Varaždinska županija po prvi puta sufinancira doktorske studije
Varaždinska županija je krajem svibnja ove godine raspisala Natječaj za dodjelu potpora za doktorski studij za akademsku godinu 2023./24., a...
PUT U EGZOTIČNU ZEMLJU
Da je volontiranje ili odlazak na stručnu praksu u strane zemlje vrlo popularno među Varaždincima i Varaždinkama, osjetila je i dvadesetpetogodišnja Maja Pokos, koja je svoj život na relaciji Varaždin – Osijek na četiri mjeseca zamijenila južnoameričkom državom koja se nalazi između Karipskog mora i Tihog oceana – Kolumbijom.
Ova zaljubljenica u putovanja i upoznavanje drugih kultura članica je IAESTE, Međunarodne udruge za razmjenu studenata za prirodnu i tehničku praksu, koja ju je i odvela u Kolumbiju, zemlju koju je odabrala jer je htjela posjetiti države izvan europskoga kontinenta.
U jedan od najvećih gradova Kolumbije, milijunski grad Bucaramangu, stigla je u kolovozu 2016. godine, a tamo je odrađivala studentsku praksu na jednom od njihovih najskupljih sveučilišta.
Tijekom vremena provedenog na sveučilištu morala je napraviti seminarski rad na engleskom jeziku na temu “Compressed Earth Blocks”, usko vezanom uz studij građevine, koji pohađa u Osijeku. Tamo nije srela nijednog Hrvata, rekla nam je Maja i dodala da je ona prva Hrvatica iz IAESTE programa koja je posjetila Kolumbiju.
Grad Bucamaranga trgovačko je središte kraja s jakom poljoprivrednom proizvodnjom kave i duhana
Kada je prijateljima rekla da će svoj život na par mjeseci zamijeniti egzotičnom Kolumbijom, bili su sretni i uzbuđeni, što joj je dalo dodatni vjetar u leđa.
– Roditelji su prvo bili malo šokirani, ali su mi na kraju bili najveća podrška i potpora – dodaje avanturistica Maja, koja je bila smještena u privatnoj kući s nekoliko prijateljica koje je tamo upoznala.
Među njezinim cimericama bila je i Indijka Prajakta Koraktar, s kojom je i danas u kontaktu. Osim Indijke, najviše se družila s Istočnoeuropljanima, Poljacima i Česima, a bilo je i Švicaraca i Norvežana. Plaću je, kaže, dobivala od sveučilišta, a iznosila je kao prosječna hrvatska minimalna plaća, što je oko tri milijuna kolumbijskih pesosa.
– Puno više sam mogla s tim novcem tamo nego ovdje. Imaju niži životni standard, ali im je hrana dosta skupa s obzirom na to kakve plaće imaju. No, sva putovanja izvan grada Bucamarange plaćala sam sama – rekla je Maja Pokos, koja dolaskom u Kolumbiju nije znala komunicirati španjolskim jezikom. Naučila ga je, kaže, razgovarajući s prijateljima. Engleskim jezikom se Kolumbijci služe i trude se služiti se njime, ali nemaju baš prilike često ga govoriti u svom gradu jer su turisti koji ga posjete najčešće iz španjolskoga govornog područja.
Grad Bucamaranga nalazi se u sjeveroistočnoj Kolumbiji i leži na više od tisuću metara nadmorske visine. Ima oko milijun stanovnika i trgovačko je središte kraja s jakom poljoprivrednom proizvodnjom kave i duhana. U usporedbi sa zelenilom i krajolikom Hrvatske, kaže Maja, tamošnje zelenilo i plavetnilo Bucamarange još je više naglašeno.
– Kolumbija se nalazi blizu ekvatora, tako da je 365 dana u godini temperatura jako visoka, što je meni, koja nisam naviknuta na cjelogodišnje ljetne temperature, bilo malo naporno. Čak nas ni kiša nije osvježila – objašnjava Maja.
Posjetila je i osam sati udaljene gradove Bogotu, koji je i glavni grad Kolumbije, i Medellin, koji je drugi po veličini, odmah iza Bogote. Gradovi su to koji su u drugoj polovici 20. stoljeća bili povezani s jednim od najpoznatijih kriminalaca, narkobosom Pablom Escobarom, barem do njegove smrti 1993. godine.
– Stekla sam dojam da Kolumbijci ne vole govoriti o njemu jer je danas velika zabluda gledati sadašnji život očima tadašnjeg vremena – rekla je Maja, koja doticaja s bilo čime vezanom uz kolumbijske kartele nije imala.
Na plantaži kave koja je otvorena za turiste Maja je popila tri najukusnije kave u životu
– Osjećali smo se sigurno, ima jako puno turista i backpackera koji dolaze iz Europe i Amerike, zapravo iz cijelog svijeta i, jednostavno, ako se ne ulazi u dio grada koji nije preporučljiv turistima, problema nema i osjećaš se zaštićeno – objašnjava.
Od cijele Kolumbije najviše ju je dojmio zaštićeni Nacionalni park Tayrona, koji se nalazi na području kolumbijske sjeverne regije Kariba.
– Zanimljiv je jer je na obali, uz koju se proteže 30 kilometara rajske plaže i pripadajuća šuma u kojoj žive potomci originalnih plemena do kojih možeš doći samo pješice – navodi Maja, koja NP Tayronu uspoređuje s hrvatskim NP Plitvička jezera.
– Na Plitvice možeš doći automobilom jer su dosta blizu, a do Tayrone se dolazi tako da turiste ostavljaju tri sata udaljene od mjesta za kampere, što govori koliko je to mjesto važno i zaštićeno – objašnjava Maja i dodaje da je samo jednom dnevno dozvoljeno izletničkom brodu voziti turiste po parku, kako ne bi uznemirio plemena kojih je, kroz povijest, dosta istjerano.
– Kolumbijska Vlada pazi plemena koje se nalaze na tajnim lokacijama po parku, što je dosta zanimljivo. Za neka plemena se ni ne zna gdje se nalaze – rekla je Maja, koju su oduševile i prirodne atrakcije koje se nalaze u Valle de Cocora: najviše palme na svijetu.
Maja je provela jedan dan na plantaži kave koja raste u grmovima visokim oko 1,60 metara. Plantaža je otvorena za sve znatiželjne turiste, koji tamo mogu isprobati svježe prženu kavu, ali i naučiti kako je brati i pržiti.
– Tamo sam popila tri najbolje kave u životu. No, iznenadilo me to što Kolumbijci nemaju običaj ispijanja kave kao što to rade Hrvati u kafićima – objašnjava Maja, koju je, osim ukusne kave, tamošnja lokalna hrana iznenadila egzotičnim okusima.
Kaže da Kolumbijci jedu mnogo egzotičnog voća, a za karipsko područje je specifično jesti rižu s kokosom, koja ima neuobičajen okus za Europljane.
Jela je i tipičnu grickalicu za područje Bucaramange – pržene mrave, koji, kaže, imaju okus kao kokice, a prodaju se u paketićima na ulici.
– Fora mi je što tamo možeš kupiti sve na ulicama, od piva do kemijske i SIM kartica, koje se kupuju uz predočenje osobne iskaznice – rekla je Maja, koja vjeruje da će se jednog dana vratiti u zemlje Latinske Amerike na dulje vrijeme. – Iako sam tamo provela sjajna četiri mjeseca i okusila život Latinoamerikanaca, nisam uspjela vidjeti cijelu zemlju jer je prevelika. No, vjerujem da se vidimo uskoro – poručuje mlada avanturistica Maja.
Izvor:
Foto: RT
U mjesecu listopadu diljem Hrvatske započinje najdugovječnija humanitarna akcija “Solidarnost na djelu” koja se provodi od 1973. i tradicionalno provodi drugog četvrtka u listopadu što ove godine pada 10. listopada. U sklopu akcije volonteri i djelatnici Crvenoga križa prikupljaju pomoć u vidu hrane i higijene, pa tako i u Gradskom društvu Crvenog križa Varaždin.
GDCK Varaždin prikuplja hranu i higijenu, te novčana sredstva za kupnju paketa za djecu u potrebi, osobe starije od 65 godina u samačkom ili dvočlanom kućanstvu, samohrane roditelje, jednoroditeljske obitelji, obitelji s troje i više djece te osobe s invaliditetom.
Prikupljanje se vrši u skladištu GDCK Varaždin (bivša vojarna u Fabijanskoj ulici Varaždin). Prvi dan početka akcije je 10. listopadaod 12 do 16 sati, a sredstava i potrepštine prikupljaju se do kraja mjeseca listopada utorkom od 12 do 16 sati. Građani također mogu uplatiti novčana sredstva na račun posebno otvoren za ovu akciju HR0423600001300191208 (Zagrebačka banka).
U školama na području GDCK Varaždin financijska sredstva prikupljaju se putem novčanih bonova u apoenima od 0,50 € i 1 €. Od tih sredstava škole su u obvezi pomoći učenicima/djeci lošeg materijalnog statusa (nabava knjiga, opreme ili plaćanje izleta). Ostatak sredstava GDCK Varaždin koristi za kupnju prehrambeno-higijenskih paketa za djecu socijalno ugroženih obitelji sa područja djelovanja društva. Cilj humanitarne akcije “Solidarnost na djelu” nije samo prikupljanje pomoći za naše siromašne sugrađane nego i poticanje solidarnosti među svima nama, a posebno među mlađim generacijama.
U nedjelju je u Maruševcu tradicionalno obilježen blagdan Čiselske nedele u organizaciji Općine Maruševec i Kuburaške udruge Maruševec.
Obilježavanje ovog blagdana započelo je budnicom Kuburaške udruge Maruševec kod crkve svetog Jurja u Maruševcu, a kasnije je uslijedilo svečano otvorenje 13. Sajma v Maruševcu kojem su prisustvovali predsjednik Gradskog vijeća Grada Varaždina Lovro Lukavečki zajedno sa direktorom Varkoma Brunom Isterom.
Uz načelnika Općine Maruševec Maria Klapše nazočili su brojni gosti: gradonačelnik Pregrade Marko Vešligaj, načelnik Općine Beretinec Nikola Žganec, načelnik Općine Vidovec Bruno Hranić, predsjednik Općinskog vijeća Beretinca Hrvoje Kapeš, županijski vijećnik Krunoslav Lukačić te mnogi drugi.
Općinski načelnik Mario Klapša prigodnim je govorom pozdravio goste te pozvao sve da posjete izlagače na sajmu i da se podsjete na proizvode koji su se nekad radili.
– Danas slavimo „Čiselsku nedelu“ kroz manifestaciju koja na jednom mjestu okuplja brojne članove civilnog društva i to na onaj tradicionalan način kako su se manifestacije i prošćenja slavile nekada. U Maruševcu držimo do očuvanja kulturne tradicije , našeg identiteta , što je u današnjim užurbanim vremenima važno, a pomalo se i gubi – rekao je Mario Klapša.
Lokalne udruge i OPG-ovi, njih 20-ak predstavilo je svoje proizvode i djelatnosti na Sajmu, a uoči otvorenja Sajma održalo se svečano postrojavanje 19 povijesnih postrojbi i kuburaških udruga s područja Republike Slovenije, kao i Ličko-senjske, Koprivničko-križevačke, Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Međimurske i Varaždinske županije.
– U mojoj mladosti češće su se održavala prošćenja, no drago mi je da Maruševec uspijeva njegovati ovu tradiciju, a to je od velike važnosti za njegove mještane. Možemo biti ponosni na naše kolege diljem županije, a ispred Grada Varaždina uvijek ćemo ih doći podržat – rekao je Bruno Ister te pohvalio manifestaciju.