Hrvatska, zajedno s Maltom, drži prvo mjesto kao država s najdebljom populacijom u Europskoj uniji.
Poražavajući su to podaci koji su se mogli čuti na obilježavanju 2. Županijskog dana osviještenosti o debljini u Varaždinu, a kojeg su zajednički organizirali članovi Savjeta za zdravlje Varaždinske županije i Tima za liječenje pretilosti, barijatrijsku i metaboličku kirurgiju Opće bolnice Varaždin.
– U Hrvatskoj 65 % ljudi ima prekomjernu masu i pretilost, s tim da 42 % su oni s prekomjernom tjelesnom masom, a 23 % ih je pretilo. Alarmantan je podatak i kako je 30 posto djece u Hrvatskoj pretilo. Stoga je važno naglasiti da pretilost donosi svoje posljedice i u ranijoj fazi života. Ovdje nije riječ samo o estetskim promjenama na koje se ljudi obično fokusiraju, nego se radi o ozbiljnoj bolesti koja narušava cijeli organizam. Uz pretilost najčešće idu dijabetes, visoki tlak, masnoća u krvi, čak desetak karcinoma povezuje se s pretilošću – iznio je voditelj Tima za liječenje pretilosti, barijatrijsku i metaboličku kirurgiju Opće bolnice Varaždin Alen Pajtak, dr. med., spec. abdominalne kirurgije.
Nešto simpatično
Varaždinska nutricionistica Natalija Hoić ističe pak da na debljinu, kao i pretilost u Hrvatskoj još uvijek ne gledamo kao nešto vrlo problematično.
– Mišljenje javnosti o takvom stanju uhranjenosti i dalje je pozitivno, vodeći se narodnim uvjerenjem da su punašni ljudi primjer zadovoljnih i dobro zbrinutih pojedinaca. Takvo stajalište duboko je ukorijenjeno u razmišljanje našeg stanovništva zbog čega se preporuke o promjeni životnih navika često olako shvaćaju i brzo odbacuju. Podaci koji opisuju prehrambene navike Maltežana nisu u velikom odstupanju od onih za Hrvatsku. Zajedničko Malti i Hrvatskoj je upravo odstupanje od tradicionalne prehrane, kao i mediteranske prehrane te prihvaćanje tzv. zapadnjačke prehrane koja obiluje zasićenim mastima i rafiniranim šećerima. Navedena prehrana se uglavnom temelji na jednostavnim ugljikohidratima u obliku tjestenina, pekarskih proizvoda, slastica, polugotovih i gotovih obroka što dovodi do nedostatnog unosa vlakana i povećanog unosa masti. Uz povećan unos mesnih prerađevina koje obiluju soli i koje predstavljaju nekvalitetne izvore, dok su kvalitetni izvori bjelančevina riba i biljni resursi zanemareni što je negativna karakteristika s obzirom na mediteransko priobalje kojem obje zemlje pripadaju – objašnjava univ. bacc. nutr. Natalija Hoić.
Dodaje da Hrvati u najmanjoj mjeri obraćaju pažnju na unos voća i povrća te pravilnu hidraciju – unos vode.
Balans
– Obje komponente imaju iznimno veliku ulogu u pravilnoj prehrani, a često se shvaćaju olako iako predstavljaju pravi primjer kako najjednostavnije male promjene mogu u potpunosti promijeniti prehrambene navike pojedinca. Iako je porcija salate uz obrok pohvalna navika kako bi zadovoljili preporuke za unos povrća potrebno je konzumirati isto u svakom obroku. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji dnevne preporuke za unos povrća iznose 3 serviranja (ne uključujući krumpir, batat i ostale škrobne namirnice) te 2 serviranja za voće. Povrće i voće nam donosi nebrojeno prednosti poput vitamina, mineralnih tvari i brojnih biološki aktivnih komponenti hrane koje međusobno djeluju sinergistički i čuvaju naše zdravlje. Osim toga povećavaju volumen samog obroka, sadrže nama neophodnu tekućinu i vlakna koje osiguravaju da se proces probave nesmetano odvija u našem tijelu. Adekvatan unos tekućine najčešće je u potpunosti zanemaren iako je voda medij svih metaboličkih procesa u našem tijelu. Za čašom tekućine najčešće posežemo kada osjetimo žeđ, iako ono predstavlja znak da je dehidracija već nastupila. Dehidracija, čak i u maloj mjeri, može prouzrokovati glavobolju, opći umor i pad koncentracije. Važno je prepoznati signale koje nam šalje naše tijelo. Često žeđ i nedostatak tekućine interpretiramo kao neutaživu glad što rezultira posezanjem za neplaniranim obrokom čime u globalu nismo unijeli dovoljne količine potrebne tekućine, a doprinijeli smo energijskom unosu – objašnjava.
Drži da je najčešća greška koju ljudi rade preskakanje obroka u vidu manjeg energijskog unosa i bržeg smanjenja tjelesne mase.
Pogreške
– Preskakanje doručka ili bilo kojeg obroka ili zamjena istog kratkom kavom postali su uobičajeni obrasci prehrani koji nakon cjelonoćnog sna ili duljeg posta izgladnjuju naše tijelo te upravo to nejedenje organizam doživljavamo kao stresnu situaciju. Dolazi do povećanog lučenja kortizola – hormona stresa čija je najznačajnija zadaća osigurati dovoljno energije u “opasnim” trenucima. Kada preskačemo obroke i izgladnjujemo naš organizam, uz okolišne stresore, razina kortizola je dugotrajno povišena, on sudjeluje u signalizaciji masnom tkivu da što više “čuva” masne stanice kako bi poslužile u ekstremnim uvjetima kao izvor energije, a kao posljedica pojavljuje se povećanja žudnja za ugljikohidratima i mastima. Također dolazi do značajnog pada razine glukoze u krvi što dovodi do razdražljivosti, blijedila, znojenja i brojnih drugih negativnih simptoma. Istraživanja ukazuju da preskakanje doručka značajno povećava rizik od kasnijeg prejedanja ili posezanja za slasticama, a dugotrajno preskakanje obroka dovodi se u korelaciju s povećanjem abdominalnog adipoziteta i povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti – objašnjava Hoić.
Naravno, nije lako pravilno se danas hraniti s obzirom na užurbani način života.
– Najčešće se kao najjednostavniji izbor čini pecivo iz pekare ili najpraktičnije je gotovo jelo na polici supermarketa. No, jednostavnost i praktičnost kojoj treba težiti se nalazi u lokalnim i sezonskim namirnicama koje su lako dostupne, a obiluju nutrijentima koji su prava potpora užurbanom životnom stilu punom obaveza. Pravilna prehrana nije i ne mora biti komplicirana i izazovna. Ključ je planiranje i svjesnost o obrocima koje jesmo i koje ćemo konzumirati. Priprema doručka za naredni dan ne oduzima ništa više vremena od odlaska u pekaru, a našem organizmu će doručak poput lagane salate s tunom ili jogurta sa žitaricama i voćem činiti značajnu razliku. Potrebno je obratiti pažnju da u svakom obroku kombiniramo namirnice iz svih skupina jer upravo kvalitetne bjelančevine u kombinaciji sa zdravim masnoćama i cjelovitim žitaricama uz voće osiguravaju adekvatan unos vlakana, doprinose regulaciji apetita te sprečavaju nagle promjene u glikemiji. Različiti zaslađeni sokovi, napitci i grickalice ne mogu zamijeniti kvalitetan obrok no svejedno značajno doprinose energijskom unosu te često upravo njihovom konzumacijom, koje u većini slučajevi nismo ni svjesni, unosimo više energije nego što nam je potrebno što rezultira debljanjem. Konzumaciju navedenih namirnica potrebno je smanjiti na što manju moguću količinu. Povećanje unosa povrća, voća i ribe jedno je od ključnih preporuka koje je neophodno konstantno naglašavati. Navedene namirnice visoke su nutritivne gustoće što znači da sadrže visoke količine različitih nutrijenata s obzirom na njihovu energijsku vrijednost – govori Hoić.
Nesrazmjer
Sve više je ljudi pretilo jer zbog nesrazmjera između unesene i potrošene energije.
– Hrana nam je dostupna na svakom koraku, a naše predispozicije koje nas prate još iz evolucijskog doba preferiraju hranu slatkog i punog okusa odnosno bogatu mastima i šećerima koja je našim precima osiguravala opstanak, a nije bila tolika česta i dostupna. Sada kada nas okružuje izobilje naše evolucijski determinirane preferencije okusa ostale su iste te tu svakako treba postupiti racionalno i razmisliti prije konzumacije hrane. Posebice kod “brzih obroka s nogu” ili grickalica koje često ne percipiramo kao obrok. Upravo ti obroci najčešće su bogati tzv. praznim kilokalorijama što znači da često iako nismo svjesni prekoračimo naš potreban energijski unos – čime se u konačnici debljamo, a unosimo malo nutrijenata poput vitamina, mineralnih tvari i drugih komponenata hrane s pozitivnim učinkom na naše zdravlje. U današnjem svijetu upravo dostupnost i lakoća pripreme polugotovih obroka su iznimno primamljivi te prijedlozi serviranja na pojedinim namirnicama daju iluziju o pravoj energijskoj i nutritivnoj vrijednosti pojedine namirnice. Stoga je važno obratiti pozornost na nutritivne deklaracije koje se nalaze na samim namirnicama, posebice ako je riječ o polugotovim i gotovim proizvodima. Čitanje i razumijevanje deklaracije ima doprinos u poboljšanju kvalitete prehrane jer omogućuje uvid u popis i količinu sastojaka proizvoda, podatke o energetskoj vrijednosti te količini pojedinih nutrijenata. U prerađenim namirnicama svakako treba posebnu pažnju obratiti na sadržaj zasićenih masti, rafiniranih šećera i sol koji u prekomjernim količinama značajno povećavaju rizik od razvoja debljine i brojnih kroničnih nezaraznih bolesti – ističe Hoić.
Također, osim odraslih sve je više djece pretilo. Naravno, energiju koju hranom unosimo moramo negdje i potrošiti.
Prevencija
Sve se manje odraslih, ali i djece bavi nekom fizičkom aktivnošću.
– Ljudi zanemaruju zdravlje, uništavaju tijelo, um ne kretanjem i lošom prehranom. Dok si zdrav, prioritet nam je sve osim zdravlja. Kada dođe teška bolest, pokušavamo popraviti štetu što je često nemoguće. Nitko ne razmišlja o prevenciji i da se to sve moglo spriječiti ili odgoditi. Sve kreće u djetinjstvu. Roditelji danas sve manje vode djecu na igrališta, jer im je lakše dati djetetu mobitel u ruke nego da se zaprlja na igralištu. Tjedna satnica tjelesne i zdravstvene kulture je nedovoljna da sva djeca zadovolje minimalnu preporučenu količinu tjelesne aktivnosti. Roditelji i profesori bi trebali biti primjer, ali često to nije slučaj upravo zbog neznanja ili čiste lijenosti. Potrebno je djecu svakodnevno poticati kod kuće i u školi motivirati da odaberu tjelesnu aktivnost umjesto ekrana. Nitko neće obaviti posao odgoja djece i osim nas samih jer djeca gledaju primjer roditelja. Veliku ulogu igra i način prehrane kod kuće i u školi, gdje se zbog nedovoljnih financijski sredstava ili zbog nedostatka vremena za pripremu hrane često biraju brža i jeftinijima rješenja umjesto cjelovitih obroka. Sve to rezultira prekomjerno teškom djecom, a kasnije i o odraslim osobama – ističe Eugen Kanjir, bivši karatist, magistar kineziologije, kondicijski i fitness trener.
Dodaje da je ključna edukacija stanovništva, ali i veća uključenost cijele zajednice u problem.
– Politika bi trebala osigurati da svi imaju mogućnost baviti se aktivnošću kojom žele kroz sportske klubove ili aktivnosti na otvorenom. Vlada bi trebala dati povlastice onima koji se bave sportom, koji ne puše i koji se zdravije hrane po pitanju financiranja zdravstvenog i dopunskog osiguranja. Sve se to može financirati iz sredstava Europske unije. Poslodavci bi trebali to shvatiti te subvencionirati bavljenje rekreativnim sportom za svoje radnike. Zdravo stanovništvo je i radno efikasnije stanovništvo, smanjuje se broj bolovanja i zdrav radnik može odraditi kvalitetniji posao nego onaj koji je pretio – objašnjava Kanjir.
Od malih nogu
No, kako uopće potaknuti ljude da se bave fizičkom aktivnošću?
– Potrebno je podizati svijest o važnosti kretanja bavljenja tjelesnom aktivnošću. A to je navika koja se najbolje stvara dok su djeca još uvijek mala. Djeca se kroz sport i aktivnosti ne razvijaju samo fizički i psihički već se uče socijalizaciji i organizaciji, timskom radu, brizi o zdravlju te razvijaju mozak i pamćenje, ali i motoričke sposobnosti. Tjelesna aktivnost definitivno je navika koja služi poboljšanju našeg ukupnog tjelesnog i mentalnog zdravlja i kao takva trebala bi nam se i sviđati. Vrlo je bitno jer povećava samopouzdanje i samopoštovanje što je izrazito bitno za svakodnevni život.
Netko vježba zbog dobrog izgleda, netko zbog zdravlja, netko treći jer mu vježbanje pomaže da se nosi sa svakodnevnim stresom. Svaki od ovih razloga je jednako valjan i bitan, jer na kraju dana fizička aktivnost je samo alat kako bi se ostalih 23 sata u danu nakon treninga osjećali dobro, bili zdraviji i bez poteškoća obavljali svakodnevne obaveze – zaključuje Kanjir.
Prije desetak godina Dario Pocedulić, po struci prometni tehničar i njegova supruga Tamara, inženjerka odjevne tehnologije iz Gornjeg Kućana počeli su se baviti poljoprivredom.
Krenuli su skromno, no danas obrađuju 115 hektara zemlje. Na površini od 50-ak hektara uzgajaju heljdu, a na ostalim površinama pšenicu, kukuruz i uljarice.
Prije desetak dana Dario je proglašen najboljim mladim poljoprivrednikom u Hrvatskoj. Zašto su se započeli baviti poljoprivredom, zašto se odlučili za uzgoj heljde, koji problemi ga tište i koliko mu znači ova nagrada ispričao nam je 38-godišnji Dario Pocedulić.
Za početak. Koliko vam znači ova nagrada?
Svakako sam počašćen što sam odabran za ovogodišnjeg najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika na Izboru održanom prošloga tjedna u sklopu 6. Međunarodnog kongresa o ruralnom turizmu. Do sada je OPG primio nekoliko priznanja, ali ovo posljednje je uistinu najveće. Ono je ne samo meni već i ostatku OPG-a, potvrdilo da uistinu idemo u dobrom smjeru s našim razvojem. A opet također je i izuzetna čast predstavljati svoju državu na Europskom Izboru za najboljeg mladog poljoprivrednika.
Kad i zašto ste se započeli baviti poljoprivredom?
Možemo reći da je kod Pocedulića poljoprivreda obiteljski zanat. Moj djed se bavio poljoprivredom, moj otac, a nekako sam se i ja odlučio primiti poljoprivrede. Nadam se da će jednoga dana moj posao preuzeti sin i nastaviti razvoj OPG-a. Kako su godine prolazile, a ja postajao stariji, odlučio sam malo konkretizirati naslijeđeni OPG i pokušat ga napraviti specifičnim. Mislim da smo supruga i ja to uspjeli. Danas prodajemo bezglutenske prerađevine Varaždinske heljde, od brašna, kaše, pahuljica, kiflica, mlinci, tjestenine, krekera, grizeva, do pufzrnca, hrskača i svake godine povećavamo paletu prehrambenih proizvoda od tradicijske “hajdine” sa modernim prizvukom. Naravno, osim prehrambenih proizvoda, u ponudi imamo i jastuke punjene ljuskicama Varaždinske heljde različitih dezena i namjena.
Inače, OPG je registriran 2006 godine i tada smo obrađivali nekih šest hektara. Postepenim razvojem, neprestanim ulaganjem i ulaskom u preradu i proizvodnju prehrambenih proizvoda, značajno smo povećali obradivu površinu koju prijavljujemo ove godine u Upisnik – na 115 hektara.
S kojim problemima ste se kao poljoprivrednik susretali i još se susrećete?
S površinski malim parcelama. I papirologijom, odnosno birokracijom. Postoji par apsurdnih birokracijskih situacija koje sam doživio posljednjih nekoliko godina koje su uistinu zbunjujuće, možda čak i zabrinjavajuće, no nekako smo ih uspjeli prevazići. Ne sumnjam da me takovih još neće pa barem desetak dočekati u nastavku mog poslovanja. I naravno, postoji onaj klasičan problem na koji mi ne možemo utjecati, a to je – vremenska prognoza. Prije nekih dva tjedna kod nas u Gornjem Kućanu je unutar dva sata tri puta padala tuča. U travnju. Što nas onda čeka kroz ljeto? Malo tu na negativnu stranu ide i doživljaj nekih sugrađana kojima je to sve zabavno. Nama poljoprivrednicima koji se bavimo isključivo poljoprivredom to nije nimalo zabavno. Mi živimo od plodova koji su nezaštićeni na poljima i ne, ne možemo ih nikako “prekriti čarobnim plaštem” i spriječiti štetu.
Koliko je poljoprivreda zahtjevna grana?
Svaki posao je toliko zahtjevan koliko se pojedinac odluči njime baviti. Meni, našem OPG-u je poljoprivreda jako zahtjevna jer mi uvijek želimo napraviti najbolje i sebe ulažemo maksimalno. No, nekad jednostavno i kad se trudimo, odričemo puno stvari koje su nekima normalne, jednostavno “nemamo sreće” jer bude otkupna cijena uroda duplo manja od prošlogodišnje i jedva da pokrijemo tekuće troškove, troškove sjetve, dorade, popravaka mehanizacije. No, ne posustajemo – slijepo se držimo one “bit će bolje” iz godine u godinu.
Zašto baš heljda? Što vas je inspiriralo da se počinjete baviti njezinim uzgojem?
Heljda se povijesno, tradicijski uzgajala u našem kraju. Zašto ne pokušat oživjet tradiciju, baštinu i ponudit sugrađanima prije svega jednu zdravu namirnicu, ali u modernim oblicima? I Udruga Hajdina je tu na čelu s Ružom Levatić i udrugari se trude očuvat lokalnu baštinu i tradicijsku kulturu naša četiri južna naselja Grada. Bitna je volja. A i nekako su prošla vremena bila ljepša, ljudi su se više družili, bilo je veće zajedništvo i manja užurbanost. A opet, ona poslovna činjenica jest da kad uđete u trgovinu, teško da ćete naći domaće proizvode od heljde na policama. Zato ih možete naći kod nas ili vam ih mi dostavimo besplatno u Varaždin.
Imate široku paletu proizvoda od heljde. Kako je s plasmanom tih proizvoda na tržište?
Sve naše proizvode je moguće naravno kupiti kod nas u “Kući Varaždinske heljde” u Gornjem Kućanu. Kako smo spomenuli, besplatnu dostavu imamo za naše sugrađane u Varaždinu. Osim toga, šaljemo proizvode doslovno po cijeloj Hrvatskoj uz prethodnu narudžbu putem naše web trgovine. Dostupni smo u trgovinama “Delikatesa Veronika” te s krekerima smo od prošle godine ušli u svima dobro poznate Lidl trgovine. Osim na taj način, našim proizvodima opskrbljujemo i nekoliko restorana na području Varaždina i bliže okolice, a također, možemo pohvaliti i najmlađe Varaždince, oni u školama između ostaloga i zahvaljujući gradskom projektu “Čarobna osmica” koji se provodi uz uz certifikat Ministarstva znanosti i obrazovanja, a u suradnji sa poznatim varaždinskim nutricionistima Anitom Car i Davorom Hostić, za obroke dobivaju i naše proizvode.
Godišnje proizvedete oko 40 tona heljde. Traži li se kilogram više Varaždinske heljde?
Da. Sugrađani su počeli prepoznavati Varaždinsku heljdu i zadovoljni su našim proizvodima. Prošle godine smo u jednom trenu ostali bez kaše pa onda bez kiflica. Jednostavno nismo uspjeli pripremiti toliku količinu koliko je u tom trenu tržište tražilo, a uvijek proizvodimo svježe, ne radimo robu za skladište.
Vi se ne bavite direktnom prodajom heljde ni otkupom, no većina heljde u Hrvatsku se uvozi. Je li riječ je o nekvalitetnoj heljdi?
Da li je nešto kvalitetno ili ne provjeravaju institucije zadužene za to. U smislu, da li je sukladno našim zakonima i pravilnicima. A posljednji glas daju kupci. Mi sami znamo prošetat po trgovačkim lancima i vidimo razne proizvode koji se uvoze kako iz EU, tako iz trećih zemalja. Kod toga je dosta nezgodno što u tim trećim zemljama najčešće nisu na snazi ista pravila i politike što se tiče zaštite i tretiranja usjeva, skladištenja i proizvodnje. I onda najčešće ti proizvodi budu jeftiniji. Koliko se kontrolira domaća proizvodnja, toliko bi se trebala ispitivati i kontrolirati uvozna koja se nalazi po trgovinama.
Kakav je po vama položaj poljoprivrednika u Hrvatskoj? Što se treba poboljšati?
Poljoprivrednici su po mom iskustvu marginalizirani. Na rubu društva. Nekima će biti smiješna ta izjava, ali ako je realno sagledate, shvatit ćete zašto. Na nama je da radimo na polju, u ne kontroliranim vremenskim uvjetima. Mi možemo uložiti mnogo u proizvodnju hrane, a zbog vremenskih nepogoda ili recimo pada cijene u tri mjeseca ostat ćemo bez prihoda. Ne samo od zarade nego i bez sredstava za sljedeću žetvu. Ne vlastitom krivicom. Isto tako, od poljoprivrednika koji radi najčešće po cijele dane, nevezano na nedjelje i svetke, se očekuje da ispunjava sve više i više papirologije.
Recimo, ja obrađujem nekih 115 hektara i to na otprilike 249 ARKOD iD-a, i sad prema novoj odluci sam trebao do svake njive doći traktorom. Pozicionirati traktor, vodeći pritom računa na njegovu poziciju u odnosu na neki prirodni marker, izaći van i fotografirati i geo tagirat ga. Sjest u traktor, doći do završetka te iste njive i ponovit postupak te potom učitat fotografije u aplikaciju, zatražit putem aplikacije dodjeljivanje zadataka od strane APPRRR-a. I tek nakon toga počet raditi na toj njivi. Posao koji radim cijeli život. Ja imam 249 takvih njiva. Ne znam tko je došao do te odluke, ali ona je sad postala opcionalnom nakon onih žustrih prosvjeda u EU.
Onda pak možemo i o kupcima malo, ne puno, samo malo. Imamo kvalitetan proizvod ali ne prodajemo na tržnici, nudimo besplatnu dostavu na adresu za narudžbe veće od 11 eura za Grad. I onda ljudi zovu i pitaju i kad im kažemo da smo u Gornjem Kućanu, onda nekad bude odgovor – a šteta što niste na tržnici. Nismo, i nećemo biti jer si ne možemo priuštiti stajati na tržnici jer mi kod kuće dok ne prodajemo, svaki dan proizvodimo svježe proizvode i planiramo kako povećati kvalitetu. Nisu poljoprivrednici bogati ljudi, samo su radišni.
Što još imate u planu u budućnosti?
Puno toga. Još sam mlad, ako me zdravlje posluži Varaždinska heljda će se proizvodit i prerađivat još dugi niz godina. Samo nebo je granica.
OPG Pocedlić uz pomoć i suradnju Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Varaždinske županije (dr. Mara Bogović i njenin tim) te same Varaždinske Županije (dr. Dragutin Vincek i njegove kolegice iz Upravnog odjela za poljoprivredu i zaštitu okoliša), Agronomskog fakulteta i Ministarstva poljoprivrede 2021. godine uspješno je registrirao i uvrstio na sortnu listu “Varaždinsku heljdu” kao prvu hrvatsku sortu heljde. Danas je OPG Pocedulić njezin registrirani čuvar, uzgajivač i dorađivač.
Svi proizvodi OPG-a Pocedulić od Varaždinske heljde su certificirano bez glutena.
– Cilj nam je svake godine ponuditi sugrađanima jedan novi proizvod od heljde. Ove godine predstavljamo dva nova proizvoda. Jedan je već vani, a to su “Puf zrnca”. Izvrsna su sa jogurtom, fina, hrskava. Heljda je prirodno bez glutena, no lagano se kontaminira pa treba imati izdvojenu proizvodnju.
Inače se OPG svake godine s novim proizvodom prijavljuje na “Ocjenjivanje prehrambenih proizvoda” koje zajedno provode Prehrambeni i Agronomski fakultet iz Zagreba u suradnji naravno s Ministarstvom poljoprivrede. Do sada su naši krekeri te mlinci od Varaždinske heljde bili proglašeni najinovativnijim prehrambenim proizvodima. Kiflice i tjestenina su primile zlatnu diplomu a pahuljice brončanu. Veliko iznenađenje nam je stiglo prošle godine iz Bruxellesa za naše krekere, Zaprimili su medalju za izvrsnost i kakvoću, “Superior taste award**” od International Taste Instituta” a što je prvo takvo priznanje za jeda hrvatski OPG. I jako smo ponosni na to – ističe Pocedulić.
Kako je drvno-prerađivačku industriju i graditeljstvo pogodila kriza, ponajprije u Njemačkoj, čini se da se po prvi put događa da Hrvatske šume ne mogu prodati predviđenu količinu trupaca. Odnosno, prema nekim informacijama do kojih je došao Lider, imaju višak.
Pad narudžbi je očekivan, jer nakon štete izazvane olujnim nevremenom uslijedila je kriza u Njemačkoj koju sve više osjećaju i druge europske zemlje. Potvrđuje to i čelni čovjek Požgaj grupe Nikola Požgaj koji kaže da se pad narudžbi mogao očekivati čak i da krize u Njemačkoj nije bilo s obzirom na to da su 2021. i 2022. bile rekordne godine u proizvodnji i izvozu drvno-prerađivačke industrije.
Naime, to su godine nakon pandemije kada su kupci nastojali popuniti skladišta robom koju su k tome plaćali skuplje, pa kad su se trgovci namirili, bilo je za očekivati pad bez obzira na krizu u Njemačkoj.
Doduše, on ne vjeruje da je došlo do ukupnog pada narudžbi drvnoprerađivačkih proizvoda i posljedično tome pojave viška trupaca zbog toga, nego kao jedini mogući uzrok neprodanih trupaca vidi u spomenutoj vjetrolomnoj oluji koja je oštetila mnoga stabla.
– Nisam siguran da ima viška trupaca u Hrvatskim šumama jer ih i oni režu onoliko koliko treba. Ako bi ih rezali više, to bi značilo da trupci negdje leže i postoji opasnost da počnu trunuti. Ali u HŠ najbolje znaju taj podatak, a ono što se može reći jeste da je s nekih tržišta, tu prvenstveno mislim na njemačko, naručeno manje drvno-prerađivačke robe u zadnje vrijeme – kaže Požgaj.
No dodao je da Požgaj grupa i dalje radi s istim kapacitetom, odnosno, pad njemačkih narudžbi nadomještaju novim narudžbama iz drugih zemalja.
Više o svemu pročitajte OVDJE
Pet Centar, vodeća specijalizirana maloprodaja za kućne ljubimce u Hrvatskoj, napokon dolazi i u Varaždin. Popularno odredište kućnih ljubimaca, a...
REPUBLIKA HRVATSKAVARAŽDINSKA ŽUPANIJAOPĆINA MARUŠEVECOPĆINSKI NAČELNIK KLASA: 933-01/24-01/1URBROJ: 2186-17-02-24-1Maruševec, 21. ožujka 2024. Na temelju članka 123. – 133. Zakona o cestama...
Beauty centar “Čarolija” u Varaždinu i 7Plus Regionalni tjednik daruje dva puta jedan poklon bon. Riječ je o mezo liftu...
