Povežite se s nama

Kolumne

Varaždin (ni)je Napulj

Objavljeno:

- dana

Komentar

Ekološka katastrofa pretvorila se u stvarnu ljudsku tragediju, upozorili su ovih dana napuljski nadbiskup, lokalni biskupi i ostalo svećenstvo u otvorenom pismu talijanskom predsjedniku.

Povod nije nepoznati ni nov: na području između Napulja i pokrajine Caserta u jugozapadnoj Italiji , tzv “trokutom smrti”, desetljećima se nekontrolirano odlažu ili spaljuju razne vrste otpada. Takvo „zbrinjavanje“ bilo je u početku cjenovno iznimno prihvatljivo, pa nije bilo otpora. Međutim, prava cijena pokazala se tek kroz neko vrijeme: prirođene malformacije i smrti novorođenčadi uzrokovane rakom postale su učestalije u „trokutu smrti”.

ako je spaljivanje otpada prihvatljivo rješenje, onda bi to trebalo javno objasniti, a ne se posprdno odnositi

Zbog ove, tragične i nepopravljive štete uzrokovanom neprimjerenim odnosom prema otpadu nije se oglasilo samo napuljsko svećenstvo, nego i građani koji su izašli na ulice Napulja i drugih gradova. Vlasti to nisu mogle ignorirati, pa su prošlog mjeseca zabranile spaljivanje smeća. No, zabrinuti svećenici i građani pozvali su na širu akciju koja uključuje čišćenje onečišćenog zemljišta, liječničke preglede, financijsku potporu za pogođene tom krizom, aktivnosti na suzbijanju nezakonitog poslovanja…

I građani Varaždina, koji se već jedno desetljeće muče sa smećem, svjesni su mogućih posljedica neprimjerenog zbrinjavanja otpada.  To su i pokazali prosvjedujući kod 100.000 tona baliranog otpada, kao i pritužbama medijima i institucijama zbog smrada u Brezju i Banfici. 

Upravo zbog toga za vjerovati je da se neće tek tako preći preko otkrića o spaljivanju komunalnog otpada na rubnom dijelu Varaždina, odnosno gotovo nevjerojatnog  prikrivanja što se tu zapravo događa.  Naime, još prije nekoliko mjeseci, kada je izbila afera o skladištenju opasnog otpada, članovi ekološke udruge Eko Breza zatražili su da se na javni uvid daju dozvole svih tvrtki koje se bave bilo kojim vrstama otpada.  Skladno tome, predsjednik udruge i nezavisni varaždinski vijećnik prof. dr. Robert Podolnjak  postavio je vijećničko pitanje.  No, odgovora još nema.

Je li moguće da se ne zna tko što radi, a posebice da se otpad spaljuje, dok se istovremeno podnose žalbe na mehaničko-biološku obradu koja se opstruira svakom prilikom, usprkos tehnologiji i otvorenosti za javnost koja je više puta dokazana organiziranjem dana otvorenih vrata i posjetima stručnih ekskurzija? Ili je nekima spaljivanje jednostavno prihvatljivije? Ako je tako, vrijedilo bi javno objasniti i zašto, a ne podcjenjivački i posprdno se odnositi prema onima koji samo postavljaju pitanja.

Izvor:
Foto:

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje