Premda su se proteklih mjeseci svi mogli uvjeriti u značaj javnog prijevoza za normalno funkcioniranje društva i gospodarstva, privatni poslodavci javnolinijskog prijevoza putnika autobusima ovih dana grcaju u sve većim financijskim problemima, a nekima nisu isplaćene ni postojeće potpore za očuvanje radnih mjesta.
Država bez novca
Štoviše, kako doznajemo od Krešimira Čumbreka, predsjednika Udruge hrvatskih autobusnih prijevoznika, koja je lani osnovana u Varaždinu, prema sklopljenim ugovorima s HZZ-om, svi koji su zatražili pomoć predviđenu u sklopu Vladinih mjera novac su trebali dobiti još 15. svibnja.
– Nažalost, druga plaća od države nije stigla ni u tvrtku Vincek d.o.o., u kojoj sam zaposlen. Svi je prijevoznici s nestrpljenjem očekujemo jer imamo velike gubitke nastale uslijed nastalih prekida poslovanja u vrijeme koronakrize. Nije poznat razlog kašnjenja uplate i premda je prolongirana za srijedu, 20. svibnja, novaca još nema. Ako ga državi nedostaje, to treba jasno reći kako bi se izbjegla konfuzija – ističe Čumbrek, koji se poput ostalih poslodavaca u ovoj branši trudi izbjeći crni scenarij.
Naime, i u varaždinskim tvrtkama koje se bave autobusnim prijevozom dio vozača je ostao bez posla.
– Postojeće potpore za očuvanje radnih mjesta pomogle su da većina radnika Vinceka ostane u radnom odnosu, ali smo bili primorani otpustiti strane vozače i one koji nisu bili spremni prihvatiti minimalac. Nema dvojbe da su trenutno u najgorem položaju povremeni prijevoznici, čije poslovanje je usko vezano uz putničke agencije te ostale djelatnosti u turizmu. Premda nitko ne zna što će biti nakon 1. lipnja, po isteku vremena trajanja mjere pomoći pojedinim gospodarskim sektorima, smatram da će nastati totalno rasulo. Naime, i naša je tvrtka djelomično involvirana u povremeni prijevoz, koji se u Hrvatskoj oslanja na skupi novi vozni park kupljen na leasing. Povremeni prijevoznici još od veljače ne ostvaruju prihode i ako im leasing kuće moratorijem na otplatu jednogodišnjih rata ne izađu u susret, to će dovesti do propasti tvrtki i otpuštanja svih radnika – ukazuje Čumbrek, koji se osvrnuo i na gradski prijevoz u Varaždinu.
Buseki neisplativi
On trenutno koncesionaru akumulira tolike gubitke da ni sami ne znaju je li „bolje voziti ili ne voziti“.
– Buseki su s prometovanjem na području Grada Varaždina počeli 4. svibnja i pokazalo se da je inzistiranje na održavanju linija neisplativo zbog iznimno malog broja putnika. Imamo subvenciju Grada za pojedine kategorije korisnika, ali se ona ne isplaćuje tijekom razdoblja kada ne vozimo putnike. Naš je stav kako su epidemiološke još uvijek takve da je bolje da obustavimo gradski prijevoz. No, dovoljan je trodnevni prekid vožnje da zaradimo prijave – rekao je Čumbrek.
U Gradu Varaždinu upoznati su s problemima prijevoznika, koji je imao tjedan dana vremena osmisliti model novoga voznog reda.
– Promjenom voznog reda smanjen je intenzitet polazaka na pet postojećih linija. Kada je putnički i javni prijevoz ukinut zbog nastupanja posebnih okolnosti izazvanih pandemijom bolesti COVID-19, ipak je osiguran linijski prijevoz radnika Boxmarka, Calzedonije i drugih tvrtki. Dakako, uz poštovanje socijalne distance i drugih protuepidemijskih mjera. Nepoznato je kada će se one dodatno relaksirati, ali je preporuka Nacionalnog stožera da putnici nose maske u busekima i autobusima – ističe Zlatan Avar, zamjenik varaždinskoga gradonačelnika.
Premda buseki voze smanjenim intenzitetom jer nema školaraca, koncesionar smatra da je vozila i polazaka dovoljno „da svatko stigne i do liječnika“. Dobrih vijesti ima i za one koji putuju na priobalje jer Vincekovi autobusi na liniji od Varaždina preko Zagreba do Splita polaze dva puta dnevno, a od ovog tjedna vozit će i do Dubrovnika.
– Na liniji za Split imamo potražnju veću od broja putnika koje smijemo ukrcati u autobus. Cijena karata nije povećana i trenutno ne razmišljamo o takvom potezu. Nadamo se da će se situacija s koronavirusom uskoro promijeniti, jer u autobus sa 76 sjedala trenutno smijemo ukrcati svega 36 putnika – rekao je Čumbrek.
Na more – poluprazni
A kako u praksi izgleda vožnja polupraznih autobusa, opisao je Goran Kučko, zaposlenik AP-a Varaždin.
– Na autobusnim linijama u Varaždinskoj županiji nema prevelikih gužvi. Vozim autobus sa 65 sjedala i dobro je kad na kolodvoru i stajalištima ukrcam 20 putnika. Najvažnije je da smo zasad preživjeli koronakrizu, pa makar i s minimalcem od 4000 kuna, koliko daje država – rekao je Kučko, napomenuvši kako vozači AP-a ne pamte da su uz „redovan rad imali toliko slobodnih dana“.
I spomenuta tvrtka ne pomišlja na povećanje cijena karata, premda gužvi nema ni na njihovim autobusnim linijama do Splita i Poreča. Dodajmo i da su prijevoznici nedavno uputili apel Vladi kojim, između ostaloga, predlažu produljenje potpora za očuvanje radnih mjesta do početka rujna 2020. godine. Uz to, Sindikat prometa i veza Hrvatske, Udruga sindikata vozača i prometnih radnika Hrvatske te Udruga hrvatskih autobusnih javnolinijskih prijevoznika predlažu da se županijama dozvoli usmjeravanje namjenskih sredstava za prijevoz učenika osnovnih škola prema prijevoznicima, s obzirom na to da ih imaju u svojim proračunima. Traže i reorganizaciju sustava županijskoga linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu uspostavom ugovora o javnoj usluzi, no tek će se vidjeti koliko je zapravo izgledan rebalans proračuna kojim bi se za tu namjenu osigurao dio potrebnih državnih sredstava.
Sindikati ukazuju na nezakonito smanjenje plaća u AP-u Varaždin
Iako sindikalisti hvale poslodavce koji uspijevaju zadržati zaposlenike na poslu, žestoko kude one koji su, po njima, nenamjenski koristili javna sredstva za isplatu plaća radnicima. Tim više što su ih primili od države, kao dio financijskih mjera koje je poduzela Vlada RH u sklopu kriznog paketa pomoći gospodarstvu.
– Takvu situaciju imamo u poduzeću Autobusni prijevoz d.o.o. Varaždin, dijelu Presečki grupe, u kojem djeluje podružnica Regionalnog industrijskog sindikata. Način na koji su radnicima AP-a obračunate plaće za ožujak 2020. nije korektan prema radnicima i nije u skladu sa Zakonom o radu i Zakonom o minimalnoj plaći – tvrdi Siniša Miličić, predsjednik Regionalnoga industrijskog sindikata (RIS).
Naime, zaposlenici spomenute tvrtke su u ožujku radili 21 dan, a bilo je i onih koji su radili cijeli mjesec.
– Poduzeće je sve to vrijeme ostvarivalo prihode na temelju njihova rada. Međutim, za ožujak im je isplaćena plaća manja od propisane minimalne plaće. Poslodavac je radnicima na obračunskoj listi prikazao naknadu za korištenje godišnjeg odmora u trajanju od 40 sati, a koja je ispravno obračunata sukladno prosječnoj plaći radnika u prethodna tri mjeseca. Međutim, sati redovnog rada i sati zastoja rada zbog koronavirusa obračunati su im u iznosu od 16 kuna bruto, što je daleko manje od satnice za minimalnu plaću. Uredbom Vlade RH minimalna plaća u 2020. određena je u bruto iznosu od 4062,51 kune. Za ožujak, u kojem je 176 radnih sati, cijena sata rada iznosi 23 kune bruto – ističe Miličić i dodaje da se „ugovorene plaće moraju isplatiti“.
Objasnio je kako u RIS-u smatraju da radnik ne treba „dijeliti gubitak poslodavca kad ionako niti dobitak ne dijeli“!
– Stav je Sindikata tu jasan. Oštećeni radnici trebaju tužiti poslodavca i dobit će besplatnu pravnu pomoć. Dobit će i sporove jer ovakvi se završavaju u razumnom roku, u skladu sa zakonom, i uglavnom ih bez problema dobivamo – uvjeren je Siniša Miličić.