Poljoprivrednicima s područja LAG-a Sjeverozapad 90.000 eura bespovratnih potpora
Upravni odbor Lokalne akcijske grupe – Sjeverozapad usvojio je odluku o odabiru projekata na trećem natječaju LAG-a Sjeverozapad za provedbu...
Talenti
Društvo mladih Koprivničanaca pokrenulo je portal klikaj.hr., na kiojemu se bave pričama iz sjeverozapadne Hrvatske. Puno prostora posvećuju mladim talentima na bilo kojem području. Tako je njihova dopisnica iz Varaždina prije nekoliko dana objavila intervu s mladom varaždinskom glazbenicom Leoni Flower Finocchiaro, koji prenosimo u cijelosti.
Samo pozitiva Mladi i pametni
Odavno je poznato da je dobra glazba temelj dobre zabave, no još kada se radi o dobrom starom rocku, rijetki su oni koji ostaju ravnodušni. Upravo na poznatim hitovima staroga rocka svoju ljubav prema glazbi temelji i mlada varaždinska glazbenica Leoni Flower Finocchiaro. Poznata kao vodeći vokal nekadašnje grupe Overnight Illusion, Leoni je od nedavno krenula nešto drugačijim stopama, okruživši se novim glazbenim snagama.
Počeci njenog glazbenog izričaja te ljubav prema glazbi sežu u vrijeme djetinjstva, no neki ozbiljniji počeci javljaju se upisom u srednju školu.
Leoni Flower svoju violinu je zamijenila bas gitarom, koja je postala njen omiljeni instrument.
– Oduvijek sam voljela glazbu, pa sam upisom u klasičnu gimnaziju počela svirati violinu. No, ubrzo sam shvatila kako klasična glazba nije za mene – rekla je Leoni te nastavila kako je oduvijek više naginjala rocku nego klasici. Tako je Leoni Flower svoju violinu zamijenila bas gitarom, koja je postala njen omiljeni instrument.
Raspadom početnog sastava glazbenika Overnight Illusiona, Leoni je krenula nekim novim, svojim putem.
-Iako je svatko od članova dosadašnje postave benda Overnight Illusiona krenuo svojim putem, i dalje smo u dobrim odnosima, a budući da svi volimo glazbu, nerijetko se nađemo pa zajedno sviramo za gušt – pojašnjava mlada rokerica te nastavlja kako u svakom poslu dođe vrijeme kad čovjek odluči krenuti nekim svojim putem.
Inače, Leoni je ovih dana u potrazi za članovima s kojima će uskoro oformiti novi bend, a nekoliko njih već je pronašla. Jedna od njih je Tea Lovreković kojoj je pripala uloga pjevačice, dok je novi gitarist Marko Briški.
Uz to što je odlična učenica drugog razreda Prve gimnazije u Varaždinu, ova mlada i svestrana pjevačica pohađa satove pjevanja, svira gitaru, pohađa Centre izvrsnosti iz biologije, fizike i IT tehnologija, a odnedavno uči i ruski jezik.
– Odluka o odabiru novih članova dogodila se zapravo nastavno na dosadašnju suradnju, dok je odluka na drugi ženski vokal pala sasvim slučajno, u školi. Tea piše pjesme, ja radim na glazbi, tako da smo idealan par – simpatično je objasnila ova talentirana srednjoškolka te dodala kako su za odabir budućeg imena benda zaduženi svi.
Iako joj je samo šesnaest godina, iza Leoni su već mnogobrojni nastupi, kako na varaždinskoj glazbenoj sceni, tako i šire, a jedan od dražih jest onaj u Đurđevcu, gdje su u ondašnjem sastavu benda svirali kao predgrupa poznatoj zagrebačkoj grupi Vatra. Uz to što je odlična učenica drugog razreda Prve gimnazije u Varaždinu, ova mlada i svestrana pjevačica pohađa satove pjevanja, svira gitaru, pohađa Centre izvrsnosti iz biologije, fizike i IT tehnologija, a odnedavno uči i ruski jezik.
– Imam mnogo izvannastavnih aktivnosti i moj raspored je skroz natrpan, no unatoč tome volim sve što radim i da nije tako, osjećala bih se beskorisno. U svemu tome obitelj mi je velika podrška i potpora – pojašnjava Leoni. Planova za budućnost ovoj talentiranoj glazbenici ne nedostaje. U pripremi je album s autorskim pjesmama, a želje su zasada skromne.
– Zasad radimo na autorskim pjesmama i novom albumu i to uglavnom na engleskom jeziku, a s obzirom da volim sve glazbene žanrove, ne želim se ograničavati ni u čemu. Želja mi je jednoga dana nastupiti na nekoj od svjetskih glazbenih pozornica – zaključuje Leoni i dodaje kako, neovisno o vrsti glazbe, podjednako uživa u svakom njenom žanru. Ipak, nekako, u Leoninu srcu prije svega su hitovi njenih glazbenih uzora, popularnih i bezvremenskih Guns ‘N’ Rosesa, Led Zeppelina, Deep Purplea i sličnih, još i danas rado slušanih dobrih starih rokera.
Izvor:
Foto:
– Smatram da sam odabrala zanimanje svog života jer učitelji i nastavnici mogu mijenjati svijet. Mi smo ti, koji uz roditelje, učenike pripremamo za život, što često i nije lako, ali svoj posao ne bih mijenjala – rekla je Ljerka Klarić, nastavnica savjetnica poljoprivredne skupine predmeta iz Srednje škole „Arboretum Opeka“ iz Marčana, a koja je nakon 41 godine radnog staža otišla u mirovinu.
S njom se složila i pedagoginja u Drugoj osnovnoj školi Varaždin Pavica Kocijan koja je također nakon 41 godine radnog staža otišla u zasluženu mirovinu.
– Suradnja s djecom, roditeljima i učiteljima ostat će mi u najljepšem sjećanju. Posao pedagoga, posebice kad radite u školi s velikim brojem učenika je izazovan, ponekad i težak, ali kada volite taj svoj posao, onda vam ništa nije teško – izjavila je Pavica Kocijan.
One su u utorak, 3. listopada zajedno s još 61 djelatnikom osnovnih i srednjih škola, kao i dječjih vrtića koji su otišli u mirovinu u školskoj godini 2022./23., primile zahvalnice Varaždinske županije za dugogodišnji rad, predanost te doprinos odgoju i obrazovanju uz Svjetski dan učitelja, koji se obilježava 5. listopada.
Uz župana Varaždinske županije Anđelka Stričaka, zahvalnice sada već bivšim djelatnicima škola i vrtića uručio je i pročelnik Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i sport dr. sc. Miroslav Huđek.
Samozatajni varaždinski urbani vrtlar i ekolog Dario Kocbek ne miruje ni kada jesen pokuca na vrata. Stoga je ovih dana odlučio dodatno proširiti svoj atraktivni japanski vrt s tri jezerca, koji privlači svojom ljepotom u svako godišnje doba.
Podsjećamo, Dario Kocbek više od dva desetljeća marljivo uređuje svoju zelenu oazu koja ne mu je pružila spokoj i priskrbila priznanja struke. Ljubav i strast prema vrtlarenju kod Darija je počela 1996. godine kada nakon 5 godina provedenih na ratištu, u mirnodopskim uvjetima izlazi iz profesionalnog sastava 7. gardijske brigade. To je bila logična odluka mladog nadnarednika, prekaljenog bojovnika koji je s kolegama – dočasnicima tijekom Domovinskog rata bio doslovno kičma hrvatske vojske. Međutim, ostale su mu posljedice trauma s kojima će se poput tisuća branitelja uskoro morati suočiti.
– S obzirom na to da je moja majka u to vrijeme išla u mirovinu, ponudila je da izaberem između obiteljskog posla i vojne karijere. Odlučio sam se za ugostiteljstvo i potom još 13 godina rukovodim poslovanjem popularnog Strniščaka. Nakon epizode s ugostiteljstvom i odlaska u vojnu mirovinu imao sam vremena surfati internetom. Srećom, naišao sam na stranicu koja je detaljno prezentirala predivne japanske vrtove u Kyotu od kojih mnogi okružuju tamošnje budističke hramove. Supruzi Nevenki obećao sam da ćemo imati takav jedan vrt. Naravno da me gledala s nevjericom jer dvorište je bilo “okupirano” gospodarskim zgradama. Međutim, uklonio sam sve objekte koji se nisu uklapali u moju viziju i prvo je pod mojim rukama nastalo jezerce. U toj najvećoj “bari” već 23 godine uživa i naša kornjača Biba – ističe Kocbek od kojeg doznajemo da mu je godinama velika podrška u borbi s posttraumatskim stresnim poremećajem bio prim. dr. sc. Ivan Krpan.
Riječ je o iznimno stručnom psihijatru koji je dobro razumio kakve su ratne strahote proživjeli hrvatski branitelji.
– Pokraj mene je na različitim terenima u Domovinskom ratu poginulo 12 kolega i razumljivo je da su ostale velike traume. U mojem slučaju, između ostalog rezultirale su nesanicom pa i danas jako malo spavam. No, nisam si dozvolio da medikamenti od mene naprave nekakvog “zombija” i stoga već više od dva desetljeća svo slobodno vrijeme posvećujem brizi o ukrasnom grmlju i cvijeću – objasnio je objasnio je ovaj 56-godišnjak koji je nakon prvog, brzopotezno uredio još jedno manjeg jezerca kojeg danas u dvorištu više nema.
Preostalima je raznolikim sadnicama ukrasnog patuljastog grmlja i drveća ukrasio obale, dok u jezercima plutaju lopoči i rase različito vodeno bilje.
– Japanske vrtove je nemoguće urediti za godinu dana. To si mogu priuštiti samo tajkuni koji mogu platiti bezbroj vrijednih ruku – kroz smijeh kaže naš sugovornik koji svim znatiželjnicima rado savjetuje kako vrtlarenjem osigurati bijeg od gradske vreve.
Otkrio nam je da u vrtu ima posađene ukrasne kovrčave vrbe, magnolije, borove, javore, bijeli hibiskus, rododendrone, azaleje, žutiku, ukrasne trave, hostu, tise, hamaciperise i bezbroj različitih trajnica. Štoviše, kod njega u Turčinu iznenađujuće dobro uspijeva i šimšir koji je posađen oko cvjetnih lijeha.
– Buxus je dosta osjetljiv na bolesti, a napada ga i šimširov moljac. Nažalost, od travnja do listopada potrebno ga je svaka dva tjedna prskati insekticidima ili mu nema spasa. Posadio sam dosta juniperusa, tuja, a okućnicom s ulične strane dominiraju soliterno posađen čileanski bor (Araucaria araucana) te topiary – veli umirovljeni branitelj zlatnih ruku.
Iznimno je vješt u orezivanju i oblikovanju ukrasnog drveća, a baš taj segment vrtlarenja neizostavan je u tzv. “pravocrtnim” francuskim vrtovima.
– U japanskom vrtu prisutno je puno raznolikosti, dok su francuski – renesansni vrtovi uređeni “kao po špagi”. Imao sam dovoljno mjesta za uređenje dva tematska vrta u kojima ne nedostaje žubor vode. Ti minijaturni vodoskoci daju poseban užitak te pridonose atmosferi koja opušta i sve naše goste – govori naš domaćin o vrtu u kojem se pretapaju svjetlo i sjena.
Našlo se u njemu mjesta za ukrasnu ljesku i bonsai o kojem vodi brigu 10 godina. Nažalost, potonji je usamljen jer Dario svoju zbirku patuljastog drveća, koje se uzgaja prema japanskim metodama, poklonio prijateljima.
Zavirili smo i u njegovo spremište alata prepuno motika, lopata, grablji, vrtlarskih škara…
– Više cijenim klasične škare, jer bez njih nema uspjeha kod oblikovanja ukrasnog drveća i grmlja. Motorne škare ubrzavaju proces, ali tada izostaje preciznost. Iako imam akumulatorske, u poslu oblikovanja ukrasnog drveća i grmlja ostao sam “tradicionalist” – rezolutan je Kocbek.
Dodajmo da njegova obitelj obožava roštiljati i objedovati u vrtnoj nadstrešnici koja ima i funkciju pergole. Pritom im se pruža pogled na prekrasne japanske lanterne različitih veličina iz kućne radinosti. Sve su mobilne i premještaju ih po potrebi radi osebujnog noćnog ugođaja.
– Ograničen sam prostorom te namjeravam srušiti dio spremišta za alat. Uredit ću i mali vrt za meditaciju, a više detalja o tom projektu zasad vam neću otkrivati. Posjetite me iduće godine, dotad će i metalna dvorišna ograda nestati. Naime, zamijenit će je osebujna konstrukcija od čvrstih bambusovih štapova… – zaključio je Dario Kocbek.