Varaždinac Ivica Kolarić pravi je “mali svjetionik” koji djeci i mladima pokazuje da uz trud, rad i timski duh mogu ostvariti sve svoje ciljeve i snove. Upravo ostvarenje snova njegovih učenika njemu predstavlja najveće zadovoljstvo i motivira ga da već više od 10 godina predano radi svoj posao i bespoštedno vodi izvannastavne aktivnosti.

Naime, Ivica je diplomirani inženjer elektrotehnike, smjer automatika i robotika, učitelj Tehničke kulture na Prvoj osnovnoj školi u Varaždinu, voditelj Centra izvrsnosti za robotiku Varaždinske županije te nacionalni predstavnik Hrvatske u RoboCup organizaciji. Edukacije o robotici drži diljem zemlje, a njegovi učenici postižu odlične uspjehe, osvajajući najviša postolja na europskim i svjetskim natjecanjima – od Austrije, Nizozemske i Turske, do Meksika, Brazila, Kine i Japana te brojnih drugih država.

Predanost poslu

Njegovu predanost poslu prepoznala je majka jednog učenika te je prijavila Ivicu na natječaj za najradnika Hrvatske u okviru projekta “Mali svjetionik”, gdje je ušao u najuži izbor od 10 kandidata.

– Saznao sam da me prijavila majka učenika iz Zagreba koji već tri godine ide na robotiku, dosad još nije bio na svjetskom natjecanju. Zadovoljna je edukacijama, subotom i nedjeljom ih imamo u Zagrebu – rekao je Ivica kod kojega je nemoguće ne zamijetiti ogromnu količinu pozitivne energije i entuzijazma već u početku razgovora.

U njegovom poslu najviše ga veseli i motivira, kaže, kada njegovi učenici postignu uspjeh.

– To čovjeka najviše veseli. Kada dijete diplomira pa ti se javi i pošalje sliku s promocije ili mali video i kaže ti: “Profesore, uspjeli smo! Nikada ne bih išao na taj fakultet da nije bilo vas!” To je ono što te drži. A posebni trenuci su i kada učenici na europskim i svjetskim natjecanjima dobiju zlatnu, srebrnu ili brončanu medalju, kada su prvaci svijeta, kada “potuku” kineske i japanske natjecatelje, to je nešto što se ne da ni opisati. To te tjera na daljnji angažman, ne da ti da spavaš i često natjera da, kada ideš iz Zagreba doma pa, umjesto za Varaždin, odvezeš se za Osijek jer si negdje u svojim mislima. Tada nisam baš usredotočen na vožnju, bjež’te, ljudi, s ceste! – šali se Ivica koji je ljubav prema robotici usadio i trojici svojih sinova.

Sinovi robotičari

Ivan je najstariji, studira na FOI-ju i puno pomaže ocu. Zadnje dvije godine umjesto Ivice održava radionice u Dubrovniku, Splitu, Zagrebu, Hvaru, odnosno gdje stigne. Mlađi je Jura, koji već tri godine na svjetskim natjecanjima osvaja jedno od prva tri mjesta i njegovo je znanje trenutno najjače, govori otac. Jura najviše pomaže sa 130 učenika koliko ih ima u Centru izvrsnosti. Najmlađi sin je Luka, ide u prvi razred srednje škole i prošle se godine počeo baviti robotikom, u čemu mu otac i starija braća pomažu te ga usmjeravaju.

– Žena nas podržava i ponekad kuka jer nas nikad nema doma – govori uz osmijeh Ivica, dajući na znanje da takav ritam rada iziskuje određena odricanja.

Osim robotike, sa sinovima dijeli i ljubav prema sportu, točnije košarci.

– Pratim NBA, često gledamo do dugo u noć. Njima često dođu prijatelji da zajedno gledaju utakmicu i kako da ja onda odem spavati? Onda gledam zajedno s njima. Volim i nogomet, volim plesati… ma volim sve sportove. Radujem se svakom trenutku provedenom s prijateljima i obitelji – ističe Varaždinac.

Međutim, Ivica se ne ustručava uživati i u društvu svojih učenika kada se za to ukaže prilika. Često, govori, kada u Zagrebu drži edukacije, djeci ispeče roštilj.

– Kupio sam si mali električni roštilj koji nosim sa sobom, kupim meso i ispečem roštilj, tako i tako i ja moram nešto pojesti. A djeca su sretna, skaču oko mene, to je neopisivi doživljaj kada vidim da su zadovoljni. Taj osjećaj možeš sam sebi priuštiti, ovisno o tome jesi li škrt ili nisi. Jer, što više daš, više ćeš i dobiti, a to su osmijeh, sreća i zadovoljstvo – time se Ivica stalno vodi, a ono što dobije zauzvrat neizmjerno ga ispunjava.

Ipak, i njemu je potreban predah od obaveza i rada, stoga varaždinski profesor i mentor “baterije puni” ljeti tijekom školskih praznika.

– To je dio godine kada mi “punimo baterije”, skidamo kile, imamo vremena za sebe. Ne mogu ni zamisliti kako bi to izgledalo da nema tih mjesec dana, to mi daje energiju za iduću godinu. Odem na Brač, imam sreće što je moj tata kao željezničar ondje napravio kućicu, jer ja kao diplomirani inženjer robotike to ne bih mogao. Ali nema veze, moji prioriteti ni nisu nekakve gradnje, nego edukacije i zadovoljstvo u putovanjima na natjecanja. Za uspjeh učenika se isplati boriti, moliti donacije, sponzorstva i ostalo – govori Kolarić i dodaje da svake godine s kolegama vodi 10-20 učenika na europska i svjetska natjecanja.

– Treba se boriti za svaku kunu da bismo im to omogućili. Sada je natjecanje u Singapuru, mi imamo dvije najjače ekipe na svijetu koje, nažalost, nisu putovale zbog loše financijske situacije – rekao je varaždinski profesor, najavivši najveći skup robotičara dosad koji će se održati u Varaždinu.

Europsko natjecanje u Varaždinu

Naime, Međunarodna RoboCup zajednica povjerila mu je organizaciju 4. Europskog RoboCup Junior natjecanja za djecu i mlade od 10 do 19 godina koje će se održati u lipnju 2023. godine u varaždinskoj Areni, što zahtijeva vrlo oprezno baratanje financijskim sredstvima. No, Ivica već 10 godina mašta o tome da u Hrvatsku dovede najbolje europske momčadi robotičara, stoga je ovaj događaj za njega ostvarenje sna.

– Osjećam se kao da gradim sebi neki spomenik, to je nešto po čemu će me pamtiti moja djeca, unuci i prijatelji. Dugo maštam o tome i mnogi su me sputavali, govorili da nemamo mi taj kadar ljudi, financije, da mi to ne možemo… Međutim, ja uporno govorim da možemo i da hoćemo i sada će se to ostvariti. Cilj nam je predstaviti se u najboljem svjetlu, možda to nikada više neće biti u Hrvatskoj. To će biti najveći skup robotičara koji se ikad održao ovdje, trajat će četiri dana i očekujem oko 200 ekipa. Trenutno rješavam pitanje smještaja svih tih ljudi – zadovoljan je Kolarić. Dodaje pritom da mu veliko priznanje predstavlja objava Kineza i Japanaca koji su ovih dana na svojim web portalima izvijestili da u Hrvatsku dolaze najbolje europske ekipe.

Sve to ne bi bilo moguće da ne radi posao koji voli, a isto je poručio i mladima koji tek traže i grade svoje životne puteve.

– Nemojte to raditi za novce, važno je da radite ono što vas zadovoljava i usrećuje, onda ćete biti sretan čovjek. A hoćete li imati tisuću ili dvije tisuće kuna veću ili manju plaću, opće je nebitno. Recimo, meni nije problem s djecom ostati raditi do 1, 2 sata u noći ako oni imaju interes i želju. To je kao da dođeš na igralište i igraš košarku, isto tako je i s robotima. Dođeš na radionicu, slažete robote… I sve je radilo, a onda je nešto krepalo. A vrijeme je prošlo i što sad? Sada ćemo ići doma? Moramo to pogledati, nema šanse da to tako ostavimo, to je pogotovo izraženo kod tih klinaca koji su vanserijski. To je čar mojeg posla. Važno je pronaći nešto što vas ispunjava – zaključio je ovaj simpatični profesor.

Kako bi osvojio titulu najradnika i nagradu od 100.000 kuna, za Ivicu Kolarića možete glasati SMS-om ili telefonski do 11. studenoga do 16 sati. Više informacija dostupno je na internetskoj stranici “Mali svjetionik za velike ljude – Nagrada dr. Dražena Glavaša”.