TEŠKO STANJE

Hrvatska proizvodi sve manje mlijeka, a mljekarski sektor doslovno je na koljenima.

U posljednjih godinu dana proizvedeno je 17 % manje mlijeka, a od ulaska u Europsku uniju uvoz mlijeka, sira i ostalih mliječnih prerađevina porastao je za 86 %. Varaždinska županija nije nikakva iznimka, proizvodnja mlijeka pala je u godinu dana čak 21,74 %, a broj krava na farmama postepeno pada više od 10 godina. U našoj županiji 2001. godine evidentirano je 16.350 krava, u 2007. godini svega 7.500 krava da bi broj krava u 2013. pao na 4491. Krajem 2013. propala je i ideja iz 2008. o osnivanju tvrtke Domaće mlijeko (Varaždinska županija, gradovi Ivanec i Lepoglava, općine Klenovnik i Bednja) kojom se trebalo osnažiti stočarstvo u županiji.

Dugogodišnja borba

Razlog za sustavno propadanje su niske otkupne cijene i visoki troškovi proizvodnje, a ionako lošem stanju u hrvatskom mljekarstvu nisu pomogli ni aflatoksini čija je nedopuštena razina nađena u mlijeku početkom 2013. godine. – To su problemi s kojima se borimo već godinama. A da proizvodnja pada i da ljudi gase farme, nažalost, nije ništa novo. U protekle tri godine više od 30 članova naše udruge ugasilo je proizvodnju – kaže predsjednik poljoprivredne udruge “Seljačka sloga 2000.” Nikola Dombaj. On zajedno sa suprugom i sinovima na poljoprivrednom gospodarstvu u Družbincu drži 23 krave koje dnevno daju 400 litara mlijeka.

21 % pala proizvodnja mlijeka u Varaždinskoj županiji u 2013.

Većinu tog mlijeka plasira otkupljivačima po cijeni od 2,60 po litri. – Ukoliko se radi samo i isključivo da bi se prodalo otkupljivačima može se odmah odustati od tog posla. Po litri mlijeka, samo kada bi htjeli biti na čistoj nuli, trebali bi dobiti 3 kune ili 3,20 po litri. Da nešto sitno zaradimo od tog cjelodnevnog rada, cijena bi trebala biti 3,5 kune. Ono što nas spašava jest što imamo polja i sami proizvodimo hranu za krave, a postavili smo i dva mljekomata – jedan u Sračincu, drugi u Varaždinu gdje se dnevno proda i 200 litara mlijeka po cijeni od 6 kuna – kaže.

Bez strategije

Iako su se Dombaji “snašli”, ne misle da je mljekarstvo trenutno nešto s čim bi se trebalo baviti. – Kada smo ozbiljnije krenuli 2002., imali smo šest krava i nismo nikad imali velike kredite. Dugo smo u ovome i jednostavno se ne isplati. Puno muke i obaveza. Sva moja djeca pomažu nam, no nikad ne bi htio da se ovime bave. U Hrvatskoj nema neke jasne strategije kako naprijed sa stočarstvom. I ne može mi nitko tvrditi da mogu opstati samo farme s većim brojem krava. Ako sam na gubitku s jednom kravom, bit ću na gubitku s njih 100 – kaže. Dombaji nisu razmišljali o tome da počnu proizvoditi sireve, jogurte, vrhnje… Kažu, preskupo je.

Mini mljekara

Taj put odabrao je farmer iz Gornjeg Vratna Stjepan Bistrović koji je 2010. otvorio svoju mini mljekaru u koju je uložio gotovo 4 milijuna kuna. – Vidio sam kuda idu trendovi i da je potrebno otrgnuti se od otkupljivača jer to samo znači propast. Trebalo mi je sedam godina da otvorim mini mljekaru, ali to se dogodilo. Trenutno imamo 47 muznih krava, ali to nam nije dovoljno mlijeka pa još kupujemo. Zanimljivo je da kada smo počeli, plasirali smo proizvode i u gradove, ali sada prodajemo isključivo na selu, u svom kraju, u našim trgovinama i privatnima. Iako mi je to posao, malo me to i žalosti. Ljudi na selu prije nisu imali potrebu kupovati sir i vrhnje – kaže Bistrović. Dombaji su se spasili mljekomatima, Bistrović je morao uložiti gotovo 4 milijuna kuna da sve krene. I oni se slažu – njihov put nije rješenje – ne mogu svi imati mini mljekare kao ni mljekomate. – Država nema dugogodišnji plan, uništit će nas kao što su uništili i svinjogojstvo. Znalo se da ulazimo u EU gdje su cijene jeftinije, a ništa se nije poduzimalo – veli Bistrović.

Zakazala ministarstva

Da su ministarstva, kako ona poljoprivrede, tako i ono gospodarstva zakazali, smatra i Rašeljka Maras, predsjednica Udruge hrvatskih otkupljivača i prerađivača mlijeka – CroMilk. – Pad proizvodnje od 20 % u samo godinu dana je ozbiljan problem i s njim se resorno ministarstvo trebalo početi baviti prvi mjesec kad je do pada došlo. Ovaj sektor zapošljava 30.000 ljudi od čega je 20.000 na selu – poljoprivrednici i farmeri koji imaju farme mliječnih krava i od toga prehranjuju svoje obitelji. Može li si Hrvatska dopustiti dodatnih 30 tisuća nezaposlenih iz sektora koji bi trebao biti nacionalni interes – proizvodnja hrane? – pita se Maras.

U operativni program 2004. uložene milijarde, rezultati nikakvi

Kaže da je 2004. pokrenut operativni program u kojem je potrošeno nekoliko milijardi kuna poreznih obveznika, a nakon 10 godina imamo 10 % manju proizvodnju nego tada. Činjenicu da u zemljama u kojima je standard znatno veći poput Austrije, Slovenije i Italije, a cijene mlijeka znatno niže objašnjava nefleksibilnošću države. – Hrvatski farmeri posluju u znatno težim uvjetima od svojih EU kolega. Ulazni troškovi i repromateijal su znatno skuplji. PDV na repromaterijal u Hrvatskoj iznosi 25 % dok je on u Sloveniji 9 % – veli Maras. Smatra da bi snižavanje tih troškova, kao i usmjeravanje novca na selu kroz brze kredite za kupnju junica te isplaćivanje većih poticaja za farmere koji su bitno smanjeni (u 2011. isplaćeno je 538 milijuna kuna poticaja, a u 2012. 366 milijuna kuna), pitanje poljoprivrednog zemljišta i proizvodnje vlastite  hrane, kao i konačno povlačenje sredstava iz EU fondova, mogli pokrenuti mljekarstvo.
– Iza svega leži sporost državnog aparata – upozorava Maras. Sporost je na svojoj koži osjetio i Stjepan Bostrović.
– Pet godina čekao sam da država objavi natječaj za zemljište koje nitko nije koristio. Pa mi recite kako će nešto ozbiljnije napraviti – zaključio je mljekar.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović