U PLANINAMA

Dok su se njihovi sugrađani “topili” na nešto manje od 40°C, planinari Visokogorske sekcije HPD MIV Varaždin Nikola Šebrek i Slavko Šumak potražili su rashlađenje u Alpama, odnosno, uspješno su se popeli na 4.478 metara visok Matterhorn.

Na Matterhorn se prva popela ekspedicija koju je vodio Edward Whymper još 14. srpnja 1865. godine iz Zermatta. Uspon na Matterhorn iz Hörnlihütte te preko sjeveroistočnog Hörnli grebena i danas je najpopularniji put do vrha. Staza kojom su prošli prvi alpinisti ove godine je, sa svrhom obilježavanja 150 godina od prvog uspona, posebno je obilježena i osvijetljena, a tom stazom su se popeli i MIV-ovi viskogorci 21. srpnja.

Autići, vlak, taksi, noge…

Do mjesta Täsch ,koje se nalazi na visini od 1.449 metara, stiže se različitim prijevoznim sredstvima, a potom do Zermatta, koji se nalazi na 1.620 metara, treba prijeći nekih desetak kilometara ceste kojom je vožnja zabranjena. Prometuje se električnim autićima, vlakom ili taksijem, jer su ekološki svjesni Švicarci prometovanje automobila sveli na minimum. Na uspon se kreće iz Zermatta, gradića u kojem turizam cvjeta poput cvijeća kojim je doslovno prekrit. Kroz mjesto s uskim ulicama voze mali električni automobili, bicikli i kočije s konjskim zapregama, ali se najviše hoda pješice, a sve nadlijeću helikopteri. Osim za prijevoz ljudi, helikopteri služe i za transport roba, a vrlo često, nažalost, i unesrećenih alpinista.

Žičara vozi preko stanice Furi na visini od 1.886 metara do stanice Schwarzsee na visini od 2.582 metra. Prema Matterhornu vodi ugodna staza koja ne zahtijeva veće napore hodanja. Puna je turista i za dva-tri sata ugodnog hoda stižete do 3.260 metara visine gdje se nalazi planinarska kuća Hörnlihütte i od koje vodi više smjerova penjanja na Matterhorn.

 

Na Matterhorn se prva popela ekspedicija koju je vodio Edward Whymper još 14. srpnja 1865.

Uspon iz Hörnlihütte, kojim su išli Varaždinci, vrlo je naporan i zahtijeva snagu i umješnost, jer se treba popeti preko vertikalne, glatke stijene koja je osigurana postavljenim užetom te se provući preko uske police kako bi se ušlo u carstvo kamenih blokova. Na ovom usponu nema staza s markacijama na kakve su planinari naučili. Svaki smjer koji se odabere za penjanje je dobar, ako je barem donekle siguran. Na većini opasnih mjesta postavljeni su klinovi za učvršćivanje užeta tako da ih naveze iskusnih i utreniranih penjača mogu savladati.

Napor se isplati!

Nakon tri sata penjanja stiže se do skloništa Solvayhütte, koje se nalazi na 4.003 metra visine. U skloništu ima mjesta za 10-ak ljudi i koristi se uglavnom u slučaju velike opasnosti. Uspon prolazi terasom skloništa, ne širom od tri četvrtine metra, pod kojom zjapi duboka provalija. Da bi se došlo do skloništa treba svladati kameni zid visine od oko pet metara, gotovo bez pukotina, što je također jedan od penjačkih izazova, posebno na toj visini.

 

Uspon iz Hörnlihütte vrlo je naporan i zahtijeva snagu i umješnost

Nakon skloništa Solvayhütte uspon je ipak nešto lakši, ali planina je i dalje vrlo zahtjevna i traži maksimalnu koncentraciju pri usponu. Treba preći još i oštar i izložen greben dugačak pedesetak metara. No, treba istaknuti  da Matterhorn zapravo ima dva vrha. Prvi je švicarski, visok 4.478 m i ispod njega je kip svetog Bernarda, a tridesetak metara dalje je talijanski vrh, koji je za metar i pol niži i pod kojim je postavljen križ za obilježavanje. Vidici koji se otvaraju s vrha zapanjujući su. Na jednoj strani je masiv Monte Rose, s druge strane je Weishorn, a ispod se vidi planinarski dom Hörnlihütte, Schwarzsee i Zermatt, pa se napor doista i isplati! Naravno, ovo je tek prvi dio priče. Kao i u svim alpinističkim pričama i poduhvatima, uspjeh je kompletan tek kad se alpinisti sretno i uspješno spuste na točku s koje su krenuli, što su planinari Viskokogorske sekcije HPD MIV Nikola i Slavko relativno brzo i napravili.

Najljepši i najopasniji vrh

Njemačko ime Matterhorn prvi je put zabilježeno 1682. godine. Pretpostavlja se da je samo ime Matterhorn izvedeno od riječi Matte, što znači livada uz rijeku ili luka, i da se odnosi na livadu koja se nekada prostirala u proširenju doline na kojoj se danas nalazi selo Zermatt. Riječ Horn znači “rog”.

Lijep i opasan

Inače, Matterhorn je posljednji osvojeni vrh planinskog lanca koji se uzdiže iznad švicarskog grada Zermatta u kantonu Valais na sjeveroistoku i talijanskog grada Breuil-Cervinija u dolini Aoste na jugu. Sjeverna strana Matterhorna nije popeta do 1931. godine i jedna je od šest velikih sjevernih stijena Alpa. Zapadna stijena u potpunosti je popeta tek 1962. godine. Procjenjuje se da je od prvog uspona do danas više od 500 planinara izgubilo život na Matterhornu i to ga čini jednim od najsmrtonosnijih vrhova u Alpama.

Matterhorn je kultni simbol švicarskih Alpa i Alpa općenito. Proglašen je zaštićenom prirodnom baštinom. Govori se da je njegov poseban oblik inspirirao čokolatijere Theodora Toblera i Emila Baumanna da u Bernu (Švicarska) početkom 20. stoljeća počnu proizvoditi svjetski poznatu čokoladu Toblerone.

NE PROPUSTITE 26. srpnja (srijeda) u 19 sati članovi Visokogorske sekcije Hrvatskog planinarskog društva MIV Varaždin Nikola Šebrek i Slavko Šumak održat će predavanje o svom uspješnom usponu na vrh Matterhor u švicarskim Alpama. Kako je bilo na vrhu koji je prvi put osvojen još 1865. godine mogu otkriti svi ljubitelji visina i znatiželjnici na predavanju koje će se održati u prostorijama HPD MIV-a u Trakošćanskoj ulici 24 u Varaždinu.

Izvor:
Foto: