Inspekcija je zabranila imenovanje ravnatelja IV. Osnovne škole u Varaždinu
Zamjenik gradonačelnik Grada Varaždina Miroslav Marković i pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Danijela Vusić održali su danas konferenciju za...
Koprivničko-križevačka županija u gospodarskom smislu kaska za svojim sjevernim susjedima.
To se da iščitati iz podataka Državnog zavoda za statistiku. Kaska u broju zaposlenika, ali odnedavno i po visini plaća koje primaju građani. Prijašnjih godina vrijedilo je pravilo da Varaždinci i Međimurci imaju niže plaće od Podravaca i Prigoraca. No, to se ove godine promijenilo, piše podravski.hr.
Sve donedavno, točnije do 2019. godine, plaća u Koprivničko-križevačkoj županiji bila je viša nego u dvije prije spomenute županije. Prema podacima Zavoda za statistiku, taj jaz u prijašnjim godinama iznosi čak oko 700 kuna (2013. i 2014. godina) u korist Koprivničko-križevačke županije.
No, prema novim podacima, niti to više nije slučaj. U prosincu prošle godine prosječna plaća u Međimurskoj i Varaždinskoj županiji bila je veća nego u Koprivničko-križevačkoj. Još početkom 2020. godine prosječne plaće u te tri županije bile su na podjednakoj razini, po prvi put otkad se vodi statistika, da bi dvije godine poslije prosječna plaća u ove dvije županije bila stotinjak kuna viša.
Razvojem srednjeg i malog poduzetništva poslodavci u Varaždinskoj i Međimurskoj županiji bili su primorani podići plaću zaposlenika, bilo to visoke spreme ili radnika u pogonu, jer je potražnja za radnom snagom stalno rasla. Pogotovo dolaskom i širenjem tih poslodavaca, ta je tendencija još jače zaživjela, jer strane kompanije tako su privlačile sve više kvalificirane radne snage.
Također, promijenila se i struktura zaposlenosti, primjerice, u Varaždinskoj županiji više nema mnogo zaposlenih u tekstilnoj industriji, gdje je prosjek plaća nizak ili najniži. Otvaranjem novih pogona, u mnogo profitabilnijim granama gospodarstva, otvorila su se radna mjesta s većim plaćama. Najveći poslodavci u Koprivničko-križevačkoj županiji, nažalost, prekasno su prepoznali taj trend, što danas plaćaju iznimno visokom cijenom odlaska najkvalificiranije i mlade radne snage u sjeverne županije.
Kolika opasnost prijeti od odlagališta govori i novi slučaj iz Zagreba, kad su bili ugroženi životi.
Bio je to drugi odron smeća na Jakuševcu u manje od mjesec dana. U odronu je jedan čovjek teško ozlijeđen, amputirana mu je ruka.
Bivši gradonačelnik Bandić govorio je da će sam sebe zapaliti ako se to odlagalište ne sanira, potom je aktualni gradonačelnik Tomašević u kampanji obećavao rješenja.
No, rješenja nema. Sada Tomašević zaziva za pomoć Vladu, a rješenje je prolongirao na drugi mandat.
Ne tako davno svjedočili smo i požarima na odlagalištima.
U Osijeku je početkom listopada ove godine izbio požar nezapamćenih razmjera, zapalile su se ogromne količine plastike. Stručnjaci su tada upozoravali ljude da zatvaraju prozore i ne izlaze ako ne trebaju zbog loše kvalitete zraka.
Samo nekoliko dana kasnije izbio je požar na odlagalištu kod Oroslavlja u Zagorju. Na sreću vatrogasci su ga na vrijeme uspjeli ugasiti.
Kad god se dogodi tako nešto imamo prilike svjedočiti prepucavanju političara, od lokalne do nacionalne razine. Međutim, u većini slučajeva ti isti političari ne pridaju previše pažnje problematici smeća u Hrvatskoj.
Pa uzmimo samo za primjer Varaždin koji na ulazu u grad ima balirano smeće više od 18 godina. Te bale nisu riješene upravo zbog politike, međusobnih podmetanja, lažnih prijava i inercije sustava.
Sada, nakon 18 godina napokon se našao kompromis gradske i državne vlasti i Vlada je pristala sa sto posto iznosa financirati sanaciju. Prije toga treba riješiti sporove vezane za bale.
Koliko još treba proći vremena da se napokon shvati koliko je problem otpada u Hrvatskoj bitan, odnosno kolika opasnost prijeti sa svih tih odlagališta.
Ovo blagdansko vrijeme koje je pred nama donijet će i pregršt lijepih prigoda koje se uvijek obilježavaju s čašicom nekog dobrog pića, bilo da to popijemo čisto ili pomiješamo s nekim drugim pićima u odlične kombinacije i mikseve.
To je isto tako dobro vrijeme za upitati odrasle potrošače za njihove preferencije kada je riječ o konzumaciji i stavovima spram jakih alkoholnih pića, a dobivene odgovori uspoređeni su s rezultatima istog istraživanja od prije dvije godine. Istraživanje su tijekom listopada 2023. godine proveli JaTRGOVAC magazin i agencija Hendal na nacionalno reprezentativnom uzorku građana Republike Hrvatske starijih od 16 godina.
Od tada nije bilo nekih velikih promjena u broju konzumenata; zabilježen je mali rast od 2 % pa sada imamo ukupno 58 % onih koji ističu da konzumiraju jaka alkoholna pića.
Među njima svaki 20 konzumira ova pića svakodnevno pri čemu je tih 5 % značajno više od 2 % zabilježenih u istraživanju iz 2021. U porastu je i broj onih koji jaka alkoholna pića piju nekoliko puta tjedno i to za 4 %, na ukupno 20 %. Dok jednom tjedno ova pića konzumira 18 % ispitanih te je njih 6 % manje. Nešto veću polovicu čine malo rjeđi konzumenti pa tako imamo 37% onih koji ova pića konzumiraju nekoliko puta mjesečno te 20 % koji ih konzumiraju nekoliko puta godišnje.
Likeri su stabilni na prvom mjestu što su potvrdili rastom od 2 % i ukupno 37% udjela kao jako alkoholno piće koje konzumenti kategorije najčešće piju. Međutim, snažan rast bilježi rakija koja je u odnosu na ranije istraživanje porasla za 8 % i sada je na 31 % preferiranog udjela. Zatim slijede džin s 11 %, viski s 11 %, vodka sa 7 % te rum s 3 % udjela.
I sada da se referiramo na tezu s početka priče: Pijemo li čisto ili u nekoj kombinaciji s drugim pićima? Ukupno je 4 % više onih koji jaka alkoholna pića piju čista, bez miješanja s bilo kojim drugim pićem, te ih sada ima nešto više od dvije trećine, točnije 67 %. Preostala trećina konzumenata ipak voli svoje jako alkoholno piće pomiješati s nekim drugim pićem i tako zadovoljiti svoje nepce.
Zadnje se pitanje odnosilo na mjesto konzumacije i tu nije bilo nekih značajnih promjena u odnosu na prethodno istraživanje. I dalje se najčešće pije kod kuće (svoje kuće ili kod prijatelja, rođaka i sl.), što kao svoj odgovor navodi 55 % konzumenata kategorije. Daljnjih 30 % najčešće pije izvan kuće (kafić, restoran i sl.).