Dok druge države štite poljoprivredu, posebice stočarstvo i domaću proizvodnju, kod nas nažalost imate slučaj da se godinama sustavno uništava. U Francuskoj primjerice imate zakon o zaštiti sela. Francuski parlament donio je prošle godine zakon za zaštitu farmera od pritužbi susjeda na buku i mirise poljoprivrednih aktivnosti, kako bi se zaustavile zloupotrebljive tužbe bivših stanovnika grada koji su kupili kuće na selu.

Ovim prijedlogom zakona stalo se na kraj tužbama protiv poljoprivrednika koji ne rade ništa drugo nego svoj posao – hrane nas, poručili su tada iz francuske vlade.

Govori nam tako Dalibor Vrček koji je u više navrata od strane Varaždinaca prozvan zbog neugodnih mirisa za koje se tvrdi da dolaze s njegovog gospodarstva.

– Uložili smo milijune na najmoderniju tehnologiju, ne koristimo umjetna gnojiva i imamo zaokruženo gospodarstvo od polja do stola. Bitna nam je i kvaliteta, ali i zaštita okoliša. Neki od najljepših krajolika Varaždinske županije godinama su bila zapuštena zemljišta. Potaknuti potrebom za ishranom svinja na našoj farmi, korove smo pretvorili u ratarske kulture. Da bismo proizveli vrhunsko svinjsko meso, potrebne su bile vrhunske žitarice. Danas na najinovatiniji način obrađujemo zemljišta za potrebe naše farme i bioplinskog postrojenja – kaže Vrček i dodaje da je žalosno da je njegova farma još jedna od rijetkih u našem kraju.

No, bez obzira na najmoderniju tehnologiju svi neugodni mirisi ne mogu se očito spriječiti pa nam zato na adresu Regionalnog tjednika već neko vrijeme stižu pritužbe, a ta je tema bila i na prošloj sjednici Gradskog vijeća.

– Zadnjih nekoliko godina u gradu Varaždinu, koji je često proglašavan najboljim gradom za život, sve se češće spominje problem s neugodnim mirisima. Nažalost, umjesto da se situacija poboljšava, smrad postaje sve intenzivniji. Izvori neugodnih mirisa su farme, tvornice stočne hrane, pročišćivači, bioplinska postrojenja, otpad i slično. Naselja Črnec Biškupečki, Poljana Biškupečka i Turčin posebno su pogođena smradom koji dolazi iz bioplinskog postrojenja Vrček i kompostane ClipBio Plus koja se nalazi na istoj lokaciji. Mještani svjedoče da prije otvaranja BPP Vrček nije bilo neugodnih mirisa – govori nam pak Varaždinac koji tvrdi da i osobno svjedoči neugodnim mirisima.

Neugodni mirisi šire se južnim dijelom grada, ovisno o smjeru vjetra, a ponekad smrad obuhvaća cijeli južni dio grada, tvrde pojedini građani.

Tko je odgovoran?

– Svi koji se često voze po južnoj obilaznici grada mogu osjetiti smrad koji dolazi iz BPP Vrček i kompostane ClipBio Plus. Prošle godine, zbog mnogobrojnih prijava, Grad Varaždin poslao je nekoliko inspekcija koje nisu mogle utvrditi nepravilnosti. Ove godine, po prvi put, državni inspektorat najavio je svoj dolazak. Bioplinsko postrojenje je tada radilo punim kapacitetom. Najavljeni inspekcijski nadzor održan je u srijedu, dok su u ponedjeljak i utorak mirisi bili nepodnošljivi. Zamislite da ne možete otvoriti prozor u svojoj kući, izaći u vlastito dvorište, sušiti rublje na otvorenom, organizirati druženje na otvorenom ili obavljati bilo kakav posao u dvorištu. Situacija je gora od Covida i lockdowna – zaključuje.

Pita se i tko je odgovoran.

– Tko su odgovorni? Grad Varaždin, koji je dao dozvolu za izgradnju BPP postrojenja i kompostane na lokaciji vidljivoj iz prvih naselja, sigurno snosi dio odgovornosti. Grad Varaždin ne bježi od odgovornosti i angažiran je po ovom pitanju, no neke stvari nisu u njihovoj moći i dio tereta leži na državi, zakonima i regulativama. Koje je moguće rješenje problema? Današnja tehnologija omogućuje mnogobrojna rješenja. Postoje filteri koji mogu u potpunosti ukloniti smrad. Zašto je kompostana ClipBio Plus-a na otvorenom? Zašto je biootpad razbacan po poljima? Jer ga nemaju gdje smjestiti, a uzeli su novac za njegovo zbrinjavanje. Šume i drveće mogu filtrirati neugodne mirise. Građani pokušavaju na normalan način, putem državnih institucija, riješiti ovaj problem. Ako ne uspiju, spremni su izaći na ulicu i blokirati rad bioplinskog postrojenja – kažu nam nezadovoljni Varaždinci koji tvrde da prije puštanja u pogon BPP Vrček nije bio nikakvih neugodnih mirisa.

Kružna ekonomija

Međutim, Vrček opovrgava tvrdnje o širenju neugodnih mirisa s njegovog gospodarstva, te tvrdi da su poduzeti svi koraci za suzbijanje stvaranja neugodnih mirisa i da ti mirisi sela smetaju samo doseljenicima koji su se u selo doselili iz urbanih sredina i koji od sela očekuju bajku s mirisom lavande. Dapače, kaže da su na farmi ugradili filtere, odnosno ventilacijske cijevi koje zimi griju, a ljeti hlade. Podsjeća i da su još 2011. iselili iz sela i izgradili potpuno novu farmu kapaciteta 130 krmača i 2500-2800 tovljenika godišnje. Kroz godine, u svoje gospodarstvo, uložili su preko 4,2milijuna eura u tehnologiju i kreditno se zadužili. Farma na kojoj žive je obiteljski posao te danas zapošljavaju 22 radnika koji svi žive u Črncu i Poljani Biškupečkoj.

– Cilj nam je bio zaokružiti ciklus: hrana – otpad – energija. U 2016. godini uz farmu smo sagradili bioplinsku elektranu snage 250 kWh po najvišim EU standardima. Na taj način gnojovku s farme, uz dodatak organske mase koristimo kao obnovljivi izvor energije za proizvodnju električne energije. Farma i bioplinska elektrana su, po Europskim mjerilima, najprihvatljiviji oblik zbrinjavanja nus proizvoda i sveg otpada koji nastaje na godpodarstvu i šire, tako da se doslovno svaki kilogram proizvedenog otpada reciklira na prirodan način i dobivamo: visoko vrijedno organsko gnojivo za ekološku gnojidbu njiva, električnu energiju koju naši građani koriste u svojim kučanstvima i toplinsku energiju koja se iskorištava za potrebe grijanja farme, bioplinskog postrojenja i objekta za preradu domaćih tradicionalnih mesnih proizvoda. Svjestan je, dodaje, da kad se gnoj prevozi na njivu ljudi osjete neugodne mirise, te tvrdi da se gnojidba radi u skladu s propisanim europskim direktivama.

Vrček također naglašava da Njemačka ima preko 12.000 bioplinskih postrojenja te planira izgraditi još 5.000 dok Hrvatska ima 30-ak bioplinskih elektrana.

Moderna tehnologija

– Mi u roku od 24 sata obavimo gnojidbu i zaoremo. Stoka ne miriše, proizvodnja domaće hrane nema miris parfema. Umjetna gnojiva, koja izuzetno zagađuju tlo na kojem se proizvodi hrana za ljudsku ishranu, praktički više ne koristimo, te sada koristimo 80% organskih gnojiva, a samim time proizvodimo i zdraviju hranu kako za životinje tako i za ljude. Nažalost sve se svodi na loše uvozno meso, a na domaćim proizvođačima sve je veći pritisak, što od raznih lobija, što od ovakvih stvari kad vas prozivaju. Kad dođete u Austriju, Njemačku pa i susjednu Sloveniju stoka i farme nalaze se tik uz hotele, stambene zgrade, pa i obrazovne objekte i tamo je to normalno te naši ljudi to dolaze gledati i dive se svinjama i kravama u centrima gradića. Ali ni njihova stoka ne miriše te se ne razlikuje od naše – kaže Vrček.

U farmi je potpuno zaokruženi proizvodni proces, odnosno sva rođena prasad je od krmača i nerasta iz njihove farme.

– Farma je u potpunosti automatizirana te svakodnevni proces od umjetne oplodnje krmača, prasenja, pa sve do odlaska tovljenika u klaonicu briga je djelatnika, a zdravlje prasadi i higijenu farme prati budno oko veterinara. Svinje se hrane sa svakodnevno svježe pripremljenom hranom. Kukuruz, ječam i soja izlaze iz zasebnih silosa u specijalne mješaonice stočne hrane i doziraju se prema točno određenim parametrima prema potrebama svinja, odnosno, svaka skupina ima zasebnu recepturu hrane. CO2 silos pridodaje visokoj kvaliteti kukuruza – objašnjava Vrček.

– Ukoliko u budućnosti želimo jesti domaću hranu i ne ovisiti o uvoznom, nekvalitetnom mesu, morat će se promijeniti odnos prema poljoprivredi i stočarstvu, i od strane vlasti, bilo lokalne ili državne, ali i svijest građana – zaključuje Vrček i dodaje kako je Hrvatska u nekoliko navrata pokretala dobre projekte kružne ekonomije, kako u poljoprivredi, tako i u konačnici u odlaganju otpada. Međutim, puno tih projekata nikad nije zaživjelo, a u međuvremenu je stočara sve manje. I Vrčeki su svojedobno bili uključeni, na poziv grada Varaždina, u europski projekt pod nazivom City Circle, a tada su bili prikazani kao dobar primjer kružne ekonomije.

– I ove godine smo odabrani i uključeni, ispred ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, u međunarodni projekat CLIMATE FARM DEMO PROJECT gdje sudjeluje 1500 farmi iz 27 zemalja Europe. Cilj ovog projekta je kako bi se omogućilo učenje i provedba klimatskih pametnih poljoprivrednih rješenja za prilagodbu poljoprivredne proizvodnje klimatskim promjenama i kretanje prema ugljično neutralnom poljoprivrednom sektoru EU. Naše gospodarstvo je tu već napravilo veliki zaokret te smo već danas CO2 neutralno i energetski neovisno gospodarstvo, što je vrlo rijedak primjer i kod Europskih poljoprivrednika – zaključuje Vrček.

U Francuskoj pijetao dobio presudu na sudu

U slučaju koji je privukao pozornost međunarodnih medija 2019., sud je presudio da pijetao po imenu Maurice može nastaviti kukurikati unatoč pritužbama susjeda u selu na malom otoku na francuskoj atlantskoj obali.

Francuska već ima postojeće zakone za zaštitu osjetilne baštine francuskog sela, uvedene 2021., ali novi zakon iz 2023. godine ima za cilj veću zaštitu postojećih farmi od novih stanovnika u tom području.

Grad planira mjeriti neugodne mirise

Svaka medalja očito ima dvije strane, a hoće li se, i na koji način ovaj slučaj raspetljati, ostaje za vidjeti.

U Gradu Varaždinu pak kažu da će ubuduće mjeriti neugodne mirise

– Grad Varaždin je od Državnog inspektorata dobio recept što napraviti. Inspektorat se maknuo od toga, ostavljeno je nama da mjerimo. Rebalansom proračuna danas se osiguravaju sredstva za provođenje javne nabave za odabir izvođača mjerenja – najavio je Bosilj na prošloj sjednici Gradskog vijeća.

Mjerit će se sumporovodik, amonijak i merkaptan. Mjerenje počinje 1. travnja i trajat će godinu dana. Mjerit će se u posebno određenim dijelovima grada, a pratit će se i ruže vjetrova.

– Zna se koje su granice za te spojeve. Nakon godinu dana imat ćemo relevantne rezultate, i onda će se vidjeti tko i kada onečišćuje zrak – najavio je Bosilj.

Kamioni Čistoće dovoze bio otpad, koji onda potom treba na obradu. Međutim, kako smo se i sami mogli uvjeriti, među tim otpadom bilo je stvarno svega, od plastičnih vrećica, staklenih boca pa čak do elektronskih uređaja. Dio tog otpada se onda mora selektirati i ručno, ali je poražavajuće da pojedincima očito selektiranje na kućnom pragu nije jača strana pa u smeđe kante stavljaju stvari kojima tamo nije mjesto.