Znatiželja je zasigurno najbolje „pogonsko gorivo“ varaždinskih pisaca, kojima se u dopunjavanju zavičajne zbirke nedavno pridružila Željka Lukačević Dominko knjigom „Dimnjačarstvo i dimnjačari s posebnim osvrtom na grad Varaždin“.

Više od 200 stranica knjige autorica je posvetila svim dimnjačarima, znanima i neznanima, odnosno ljudima koji su za svoj poziv izabrali ovo posebno i cijenjeno zanimanje te u naše živote utkali dio sreće.

– Dimnjačarstvo u Varaždinu, kao dio povijesti grada Varaždina, tema je koja me zanima već više godina. To je bilo uvjetovano i mojim poslom u gradskoj upravi, a i bilo je sasvim normalno da upoznam grad u koji sam se doselila 2006. godine. Sav taj interes za upoznavanje grada i njegove povijesti mogu zahvaliti ljudima koji vole povijest rodnoga grada, kao i onima koji se stručno, znanstveno i amaterski interesiraju za sve što je Varaždin pružao i pruža svojim stanovnicima – istaknula je Željka Lukačević Dominko u četvrtak tijekom predstavljanja knjige u prepunoj studijskoj čitaonici Gradske knjižnice.

Najpoznatiji srećonoše

Uz autoricu, o knjizi su govorili varaždinski književnici mr. sc. Ernest Fišer i mr. sc. Denis Peričić, koji je pred više od 120 okupljenih znatiželjnika rekao da mu nije bilo ni na kraj pameti da će jednog dana urediti cijelu knjigu o dimnjacima!

– Doista, čovjek uči dok je živ… ali se ovdje moram ispraviti. Naime, knjiga nije o dimnjacima, nego o dimnjačarstvu i dimnjačarima, s posebnim osvrtom na grad Varaždin. Upravo sam izrekao glavnu razlikovnu karakteristiku knjige koju potpisuje Željka Lukačević Dominko. Njezina knjiga ne bavi se toliko dimnjacima kao građevinskom konstrukcijom koliko dimnjačarstvom kao obrtom i dimnjačarima.  Ukratko, djelatnošću i djelatnicima koji su unaprijedili energetski, ekološki i sigurnosni aspekt dimnjaka, a posebice u našem gradu – pojasnio je Peričić.

Dodao je da je knjiga, kako se to i pristoji, opremljena bogatim aparatom citata, izvora i literature.

– U tom dijelu pruža i vjerojatno dosad najcjelovitiju bibliografiju pisane građe o dimnjačarstvu i dimnjačarima u Hrvatskoj. Štoviše, autorica znanstveno logičnim metodološkim pristupom knjigu otvara poglavljem „Kratak osvrt na početke i uzroke pojave dimnjačarstva u Europi i Hrvatskoj“. Drugi dio donosi „Povijest dimnjačarstva i dimnjačara u Varaždinu do 1755. do danas, s posebnim osvrtom na organizirano obrtništvo i poduzetništvo“, s počecima u Zanatlijskom i pomoćničkom društvu 1904. godine. Tu ćemo naći sve varaždinske dimnjačare: od prvoga, Joannesa Stroczingera, pa sve do današnjih trgovačkih društava Crleni, Caminus, Dimgrad, Dim-san, Dimnjak i Domax – ističe Peričić.

I dok su prvi i drugi dio prvenstveno historiografskoga karaktera i odlikuje ih prava povjesničarska akribija, treći dio je drugačija cjelina, jer predstavlja „Povijesni pregled pravnih propisa o dimnjačarstvu u okviru propisa o obrtništvu i poduzetništvu u Hrvatskoj i Varaždinu“ od 1739. godine do danas.

Nekad i sad

– Ovdje do izražaja dolazi autoričina izvorna struka, pravo, odnosno pravna znanost: u kombinaciji s već izraženom povjesničarskom akribijom autorica donosi temeljit uvid u legislativu u sferi zakonske regulative dimnjačarskog obrta. Taj će dio, za razliku od prva dva, biti možda manje zanimljiv široj publici, ali je osobito važan jer se radi zapravo o prvom cjelovitom presjeku tih specifičnih pravnih propisa u nas. No zato će nas završni, četvrti dio, iz uskostručne sfere pravnih propisa vratiti u suvremeni život, jer se odnosi na „Obrazovanje, naukovanje i zapošljavanje dimnjačara“, također s posebnim osvrtom na grad Varaždin. Ovdje se, kao i u cijeloj knjizi, na temelju pomno proučene faktografije, ukazuje na deficitarnost dimnjačarskog zanimanja, što svakako ima i svoju sociološku vrijednost – zaključio je Peričić.

Spomenimo i to da knjiga obiluje vizualnom građom, poput preslika starih statuta, listina, potvrda i računa, a osobito dimnjačarskih kalendara s kraja 19. i početka 20. stoljeća, koju je autorica prikupila dijelom i u suradnji sa suprugom Marijanom Dominkom.