FOTOIvan Agnezović / arhiva Janja Knapić

Profesorica klavira u Glazbenoj školi Varaždin i zborovotkinja Janja Knapić prošlog je mjeseca ispisala djelić kulturne povijesti Irana. Naime, ova svestrana glazbenica je članove mješovitog zbora Tonal uvježbala za izvođenje skladbi Emila Cossetta, Branka Starca i drugih autora.

Profesorica klavira u Glazbenoj školi Varaždin i zborovotkinja Janja Knapić prošlog je mjeseca ispisala djelić kulturne povijesti Irana. Naime, u toj nama dalekoj i nedovoljno poznatoj zemlji dosad je bilo nezapamćeno da zborovima dirigira žena, pa još strankinja.

Prenosila znanje

Štoviše, ova svestrana varaždinska glazbenica je članove mješovitog zbora Tonal iz Teherana uvježbala za izvođenje hrvatskih pjesama, u kojima je publika uživala na koncertima održanima 18. i 19. srpnja u dvorani Roudaki Hall. Nije to bila nimalo jednostavna zadaća za Janju Knapić, koja na Glazbenoj školi vodi i manji vokalni djevojački sastav, Ansambl vokalne popularne glazbe.

– Uz to, dirigentica sam Akademskoga pjevačkog zbora Fakulteta organizacije i Informatike. Iznimno se ponosim svojim mladim sastavima jer divno napreduju. Dosad sam sudjelovala na dva međunarodna simpozija za korusologiju „Ars choralis (zborska umjetnost – pjevanje – govor – glas)“ u Zagrebu u organizaciji Hrvatske udruge zborovođa, gdje upoznajem brojne kolege predavače iz raznih zemalja. Odatle je i moje poznanstvo s iranskim maestrom Miladom Omranloom, s kojim je ove godine ostvarena suradnja. Uvijek sam se čudila kako na taj simpozij dolaze veliki svjetski stručnjaci i znanstvenici, redom vrlo pristupačni i dragi ljudi. Zajedničko im je da teže većem znanju i razmjeni iskustava, ali pritom ostaju skromni i ne očekuju pohvale sa svih strana ako nisu objektivno zaslužene – ističe naša sugovornica, od koje doznajemo da se maestru Omranloou iznimno svidjelo što i kako ona radi s varaždinskim zborovima.

U Iranu se ljudski glas smatra nečime vrlo osobnim i ženama je zabranjeno pjevati solo na mikrofon

Članovima njegova Tonala trebala je stručna pomoć, te oboje zaključuju da je najbolje nakon vokalnih radionica održati zajednički koncert u Teheranu.

– Moj posao u Teheranu bile su prvenstveno probe sa zborom Tonal, a pripala mi je čast da dirigiram polovicu repertoara koncerta. Smatrala sam da bi bilo zgodno iranskoj publici prezentirati hrvatsku glazbu i hrvatske skladatelje, te je moj dio programa baziran na toj ideji. S obzirom na to da je velik dio mog programa bio na hrvatskom jeziku, s kojim se zbor do mog dolaska nikad nije susreo, nema sumnje da su njegovi članovi odradili lavovski posao. Snimila sam im izgovor riječi i na kraju su ih interpretirali bolje od nekih naših zborova. Iranci su jako dosjetljivi kada je u pitanju učenje, u što me uvjerila jedna zborašica koja je svoj hladnjak oblijepila raznobojnim papirićima s tekstovima hrvatskih pjesama – otkriva Knapić.

Dva puta bis

Osim proba sa zborom, na zamolbu domaćina, maestra Milada Omranlooa, održala je i nekoliko grupnih radionica kao „vocal coach“.

– Odradila sam i jednu kraću radionicu s dječjim zborom Tonal. Nakon grupne vokalne radionice bilo je dosta interesa za individualni master class iz pjevanja te iz klavira. Na kraju sam imala ukupno 18 individualnih polaznika iz pjevanja i klavira. Naravno, dolazili su više puta, pa sam se i dosta naradila u Teheranu – priznaje ova glazbena pedagoginja i dodaje da je uoči odlaska u Teheran kontaktirala Veleposlanstvo RH u Islamskoj Republici Iran.

S obzirom na napetu političku situaciju, u Iran je došla u najgore moguće vrijeme

Uslijedio je sastanak u Veleposlanstvu, čiji su zaposlenici s oduševljenjem prihvatili poziv na koncert na kojem se itekako osjetio dašak hrvatske kulture.

– Ispostavilo se da naš veleposlanik Drago Štambuk iznimno cijeni umjetnost te je održao prigodan govor prije koncerta. Susretljivi su bili i lokalni mediji te je agencija Exir Novin bila jedan od većih sponzora. Publika je bila oduševljena izvedbama hrvatskih pjesama, a pogotovo skladbama Emila Cossetta „Letovanić“ i „Moja diridika“. Riječ je, naime, o pjesmama koje koriste prsni registar (tzv. folklorni način pjevanja), koji se nikad ne koristi u iranskom zborskom pjevanju. Oni ga jednostavno nemaju, stoga im je to bilo posebno zanimljivo čuti. Na oba koncerta spomenute pjesme sam izvela i za bis – govori Janja Knapić.

U svoj dio repertoara uvrstila je i dvije pjesme napisane samo za ženski sastav, koje je izvela s članicama Tonala. Prva pjesma na koncertu je bila samo za ženske glasove, skladba Branka Starca „Sing a New Song to the Lord“.

– Kad sam birala program, nisam previše razmišljala o toj naoko „sitnici“. No, ispalo je da su koncert u Iranu otvorile baš žene te da sam ja prva gostujuća dirigentica zborova u toj zemlji. Za mene osobno je to velika stvar, pogotovo jer je riječ o državi u kojoj je mnogo toga zabranjeno, pogotovo ženama. Štoviše, s obzirom na to da se u Iranu ljudski glas (pogotovo ženski) smatra nečime vrlo osobnim, ženama je zabranjeno pjevati solo na mikrofon! I ne samo to, u Iranu je iz istog razloga zabranjeno izvođenje opera – ističe Knapić i napominje da u kolijevci perzijske civilizacije nisu sve zabrane fokusirane isključivo na dame.

Sputani zabranama

– Gdje žene nisu slobodne, nisu slobodni ni muškarci. Kao prvu gostujuću dirigenticu žena ikad u Iranu, zbor Tonal me dočekao kao čudo (ne samo žene nego i muškarci), odnosno kao priliku da se izdignu iznad tmurnih misli, uz osjećaj da je “svijet” došao k njima. Osim toga, iskusili su poseban pristup koji koristim u objašnjavanju vokalne postave kod pjevača, a temelji se upravo na ljudskim emocijama. One su nešto vrlo blisko i poznato svim ljudima, a kada se znalački koriste kao pomoćno temeljno sredstvo za vokalnu postavu, dobiju se nevjerojatni rezultati u kratkom roku. Osjetio ih je i zbor Tonal na svojim glasovima. To je ono što nas dirigente polaznike Škole za zborovođe toliko razlikuje od drugih dirigenata i jedan je od razloga zbog kojih sam dobila poziv kao „vocal coach“ u Iran – objasnila je Knapić, koja je u tu zemlju otišla u najgore moguće vrijeme, s obzirom na napetu političku situaciju.

Svi su joj, prisjeća se, govorili da „nije normalna što putuje u Iran“, ali je svejedno bila ustrajna u svome naumu.

– Ponovila bih sve još jednom, bez imalo sustezanja. Unatoč mnogim zabranama vladajućeg režima, ni u jednom trenutku nisam kao žena osjetila manjak poštovanja. Upravo suprotno. Iran je predivna zemlja iznimno bogate kulture. Takvi su ondje i ljudi, željni su znanja te znaju procijeniti tko ga posjeduje, a tko samo pametuje. Zbor Tonal je odličan, prihvatili su me ne samo kao gostujućeg dirigenta već poput svoga stalnog dirigenta Milada Omranlooa. Zborovođu iznimno cijene i poštuju i takvo što još nisam doživjela. Nekoliko puta su me rasplakali svojim riječima zahvale za sve što sam napravila za njih. No, smatram da to nije ništa posebno, jedino sam im prenijela znanje… Predivno je raditi s mladim ljudima koji tri puta tjedno dolaze na probu koja ponekad traje satima, do kasno u noć – veli Knapić o Irancima, koji su potpuno posvećeni pjevanju i čiji će nastup pokušati organizirati u Zagrebu i Varaždinu.

Vrijedno iskustvo

Osvrnula se i na za nju neprocjenjivo vrijedno iskustvo stečeno u Iranu, koje namjerava podijeliti sa svojim zborovima u Varaždinu.

– Mnogo sam toga naučila od cijenjenoga kolege Milada Omranlooa, kao što i on tvrdi da je puno naučio od mene. Taj proces uvijek ide u dva smjera. Na neki način sam ispisala i djelić iranske povijesti, čime se ponosim. Smatram da nisam za sve zaslužna sama. Naprotiv, vrlo često u životu, a pogotovo u mojoj struci, jednostavno morate imati sreće i znati iskoristiti pravi trenutak – zaključila je Janja Knapić.

U Teheranu i kaos funkcionira

Prvo s čim se Janja Knapić susrela nakon slijetanja na aerodrom u Teheranu je njihov promet. Bolje reći, kaos u prometu!

– Kultura vozača ne postoji. Svi voze u sedam kolona iako prometnice imaju samo četiri trake. Motori pak voze dvosmjerno u jednosmjernim ulicama, dok pješaci prelaze ceste “na sreću”, bilo gdje. Dobra stvar u svemu tome je da zbog velike gužve ne možete voziti prebrzo, pa je mogućnost nastanka nesreća ipak malo smanjena. Nevjerojatna je činjenica da takav kaos u prometu kod njih zapravo savršeno funkcionira – naglasila je Knapić.

Komentari

Komentara