Varaždinski glazbenik Toni Tkalec je s grupom Pavel, u kojoj svira gitaru, na svojoj prvoj dodjeli najprestižnije hrvatske glazbene nagrade osvojio čak četiri Porina.

Dodjela je održana 5. lipnja, a Varaždinac i ekipa iz Pavela Porin su dobili za album godine “Ennui”, najbolji album pop glazbe, najbolju vokalnu suradnju i najbolje likovno oblikovanje albuma.

– Primiti četiri Porina s bendom, i to u prestižnim kategorijama, za mene nije mala stvar. Netko će reći da mu takva priznanja ne znače mnogo, ali meni, koji sam po prirodi nemirna duša koja toliku energiju usmjerava na glazbu i pokušava na taj način ostvariti svoje snove, znači puno. Ja sam se te večeri osjećao zadovoljno i ispunjeno. Dođem na svoj prvi Porin i prije dodjela slušam članove benda kako razgovaraju o prijašnjim dodjelama sa zadovoljstvom i osmijehom… Znao sam, ako i ne dobijemo Porin, da ću pamtiti tu večer. Kad su se Porini počeli redati, zavirili smo u čašicu, pa otišli kod mene na after proslaviti do jutarnjih sati. Moram se pohvaliti da sam dobar domaćin! – rekao je Toni, zahvalivši cijelom bendu Pavel na ukazanom povjerenju i prijateljstvu.

Jedna od najboljih odluka

Do suradnje s Pavelom došlo je kada ga je frontmen i glavni autor tekstova Aljoša Šerić nazvao i pozvao na audiciju za gitarista u bendu. Ulazak u Pavel bila mu je, kaže, jedna od najboljih odluka vezanih za glazbu, a za članove benda ima samo riječi hvale.

– Uživamo u zajedničkome muziciranju i nadam se da ćemo uskoro predstaviti album “Ennui” i varaždinskoj publici. Želja bi mi bila da vam ga predstavimo u varaždinskom HNKu. Tako nekako doživljavam našu set-listu, koja je žanrovski raznovrsna, kompozicijski poput predstave – ističe Tkalec te dodaje da je rad na albumu bio čista uživancija.

Album su snimili prošlog ljeta u Zadru u studiju Twenty Twenty kod prijatelja Jere Šešelje, dugogodišnjeg suradnika grupe Pavel. U osam dana snimljeno je 10 pjesama za album, a još su tri bile snimljene u Zagrebu, tako da se na albumu nalazi ukupno 13 pjesama. Toni će snimanje pamtiti i po tome što ga je odradio s otvorenom ranom ispod ruke i na antibioticima.

– Ni kirurški zahvat nije mi uništio dobru atmosferu za vrijeme snimanja. Dokazao sam sâm sebi da nema isprike ako vjeruješ u nešto kvalitetno i dobro, a na kraju nas je i struka nagradila. Svi smo odradili ozbiljan posao. U studiju se tijekom cjelodnevnog snimanja javlja i malo nervoze, ali tada pod pritiskom daješ svoj maksimum jer želiš da tvoj instrument zvuči kvalitetno – otkriva Varaždinac, dodajući da je za sve pjesme najzaslužniji Aljoša, koji, osim za Pavel, piše i za brojne druge izvođače.

Emocija kakvu on ima i kapacitet za pisanje dobrih pjesama su izvanserijski, ističe Toni, a teme su nepresušne, baš kao i volja za sviranjem i snimanjem.

Bend vrhunskih glazbenika

– Volja je tu pogotovo kad su ti članovi benda Dean Melki koji je odsvirao toliko violina i violončela na albumu da mislim da su rijetki u stanju to isporučiti na razini na kakvoj je to uradio Dean. Pa Jurica Hotko na klavijaturi o kojem se može napisati knjiga, odsvirao je perfektno. Stipe Mađor, moj cimer i trubač, on je legenda i dobri duh benda te ispred svega vrhunski trubač. Mario Radan na bas-gitari i Filip Hrelja na bubnju su ritam sekcija iz snova. Mario je sada u Vatri, a basist Pavela je sada Josip Radić koji je autor u bendovima poput Kensington Lima i Valentino Bošković, izrazito muzikalan i odličan basist, vokal i gitarist. Čak je i njegov autorski potpis na pobjedničkim pjesmama ovogodišnjeg splitskog festivala (pisao za TBF i Nenu Belana). Ne smijem zaboraviti Dalibora Grubačevića koji je raspisao orkestracije na albumu i violončelista Mateja Miloševa, oni su također dugogodišnji suradnici benda – nahvalio je sve članove, a kao šećer na kraju navodi Antoniju Matković Tonku, na čiji glas se, kaže, svaki put naježi.

– Pavel je bend sjajnih glazbenika i ljudi, mogu reći da učim od najboljih. Što se tiče provedbe i predlaganja ideja, Aljoša je glavni autor, a svatko od nas svemu pridoda svoju vrijednost, i to se pokazalo vrlo plodnim. U svakoj pjesmi je karakter svakog ponaosob i to je ljepota bendovskog pristupa glazbi. Sad je pauza od mjesec dana, pa nastavljamo s promocijom albuma “Ennui” – govori Toni, nadajući se povoljnim epidemiološkim mjerama i jesensko-zimskoj turneji.

Što se još tiče Porina, njegovi favoriti za osvajanje nagrade bili su Je Veux i Reper Iz Sobe.

– Drago mi je da su Je Veux dobili Porin. U kategoriji za hip-hop album navijao sam za Repera Iz Sobe i njegov album “Vanka” jer sam i sâm radio audioinženjering na dvjema pjesmama. Sada nastavljamo suradnju na novome materijalu, gdje sam u ulozi glazbenog producenta te mix i mastering inženjera. I naravno, uvijek mi je drago kad Cubismo osvoji nagradu – otkrio je.

Dječačka vizija

Toni Tkalec glazbom se bavi odmalena. Zbog svoje je dječačke vizije nakon završetka drugog razreda odustao od srednje škole i posvetio se samo glazbi, upijajući svaku riječ, a onda je upisao Music Production Academy u Zagrebu.

– Isplatilo se jer radim ono što volim. Biti glazbenik je za mene najdivnije zanimanje na svijetu i tomu težim još od osnovnoškolskih dana, da budem dio jedne kreativne energije zbog koje se i volim baviti ovim poslom. Čak i ne doživljavam glazbu kao posao, već kao dio svog identiteta – ističe Toni.

Penthouse studio

Dokazuje to i radom u Penthouse studiju, koji je prije više od dvije godine otvorio u Zagrebu s najboljim prijateljem i glazbenikom Edvinom Đerahovićem. Od 8 do 10 sati ujutro obično je, kaže, njegovo vrijeme za sviranje jer je to jedino razdoblje u danu kad ima vremena za instrument.

– Nakon toga dođu Ivor Kasap i Edvin, pa uz kratki razgovor i kavu odredimo prioritete te se primamo posla. Radoholičari smo, pa se cijeli dan nešto stvara. Nema praznog hoda jer konkurencija je u Zagrebu velika i rezultati moraju biti konstantni. Radimo na svim glazbenim žanrovima, nismo ograničeni. Zbilja se trudimo svakodnevno učiti i biti okruženi glazbenicima čije ideje uspješno realiziramo. Nekad je malo iscrpljujuće, ali balansiram sa svakodnevnim trčanjem, pa malo razbistrim glavu. Ali i kad trčim, u slušalicama mi svira materijal na kojem se radi, pa tako provjeravam je li sve skladno i funkcionalno. Probe su uglavnom poslije 18-19 sati, tako da je to cjelodnevni posao i stil života, a za snimanja su udarni vikendi – govori Tkalec i dodaje da je u Penthouseu opuštena atmosfera u kojoj se svatko osjeća kao kod kuće.

Najveća nagrada im je kad se ljudi s kojima surađuju redovito vraćaju. Najmanje vremena ima za autorski rad, ali prilikom rada za druge, kaže, također postaje dijelom projekta te ga to ispunjava. Trenutno je angažiran na 10-ak različitih projekata. Osim s Pavelom, svira i s poznatim kazališnim i filmskim redateljem Mariom Kovačem u bendu D Elvis, u kojem su još Varaždinci Zoran Piberčnik (Overflow, One Step Away), Vid Novak Kralj i Matija Burek.

Brojne suradnje

– Edvin i ja upravo završavamo album talentirane Miriiam, na kojem smo koautori glazbe, a upravo smo oformili i Miriiam bend s vrhunskim glazbenicima iz Zagreba. Surađivao sam još s izvođačima kao što su Pocket Palma, Fire in Cairo, Kals Penny, Munchmen, Seven Mouldy Figs, Zele Lipovača, The Ballroom Blitz, Film music orkestar, varaždinski Dodger Artfool and the Vipers, One Step Away, Crna kronika… Što se tiče proba, tu su Natali Dizdar, Overflow, Soulfingers, Detour, Luka Nižetić, Matt Jackson, Luce, Kensington Lima, Tony Cetinski i Tihomir Pop Asanović. Voice-overe sam radio s Goranom Navojcem, Vedranom Mlikotom, Katarinom Moskatelo, Filipom Hanom i Vedranom Carom, a jednom sam prilikom iznajmio studio Danu Richardsu, gitaristu One Directiona. Sve su to ljudi koji vole glazbu i žele je stvarati u dobrom ozračju, a to naš studio nudi – zadovoljan je Toni, koji nam je otkrio i da njegov varaždinski bend Jam Ritual, koji je publika zavoljela već prije nekoliko godina, trenutno zbog drugih obveza stagnira.

No, jednog dana možda i zasviraju, a dotad će nastaviti koračati glazbenim putom u koji su već utisnuti zavidni glazbeni koraci.

– Za 10-20 godina vidim se u istom poslu s više iskustva, uspjeha i zadovoljstva, s više prijateljstava i u nekom ogromnom Penthouse studiju od barem 200 kvadrata glazbene oaze u kojoj ću ostvariti sve što mi je na umu – zaključio je talentirani Varaždinac.

„Varaždin krase radišni i karakterni ljudi“

Tkalec se u razgovoru osvrnuo i na svoj rodni Varaždin sa željom da istakne neke od domaćih glazbenika čiji rad poštuje i podržava.

– Varaždin možda je mali grad, ali krase ga radišni i karakterni ljudi, barem što se moga zanimanja tiče. Svi smo si prijatelji i podržavamo se jer znamo da moramo dati 150 posto više od onih “domaćina” iz većih sredina. Tako da postoje ljudi koji su svojim talentom, radom i zalaganjem dio nekih od najboljih glazbenih priča u posljednjih par godina. Izdvojio bih Luku Gečeka koji s bendom Mayales stvara krasnu glazbu, Edvina Đerahovića, mog glazbenog suborca i najboljeg prijatelja koji s Jurom Gecijem svira u legendarnim Soulfingersima. Tu su i Zack Dust, jedan od najboljih vokala ovih prostora, pa Filip Vincek kao jedan talentirani gitarist kojemu skidam kapu. Saša Maček gradi karijeru van granica, tamo preko bare. Mali Jurek i Fani su mi vratili nadu u varaždinsku scenu, nek’ im je sa srećom. Pozdrav mojim Varaždincima! – poručio je.