Povežite se s nama

Život i društvo

Varaždinski SDP: Riječ je o uvredi časti i ugleda

Objavljeno:

- dana

Ovim putem tražimo objavljivanje demantija na članak pod naslovom „Za nadzor tvrtki dovoljna vjernost i redovno plaćanje članarine?!, objavljen 17.09.2018. u WEB izdanju Regionalnog tjednika i 18.9.2018. u tiskanom izdanju Regionalnog tjednika na stranici br. 8., kao i članka objavljenog na Web i Facebook stranici Regionalnog tjednika s naslovom „Uzrokovali propast Aquatehnike: „Za nadzor tvrtki dovoljna vjernost i redovno plaćanje članarine?!

U predmetnim člancima objavljene su informacije koje su prvobitno bile neprovjerene, a zatim i neistinite pa je takvo objavljivanje informacija nezakonito te izravno i neizravno uzrokuje štetu SDP Varaždin i to u vidu štete časti i ugledu SDP-a kao i naših članova Miroslava Markovića i Nevena Bosilja koje se ovim netočnim i štetnim člankom neistinito povezuje s odgovornošću za propast tvrtke Aquatehnika.

Tako u tekstu navodite: “Za kriterije kadrovske politike SDP-a ruku je podignuo i jedan od najistaknutijih članova stranke, Neven Bosilj. Iako, danas kad u Gradskom vijeću Varaždina sjedi troje socijaldemokrata, teško je govoriti o ičijoj važnosti.“ Neven Bosilj je 2012., kako piše u zapisniku sa sjednice, „iznio mišljenje da ljudi koji nisu kompetentni za određene položaje ili ne ispunjavaju natječajem zadane uvjete, ni u kojem slučaju ne treba imenovati na takve položaje ili funkcije jer to je elementarna norma ponašanja odgovorne, poštene i moralne stranke i vlasti…“, ali je na koncu bez pogovora blagoslovio kriterije svoje stranke za izbor članova u nadzorne odbore.”

Neven Bosilj do svibnja 2016. kada je izabran za potpredsjednika stranke na gradskom nivou, nije bio član ni jednog rukovodećeg tijela stranke na gradskoj razini: Gradskog odbora ili Predsjedništva te shodno navedenom nije ni mogao glasati za kriterije niti ih blagosloviti kako vi pišete s ciljem nanošenja štete.

Neven Bosilj je do svibnja 2016. radio jedino što je mogao kao običan član gradskog SDP-a: zalagao se za stručne ljude i upozoravao na štetne poteze tadašnjeg gradskog rukovodstva SDP-a te je izuzetno nekorektno i neprofesionalno s vaše strane ga optužiti za loše poteze gradske vlasti od 2011. -2016. na koje nije imao utjecaja što ste vrlo lako mogli provjeriti. Za Miroslava Markovića u predmetnim člancima tako navodite; „U Aquatehnici je završio Vrček, a nezaposlenog Markovića je dopalo mjesto u Termoplinu i 4.000 kuna mjesečne naknade.“

Miroslav Marković tada, 2013., nije imenovan u NO Termoplina, već je imenovan u Upravno vijeće Regionalne energetske agencije sjever koja ima sjedište u Koprivnici. Bio je član UV od 2013. do 2016. i kao što piše u potvrdi REA Sjever koju prilažemo ovom demantiju; „Miroslav Marković za cijelo vrijeme obnašanja dužnosti člana upravnog vijeća Regionalne energetske Sjever nije primao naknadu za rad u upravnom Vijeću niti bilo kakve putne troškove za dolaske na sjednice Upravnog vijeća.“ Također u dijelu teksta pišete; „Miroslava Markovića je stranka dodatno opalila po džepu nakon što se našao u sukobu interesa oko Termoplina.

SDP je podigao ruku za prijedlog da Termoplin mora vratiti 1,5 milijuna preplaćenih kuna što se dogodilo u vrijeme Markovićevog članstva u NO Termoplina. Tad već predsjednik stranke on je honorar u dva navrata uplatio na račun SDP-a, da bi potom, kažu, nevoljko ali bez ostavljenog mu izbora, istupio iz NO Termoplina.“ Miroslava Markovića njegova stranka nikada nije dodatno opalila po džepu zbog sukoba interesa, kao što tvrdite, jer nikakvog sukoba interesa tu nije bilo, već je Miroslav Marković dobrovoljno uplatio jedan, a ne dva honorara na račun stranke kako bi joj pomogao u trenutku dok se našla u financijskim problemima. Također, Miroslav Marković je dao ostavku u NO Termoplina dobrovoljno i iz osobnih razloga, a ne kako vi navodite „bez ostavljenog mu izbora“.

Miroslav Marković također nije bio član ni jednog rukovodećeg tijela stranke do svibnja 2016. kada je izabran za člana Predsjedništva pa tako nije mogao glasati niti za jednu odluku tadašnjih vodstava. varaždinskog SDP-a. Također, u vašem tekstu ste napisali „Kredibilitet stranke ocijenili su s tri dodijeljena im mandata u Gradskom vijeću. Stranka, očigledno je, ide smjerom središnjice – u propast“.

Točna informacija je da je SDP-u na koalicijskoj listi za Gradsko vijeće koja je osvojila 7 mandata, prema međustranačkom dogovoru i rezultatima izbora, pripalo četiri (4) mandata, a ne tri (3) kako vi pišete i na temelju takvih krivih informacija i želje da diskreditirate varaždinski SDP, zaključujete „Stranka, očigledno je, ide smjerom središnjice – u propast“ kako bi kod čitatelja izazvali pogrešan zaključak.

Svojim tekstom pokušavate prikazati Nevena Bosilja i Miroslava Markovića odgovornim za nešto u čemu nisu sudjelovali s ciljem nanošenja štete jer se zna da su danas upravo njih dvojica, Miroslav Marković kao predsjednik gradske organizacije SDP-a i Neven Bosilj kao predsjednik kluba vijećnika SDP-a u Gradskom vijeću su najeksponiraniji članovi SDP Varaždin koji je jedina prava oporba aktualnoj vlasti zbog čega ih vi na prizeman i lažan način pokušavate oblatiti.

S poštovanjem,
Gradska organizacija SDP
Varaždin

Život i društvo

Ruskinja Elena već godinama živi i radi u Varaždinu: Ljudi su opušteni i srdačni, no žao mi je što ne mogu posjetiti roditelje u Kalinjingradu

Objavljeno:

- dana

Elena Jambrešić, rodom iz ruskoga Kalinjingrada, već sedam godina živi i radi u Varaždinu. U barokni grad dovela ju je ljubav, njezin sadašnji suprug Miroslav Jambrešić, kojeg je upoznala u Poljskoj na Festivalu Indije i s kojim sada ima petogodišnjeg sina Abirama.

– Posljednjih 20-ak godina odlazim u Poljsku na festival na kojem se svake godine predstavlja indijska kultura, a festival je inače bio i dio Woodstock festivala. Ondje sam 2014. godine upoznala Miru, koji se također već godinama bavi jogom, masažama, pranajamom i sportom. Nastavili smo se dopisivati, pa sam tako odlučila doći u Varaždin. Ovdje smo se i vjenčali, a budući da smo oboje veliki zaljubljenici u indijsku kulturu, zajedno smo putovali u Indiju, gdje smo imali i drugo, indijsko vjenčanje – ispričala nam je Elena, kojoj je u početku trebalo neko vrijeme da se navikne na život u malom gradu poput Varaždina, ali i na hrvatski jezik, koji sada u potpunosti razumije i govori ga vrlo tečno.

– Naravno, u početku mi je bilo neobično, navikla sam na veliki grad u kojem je gradski prijevoz dostupan u svakoj ulici, ali i brojne druge stvari. Ali ono što mi se ovdje jako svidjelo je to što ima puno prirode, mirno je, a ljudi su dosta opušteni, za razliku od Kalinjingrada – rekla je Ruskinja.

S obzirom na to da je po struci profesorica engleskog jezika, prilagodba je prošla prilično bezbolno. Iznenadila se, kaže, što ovdje puno ljudi razumije i govori engleski.

– Zbog toga mi je bilo lako komunicirati s ljudima, osim sa starijima koji ne znaju engleski, kao, primjerice, s Miroslavovom mamom, s kojom smo u početku živjeli u Kuršancu. Shvatila sam brzo da su ruski i hrvatski zapravo dosta slični – ističe.

Putovanja

U Varaždinu se zajedno sa suprugom nastavila baviti jogom, ali i muzikoterapijom, odnosno zvučnom kupkom, zatim hipnoterapijom te drugim alternativnim metodama rada s ljudima, grupno i individualno. Osim toga, drži i online instrukcije engleskog jezika. Interes za indijsku kulturu odveo ju je na razna mjesta, pa je tako s Festivalom Indije putovala u Australiju, Izrael, Poljsku i čak pet puta u Indiju, gdje je tijekom boravaka od po nekoliko mjeseci, pa čak i pola godine, naučila većinu od navedenih istočnjačkih vještina i učenja.

– Inače sam u Kalinjingradu radila u jednoj školi kao učiteljica engleskog jezika, no dala sam otkaz i odlučila putovati. Posebno me se dojmio stari grad Jagannath Puri, odnosno danas je samo Puri, na Indijskom oceanu. Ondje jako njeguju tradiciju, a ima i puno turista. Ljeti je jako vruće, a zimi je kroz dan vrlo toplo, može se kupati, a noću je ugodno. Za mene je to mistični grad, ondje kao da netko čuje tvoj um. Ono što sam željela ondje mi se neočekivano ostvarilo. Uvježbavala sam neke terapije i masaže, upoznala ljude i naučila neke stvari koje su mi bile velika želja. Maštam o tome da jednog dana u budućnosti ondje podučavam jogu – otkrila je Elena uz osmijeh.

Trenutno je njoj i suprugu, kaže, malo teže putovati uz malo dijete. No u kontaktu je s prijateljima iz cijelog svijeta koje je upoznala upravo na putovanjima. U Rusiju su pak odlazili svake godine u posjet njezinim roditeljima, no ove godine zbog rata to nije moguće. Zapravo, moguće je, ali je komplicirano i vrlo skupo.

– Nedostaju mi odlasci u Rusiju. Ovdje je zbog rata ostao samo jedan veleposlanik i avionom je moguće ići preko Turske. Jedna poznanica iz Facebook grupe “Rusi u Hrvatskoj”, čiji sam član, išla je u Kalinjingrad preko Turske avionom i povratnu kartu platila je oko 30.000 kuna. Prošle godine smo išli autom, put je trajao 18 sati. Pretprošle godine nismo mogli ići zbog korone. Žao mi je svake propuštene godine u kojoj nismo išli k mojim roditeljima jer su već stari i ne mogu doći ovamo. Ali čujemo se gotovo svaki dan putem videopoziva – rekla je Elena, dodavši da su, kada im je rekla da će se preseliti u Hrvatsku, bili iznenađeni, ali im je najvažnije bilo da bude sretna.

Iskustva s ukrajinskim izbjeglicama

U Varaždinu dosad nije imala neugodnih iskustava zbog svoje nacionalnosti i rata u Ukrajini, govori, vjerojatno zato što je i Hrvatska do prije 30-ak godina bila u ratu, pa ljudi razumiju situaciju i ne osuđuju je bezrazložno. No, imali su problema Rusi koji su iz Hrvatske putovali kroz Poljsku te su ondje naišli na vrijeđanja. Žao joj je, kaže, kada vidi i da su neka prijateljstva prekinuta zbog političke situacije i rata.

Ovdje je već susrela i mnogo ukrajinskih izbjeglica, najčešće kada s djetetom ide u park ili na igralište.

– Kada na ulici sretnem ljude i čujem poznati jezik, priđem im, pitam ih kako su i ponudim pomoć, otvoreno kažem da sam iz Kalinjingrada. Kažu da imaju veliku pomoć od lokalnoga Crvenoga križa. Abiram je također vrlo otvoren, prilazi djeci na igralištu, razgovaraju na ruskom. Ja s njim inače razgovaram na ruskom, dobro govori i engleski, a hrvatski mu je glavni jezik. Djeca su otvorenija, nemaju barijera, nije ga strah da će pogriješiti, brzo uči sva tri jezika i brzo se sprijatelji s drugom djecom. Maše ako nekoga sretnemo na ulici… – ispričala je Ruskinja i dodala da je trenutna događanja u Ukrajini rastužuju te se nada da će sve što prije završiti. Osim toga, ima prijateljicu i bratića u Ukrajini.

– Bratić je iz Harkova, radio je na sveučilištu kojeg sada više nema. Svi su se maknuli u drugi dio države, iznajmili kuću i ondje će živjeti neko vrijeme. Mentalno je to jako teško, ali pomažemo si međusobno, pokušavam im putem interneta pomoći psihoterapijom i razgovorom – navodi Elena.

Ono što je veseli je kada vidi da ljudi nisu klonuli, nego su nastavili sa svojim životom.

Odnos prema životu

– Srela sam na igralištu sa sinom dvoje mladih Ukrajinaca, u ranim 30-ima, s djetetom od godinu i nešto. A oni slijepi, odnosno slabovidni. Jedno za drugo se drže i s njima ide mala curica. Nekoliko puta sam ih vidjela, razgovarali smo i pozitivni su. Za mene je to bila takva radost kada sam vidjela da ljudi koji teško funkcioniraju nisu stali, već su odlučili ići dalje zajedno, oženili se, imaju dijete. Dolaze na igralište, on s jedne strane tobogana sa štapom, ona s druge strane pazi curicu. Došli su u nepoznato, nije im lako, ne znaju što će biti sutra, ali nastavili su sa životom. Sada traže vrtić negdje u blizini da ne moraju daleko ići. Veseli me kada vidim takvo iskustvo, to je primjer kako se treba odnositi prema životu. Osim toga, ono što je pozitivno u cijeloj toj ružnoj priči oko rata je da se sada vidi i ljudska dobrota. Ljudi otvaraju srca i pomažu jedni drugima – ističe naša sugovornica.

Na pitanje o tome bi li se ikad preselili u Rusiju, točnije u Kalinjingrad, supružnici su složni oko toga da su im ovdje bolje mogućnosti, naročito što se tiče Miroslavovog posla jer ovdje radi u jednoj tvrtki. Ipak, ostavljaju otvorenom mogućnost da se jednog dana u mirovini presele.

– U Rusiji bi se Miri bilo teže prilagoditi, i zbog posla i zbog jezika. A i sada, ako počne rat, Kalinjingrad je odmah do Poljske i ondje će prvo napasti. No u mirovini, tko zna, lijepo bi bilo živjeti uz Baltičko more – zaključili su supružnici.

Nastavite čitati

Život i društvo

U studentske domove Studentskog centra Varaždin pravo na smještaj ostvarilo je 811-ero studenata

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Poznati su privremeni rezultati natječaja za primanje redovitih studenata u studentske domove Studentskog centra Varaždin te za subvencioniranje smještaja studenata smještenih kod privatnih stanodavaca u Čakovcu, Križevcima, Koprivnici i Bjelovaru u akademskoj godini 2022./2023.

Na natječaj se ukupno prijavilo 1404-ero studenata, a u studentske domove Studentskog centra Varaždin pravo na smještaj ostvarilo je 811-ero studenata, dok je pravo na subvencije za studente smještene kod privatnih stanodavaca u Čakovcu ostvarilo 24-ero studenata, u Koprivnici 25-ero, Križevcima 3-oje i u Bjelovaru 8-ero studenata.

Abecedna lista prijavljenih na Natječaj s brojem bodova i ostvarenim pravom izvješena je na oglasnoj ploči Studentskog centra Varaždin, kao i na njihovim mrežnim stranicama. Studenti koji smatraju da im dokumentacija nije dobro bodovana mogu poslati prigovor u roku od osam dana od objave privremenih rezultata natječaja, odnosno do 19. kolovoza.

– Broj brucoša koji mogu biti smješteni u studentske domove ograničen je na 30 % kapaciteta domova. To je razlog što određeni broj brucoša s većim brojem bodova od starijih studenata nisu ostvarili pravo na smještaj – objašnjavaju iz SC-a Varaždin, ističući da će konačni rezultati biti poznati nakon rješavanja prigovora.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje