Povežite se s nama

Sport

Varaždinski sport nikad nije bio na nižim granama

Objavljeno:

- dana

RAZGOVOR

Krešimir Čop, predsjednik Saveza sportova Varaždinske županije osvrnuo se na stanje u sportu u Varaždinskoj županiji i gradu Varaždinu s obzirom na to da  su sve glasniji oni koji tvrde da je varaždinski sport u nezavidnoj situaciji te da su prisutne tendencije kako se neće oporaviti niti u narednom dugoročnom razdoblju.

 

– Varaždinski sport nikad nije bio na nižim granama, osobito u gradu Varaždinu. Osim perjanice, koja je trenutno rukomet mi u ozbiljnom prvoligaškom natjecanju nemamo niti jednog predstavnika. Nogomet je na granama na kojima je, nažalost to je treća liga. To je rezultat, između ostalog i rada Zajednice sportskih udruga grada Varaždina, koja po meni nije prepoznala trenutak. Mi nemamo strategiju sporta već niz godina. Sredstva za sport, koja nisu mala mislim da se troše neadekvatno i netransparentno. Osim strategije nemamo ni adekvatnih kriterija za raspodjelu sredstava. Postojeći kriteriji se ne poštuju, a osim toga u njima se ne poštuje princip kategorizacije sportova, jer zna se tko može biti u prvoj kategoriji, drugoj ili trećoj. Tako u prvoj kategoriji imamo neke klubove koji tamo uopće ne bi smjeli biti. Mislim da nije dobar balans između kolektivnih sportova i individualnih sportova. Netransparentan je način financiranja jer ne dobivaju oni koji bi trebali.

Na što bi se trebalo posebno obratiti pažnja kod kriterija za raspodjelu sredstava?

Važni kriteriji tu bi svakako trebali biti masovnost i kvaliteta. Trebalo bi se prvenstveno usmjeriti i potencirati financiranje sportskih škola. Sportske škole su temelj budućeg sporta. Mi moramo u sportske škole privući što više mladih ljudi i ponuditi im da se bave sportom, a ne nečim drugim. Da bi se to moglo realizirati mi sportskim školama moramo dati materijalna sredstva za opremu, te da financiramo trenere. S najmlađima moraju raditi najbolji stručnjaci, koji će znati izvući maksimum iz toga djeteta. Usmjeriti ga u sport koji mu najbolje ide i sl. To mora biti trener koji je stručnjak i učitelj. Zajednica te ljude mora financirati. To je izravno ulaganje u sport. Ne smijemo zaboraviti niti sport invalida gdje Zajednica također mora više sudjelovati. Što se tiče seniorskog sporta tu trebamo svim klubovima osigurati besplatno korištenje sportskih objekata. A, njih danas imamo više nego ikada. Nema niti jedne osnovne i srednje škole koja nema sportsku dvoranu a imamo još i dvije gradske dvorane. Jedan segment na koji trebamo obratiti posebnu pažnju to su zdravstveni pregledi sportaša. Kako nam se ne bi dogodili neželjeni slučajevi, kojih je i bilo tu se ne smije štedjeti. A, nažalost sredstva su smanjena. U narednom razdoblju više sredstava i pažnje treba usmjeriti prema perspektivnim i vrhunskim sportašima. Cilj je, osim masovnosti da imamo i kvalitetu, koju onda treba adekvatno nagraditi. S time je to zaokružena jedna cjelina, jer u klub u kojem ima vrhunskih sportaša dolazit će još i više mladih i cijeli klub i sport će rasti i razvijati se. Ovo što sam sada nabrojao su sve izravna ulaganja u sport. Ono što uvijek govorim nema financiranja „trećeg poluvremena“.

Preostaje još trošak natjecanja, kotizacije i prijevoz.

Nažalost, više nema niti jednog sporta u kojem se ne plaća članarina. Oni klubovi koji naplaćuju članarinu, a to su gotovo svi ta sredstva neka troše na natjecanja. Naravno i u proračunu treba izdvojiti dio sredstava za tu namjenu. Normalno je i to da kvaliteta i rang natjecanja stvara situaciju da klub bude interesantan i sponzorima. Siguran sam da će proračunska sredstva za sport biti sve manja te će klubovi svoje planove  trebati sve više bazirati na prihodu od sponzora. Trenutno ih je malo jer i država nije napravila dovoljno u smislu oslobađanja od poreza i sl.

Koliko u tome mogu pomoći zaposleni djelatnici u sportu?

Među djelatnicima u sportu, koji dobivaju plaću iz proračuna također treba tražiti dozu odgovornosti. Ako imamo djelatnike koji su zaposleni za razvoj sporta, manifestacija ili projekata onda treba vidjeti na kraju svake godine što su napravili, koliko su prihodovali. Po meni oni bi trebali biti na postotku u odnosu na realizirane projekte. Ne može biti fiksna plaća za nekoga tko je doveden da prihoduje, bez obzira da li ima rezultata ili ne. Moramo se osloboditi demagogije. Moramo jasno reći „ako si ti zadužen za projekte onda si ih dužan napraviti, ako nisi zadovoljio – hvala lijepa“.

Sve prisutnije je i financiranje sporta putem projekata, kako stvari stoje na tom planu?

Financiranje sporta bi dijelom trebalo ići i putem projekata. Npr. u kulturi imamo Barokne večeri i Špancirfes, odmah se vidi da je jedan projekt samoodrživ a drugi nije, ali uspostavljen je balans. Ja ne znam koji projekt je Zajednica u posljednjih pet godina napravila, po čemu bi Varaždin bio prepoznatljiv. Nekada je to bila Olimpijada dječjih vrtića, zatim bila je tu i Biciklijada koja se sada potpuno ugasila. Trenutno nema projekata i na tom treba ozbiljno poraditi.

Varaždin je i odličan potencijal za organiziranje sportskih manifestacija i npr. priprema sportaša. Sportskih terena svih vrsta ne nedostaje. Vrlo pozitivan je posljednji primjer održavanje Final 4 SEHA lige u Varaždinu.

Zajednica s time nije imala nikakve veze. To je dovedeno u Varaždin zahvaljujući rukometnim entuzijastima. Malo je čudno da rukometni klubovi GRK Varaždin 1930 i ŽRK Koka onda nisu prioriteti Zajednice. U Varaždinu je odigrana prva rukometna utakmica, znači Varaždin je grad rukometa i on je trenutno nositelj sporta. Nekad je to bio nogomet i NK Varteks. Mi se moramo odrediti koji su to sportovi nama prioriteti. Da li je to rukomet ili na primjer hrvanje. Ali, hrvanje je druga kategorija. U rukometu i nogometu svaki tjedan je utakmica, dok je hrvačka liga puno kraća i ima puno manje klubova. Isto kao i u bejzbolu. Puno lakše je tu biti prvak. U rukometu i nogometu ima pet ili šest liga dok je u nekim sportovima je samo jedan liga. Neusporediva je to konkurencija i onda tako treba i vrednovati te klubove i te sportove. S tim da sportske škole u bilo kojem sportu, bez obzira na broj liga i kvalitetu natjecanja trebaju dobivati sredstva po istim kriterijima. Isto tako tu imamo gradske manifestacije, zašto npr. Špancirfest ne bi bio popraćen i sa sportom. Sjećam se kad smo išli u Španjolsku na veteranski turnir u Calellu, pokraj Barcelone dolazilo je po sto ekipa. Tko brani našim klubovima da ovdje naprave tako nešto. Zapostavljen je i studentski sport. U svemu tome bi Turistička zajednica mogla i morala biti partner. Ima mogućnosti i potencija ali ga treba znati prepoznati i treba imati stručne ljude na pravim mjestima kako bi znali osmisliti i provesti projekte.

Sve to trebalo bi biti dio strategije razvoja sporta.

Strategija razvoja bi odredila koji su srednjoročni i dugoročni ciljevi, koji bazični sportovi će se posebno podupirati u razvoju, koji su to pojedinačni sportovi na koje će se trebati obratiti posebna pažnja, a koji su to ekipni sportovi. U Varaždinu i regiji znamo da su jaki borilački sportovi, stolni tenis, u zadnje vrijeme i atletika, streljači, rukomet i nogomet smo već spomenuli. Tu treba napraviti balans. Nažalost, jedno vrijeme smo imali tendenciju dovođenja sportaša sa strane, pa smo imali prvake u odbojci – a gdje su sad?. Nismo se bazirali na domaće igrače, na domaće trenere, na sportske škole i sve je završilo po sistemu „plesala je jedno ljeto“ a onda smo imali potop. Godinama nemamo kvalitetu niti u odbojci, niti u košarci. I zato trebamo strategiju, koja će isto tako reći da u Varaždinu i ovoj regiji žive ljudi pretežno nižeg ili srednjeg rasta. Potencijal za košarkaše kod nas je daleko manji nego npr. u Dalmaciji. Mi tu moramo naći balans između ljudskog potencijala i naših želja i mogućnosti. Isto tako do sada se loše ulagalo u trenere. Osim u nogometu ja ne znam da li ima trenera u drugim sportovima na međunarodnom nivou, niti da je Zajednica imala nekakvu strategiju školovanja trenera. Sigurno da ima mogućnosti ali treba i netko prepoznati ljude i poslati ih da se školuju. Tako da ima primjera da se dovode treneri sa strane, koji jako puno koštaju a sa najmlađima rade nažalost oni koji ne mogu raditi nigdje drugdje. Čime se čini dvostruka šteta.

Koji bi trebali biti prvi „vatrogasni“ potezi da se spasi varaždinski sport iz ove nezavidne situacije?

Ako je netko u osam godina, a ovaj sastav IO Zajednice je otprilike toliko zajedno, nije napravio pomak – osim  za neke, onda prvo treba promijeniti dosadašnje članove. U nove projekte ne mogu ući ljudi starih navika, jer da su oni nešto htjeli napraviti već bi to napravili. Sad su se oni sjetili obećavati. Zatim, treba napraviti strategiju. To je bazni dokument, ali ni u državi ga nemamo … međutim ne trebamo se povoditi lošim primjerima.  Varaždin je nekada bio nositelj pozitivnih stvari i kretanja, pa zašto ne bi bio opet i u sportu. Iz te strategije onda izlazi nova kategorizacija, po točno određenim općeprihvaćenim kriterijima i onda će se točno znati tko pripada gdje. Onaj tko zaslužuje mora biti u prvoj kategoriji a ne zato jer je netko s nekim dobar. Toga ne smije biti. Točno će se na kraju znati tko se financira i za što. Još jednom ponavljam financiranje trenera, sportskih škola, osiguravanje objekata, liječnički pregledi, te perspektivni i vrhunski seniorski sportaši. To su stepenice koje su neminovne da bi iz baze dobili kvalitetu.

Tu su još sponzori i projekti.

Jedan od projekata zaposlenih djelatnika, koji je zadužen za to je da nađe načina da privuče što više sponzora. On mora uz strategiju, kada će sve to biti ozbiljnije i na višem nivou, pronaći varijantu najpovoljniju za obje strane, i za klubove i za sponzore. Oni koji su plaćeni za to na njima je najveća odgovornost. Da opravdaju svojim rezultatima dohodak koji primaju svaki mjesec. Tu ne mislim na radnike na održavanju. Ima tu još stvari o kojima bi se dalo razmisliti kao npr. da se održavanje sportskih objekata povjeri nekom komunalnom poduzeću, pa da na kraju trošak za tu namjenu bude manji. I za prijevoz bi se mogao napraviti natječaj za sve klubove za putovanja, pa slično kao  prijevoza učenika postići povoljniju cijenu. To su sve teme o kojima se treba raspraviti. U Zajednici ne vidim da na ovim pitanjima puno rade.     

Izvor:
Foto:

Sport

Rukometašice Koke ispale u četvrtfinalu Hrvatskog kupa

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Rukometašice Koke u srijedu, 27. ožujka u varaždinskoj Areni u četvrtfinalu Hrvatskog kupa ugostile su Dugo Selo ’55, a slavile su gošće s 29:24.

Bolje su u susret ušle gošće u 10. minuti vodile su 5:3, no do 15. minute Kokice su napravile seriju 4:0 i povele 7:5. U 23. minuti Varaždinke su posustale i do odlaska na odmor nisu postigle ni pogotka. Gošće su serijom 5:0 okrenule i na odmor otišle se prednošću od 13:10.

U drugom dijelu rukometašice Vladimira Canjuge uspjele su stići samo na minus jedan, ali snage za preokret nisu imale. Rukometašice iz Dugog Sela slavile su na kraju s plus pet.

Kod Varaždinki najraspoloženija je bila Lucija Jandrašić s 12 golova.

Nastavite čitati

Sport

Odbojkaši Cratis Varaždina završili sezonu u Superligi

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Odbojkaši Cratis Varaždina završili su sa sezonom. U drugom utakmici četvrtfinala razigravanja za prvaka Superlige poraženi su od osječke Murse 3:0.

Varaždinci su bili bolji u prvom dijelu prvog seta, vodili 14:12, no domaćin s 5 poena u nizu okreće rezultat u svoju korist. Varaždinci su priprijetili i u finišu prvog seta, ali nakon 24:24 dva posljednja poena osvajaju domaćini. I u drugom setu Varaždinci vode, do 13:11, onda Mursa radi seriju 4:0 i preuzima vodstvo. Kod 21:19 tri poena u nizu rade domaći i osvajaju set s 25:20, baš kao i treći, u kojem su gosti tek tri puta imali pozitivan rezultat.

Međimurski Centrometal uspio je izboriti polufinale pobjedom protiv Marsonije 3:1 u setovima.

Međimurce u polufinalu čeka susret protiv zagrebačke Mladosti, dok će Mursa na noge Riboli Kaštela.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje