadnje vrijeme praktički nije ni bilo školovanoga kadra tog tipa. Situacija se, doduše, pomalo popravlja – ljudi prepoznaju činjenicu da zanatima itekako predstoji svijetla budućnost. Naša tvrtka možda ne nudi najveće plaće, ali nudi sigurnost, poštovanje prema radnicima i odlične međuljudske odnose.

Naši radnici znaju da trebaju poštovati korisnike i vlasnike – jedinice lokalne samouprave. Na to nas obvezuju i ustanovljeni standardi unutar tvrtke, jer smo bili prva tvrtka u Hrvatskoj unutar naše branše koja je uvela ISO standarde kvalitete, i koja je svih ovih godina unapređivala te standarde i uvodila nove, sukladno svjetskim trendovima – objašnjava Topolnjak. Dodaje i da su u zadnjih osam godina “preporođeni” materijalni resursi tvrtke.

Korištenje sredstava EU

– Pritom mislim na radne prostore, s obzirom na činjenicu da smo radili u vrlo skromnim uvjetima u upravnoj zgradi koju smo dijelom dobili iz hipoteke posrnulog diva MTČ-a, a dijelom kasnije kupovali od banaka. Tu zgradu smo u potpunosti obnovili, ponajviše iz europskih sredstava. Tako su radnici dobili adekvatne radne uvjete, ali i naši korisnici usluga, počevši od samog ulaza, gdje su, osim info centra za potrošače i blagajne, služba odnosa s korisnicima i dva platomata koja su odlično poslužila svrsi u vrijeme pandemije. Naši korisnici još uvijek mogu na blagajni i na platomatima plaćati bez naknade.

Vodovod i skladište preselili su se u građevinu kupljenu iz stečaja uz južnu obilaznicu Čakovca na strateški vrlo dobrome mjestu za ekipe koje moraju što brže doći u bilo koji dio Međimurja. Radilo se o skoro novoj građevini kupljenoj u skladu s našim potrebama za te odjele trgovačkog društva. Odjel odvodnje i Odjel pročišćavanja smješteni su na rekonstruiranom Pročistaču otpadnih voda Čakovec te su uz pomoć EU projekta prošireni. Nude dobre uvjete; kako za radnike, tako i za sva vozila i strojeve koji su neophodni za funkcioniranje tih dvaju sustava.

Na istoj lokaciji je i interni laboratorij Međimurskih voda, također moderniziran u skladu s najnovijim propisima, koji provodi analizu vode za piće na cijelom javnom sustavu vodoopskrbe Međimurja, ali i na sustavu odvodnje i pročišćavanja vode u Međimurju – kaže sada već bivši direktor Međimurskih voda.

Voda izvrsne kvalitete

Sadašnje stanje vodoopskrbe najbolje je dosad u pogledu gubitaka vode na mreži i općeg stanja sustava, ističe. Gubitci vode na mreži trenutačno iznose oko 22 posto, dok ILI indikator uspješnosti vodoopskrbe prema kriterijima Svjetske banke za razvijene zemlje iznosi 1,3.

– U Međimurju je vodovodna mreža u potpunosti izgrađena u svakom od 131 naselja, a svih godina znatna sredstva ulagana su i u rekonstrukcije. Mnogi vodovodi muku muče kako zadržati gubitke na istoj razini, jer kilometri cjevovoda stare, a to je velik problem. Obnova ide iz amortizacije, iz vlastitih sredstava. To je samo dio upravljanja kvalitetom.

Međimurske vode su u velikoj mjeri digitalizirale svoje sustave, sve s ciljem upravljanja sustavima u realnom vremenu. Odvodnja ima specijalna vozila za čišćenje kanalizacije i opremu za ispitivanje vodonepropusnosti i TV inspekcijsko snimanje sustava, najvećim dijelom nabavljenu iz EU sredstava.

Odjel vodoopskrbe i skladište

Oformili smo i vlastiti laboratorij za provođenje ispitivanja vodonepropusnosti i TV inspekcijskog snimanja koji je akreditirala Hrvatska akreditacijska agencija pa može provoditi službena ispitivanja i snimanja svojih sustava za vlastite potrebe s vlastitim kadrom. Na poligonu Međimurskih voda svi preostali laboratoriji polažu i obnavljaju svoje akreditacije, njih četrdesetak u Hrvatskoj, od čega su samo dva iz javnog sektora – Međimurske vode i VARKOM.

Cilj opremanja laboratorija bila je optimizacija troškova, koje na kraju plaćaju naši korisnici. Svojim laboratorijem provjeravamo kvalitetu novozavršenih cjevovoda kako bismo ih preuzeli u ispravnom stanju, mogli nedostatke reklamirati u jamstvenom razdoblju i otkloniti ih na teret izvođača – naglašava “friški” umirovljenik iz Nedelišća.

Ovih dana u Vodama završava državna revizija, koja se provodi u svim vodoprivrednim poduzećima. Topolnjak je zadovoljan što je do nadzora došlo upravo u trenutku kad odlazi u mirovinu, jer će se verificirati u kakvom je stanju bila tvrtka prilikom njegova odlaska.

Kanalizacijska mreža

Za sam kraj dodaje da su za vrijeme njegova upravljanja Vodama dovršene dvije velike aglomeracije – Čakovec i Novo Selo na Dravi, kao i da su u tijeku poslovi oko dviju velikih aglomeracija – Donje Dubrave i Murskoga Središća – a sve je pripremljeno i za druge velike aglomeracije koje još čekaju Međimurje: Podturen, Podbrest i Donji Kraljevec. Njih će se aplicirati čim državne institucije završe pregovaranje za buduće razdoblje EU fondova i objave poziv i pravila za prijavu.

Detalj s radova na kanalizacijskoj mreži u Donjem Vidovcu (Aglomeracija Donja Dubrava)

– Dosad smo izbjegnuli sve moguće penalizacije koje prijete ovoliko velikim projektima, što je izrazito teško. Želim napomenuti da je cijena vodnih usluga – vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja – ista već 11 godina, iako su svi troškovi rasli. Na kraju novomu vodstvu Društva i radnicima želim puno uspjeha u daljnjem radu! – zaključuje i poručuje Topolnjak, koji će odsad više vremena posvetiti obitelji – supruzi Mariji i sinovima Dini i Filipu – i zanemarenim hobijima.

Nastavite čitati

U fokusu

Istrijani u Varaždin izvoze skoro sav svoj biootpad i ne misle stati!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Istarska građanska inicijativa “Čist zrak duga ljubav“ ovih dana dobro se zabavlja na račun Varaždina, grada koji je kao stvoren da „guta“ sve, čak iz 350 kilometara udaljenih kanti za smeće.

Naime, sa Facebook stranice spomenute građanske inicijative može se iščitati da su u Istri nesposobni urediti kompostane, pa između ostalog voze u Varaždin biootpad koji zbrinjava jedno bioplinsko postrojenje.

I dok varaždinskoj platformi Budimo grad i vladajućoj koaliciji SDP / Reformisti „nešto smrdi u zraku“, pa nabavljaju stacionarne stanice za mjerenje kvalitete zraka, drugima zapuše mala burica i odmah im smrdi.

Stoga su se pametni Istrijani dosjetili jadu i zaobišli ŽCGO Kaštijun. Primjerice, nedavno su napokon nabavili kante za biootpad za svoje tržnice, pa i onu u Gradu Pula koji je većinski vlasnik tamošnjeg MBO-a, a sve što prikupe tovare i voze u Varaždin.

Za taj posao angažirana je tvrtka “Metis“ u vlasništvu hrvatskog „kralja otpada“ s kojim varaždinska gradska vlast na čelu s Nevenom Bosiljom pregovara o kupnji tvornice za MBO otpada u Brezju. S ovim poslovnim aranžmanom pohvalila se Koviljka Aškić, direktorica tvrtke „Eko Pula“ i gradska vijećnica u Puli iz redova “Možemo“…

Istrijani očigledno ne žele širenja smrada i eventualne zaraze u svom dvorištu. Stoga su idealno rješenje za zbrinjavanje svog biootpada pronašli u Varaždinu, jer tu se nema tko buniti.

I dok Varaždin svoj MKO ne može voziti u Jerovec, nitko od nadležnih se ne sekira što se sa zbrinjavanjem istarskog biootpada na području Varaždinske županije narušava „načelo blizine“.

Štoviše, Varaždinci nemaju pojma je li taj istarski otpad dobro razvrstan. Ako nije, može se ponoviti afera iz Svetog Petra Orehovec. Naime, tzv. „digestat“ se obićno prosipa po poljima, a ako nije produkt „čistog“ biootpada, nastaje ekološki problem.

Više o svemu pročitajte OVDJE  

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje