Povežite se s nama

U fokusu

Dubravka Lekić: Varaždinu trebaju konkretna rješenja, a ne politikantstvo

Objavljeno:

- dana

LIGA ZA VARAŽDIN

Varaždinka Dubravka Lekić jedna od najvećih, ako ne i najveća poduzetnica u zdravstveno-socijalnoj skrbi i zdravstvenom turizmu.

Varaždinka Dubravka Lekić jedna od najvećih, ako ne i najveća poduzetnica u zdravstveno-socijalnoj skrbi i zdravstvenom turizmu. Godinama uspješno vodi vlastiti posao, pionirka je privatne zdravstvene njege i rehabilitacije u kući bolesnika, programa njege u kući, a danas ima 350 zaposlenih. Jedna je od osnivača Hrvatske udruge poslodavaca i osam godina je kao predstavnica HUP-a sjedila u saborskom Odboru za zdravstvo i socijalnu skrb. S najjačim varaždinskim gospodarstvenicima je članica varaždinske Zaklade za solidarnost.
Ova uspješna poduzetnica rado se priključuje asocijacijama s konkretnim programima, ali politiku ne voli. S obzirom na to, nije čudno što je veliku pozornost izazvala vijest da je jedna od osnivača Lige za Varaždin, koja okuplja uspješne varaždinske poduzetnike, odvjetnike, radnike, liječnike i sportske djelatnike.

Grad je zapušten

Zašto se ste priključili Ligi za Varaždin?
U hrvatskoj politici je najviše onih koji su u tom poslu zbog privatnih interesa, a realna situacija na terenu ih ne zanima, niti o tome imaju pojma. U Varaždinu situacija nije drukčija. Štoviše, Grad koji je ne tako davno bio gospodarski div danas je na koljenima. Zbog toga nisam dvojila hoću li se uključiti u Ligu za Varaždin. U Udrugu su uključeni ljudi s kojima radim u Zakladi, ali i drugi koje osobno poznajem, s kojima poslovno surađujem i koje jako cijenim.

Nijedan od osnivača Lige nema potrebe kroz politiku osigurati radna mjesta nećacima i stričevima

To su osobe kojima apsolutno vjerujem i pošteni su. Njih ne zanima politikantstvo, nego gospodarstvo, a na taj način donose dobro svima. Oni suvereno vladaju svojim područjem i znaju o čemu govore, jer ne govore napamet i sve o čemu govore su isprobali u praksi.

Gdje vidite sebe u radu Lige?
Maksimalno ću se angažirati u dijelu koji odlično poznajem, a to je zdravstveni turizam i zdravstveno-socijalna skrb. Sa svojim iskustvom mogu puno pomoći na tom području.

Ne volite politiku, ali nije li i ovo politika?
Iskreno, tek sam prije koji dan shvatila da uopće ne znam koliko članova ima Gradsko vijeće. Ali politika je, nažalost, svugdje, i ti ljudi koji sjede u Gradskom vijeću direktno odlučuju o našem svakodnevnom životu. Od toga hoćemo li hodati makadamom ili asfaltom, preko pitanja hoćemo li imati kanalizaciju ili septičku jamu, pa sve do egzistencijalnih pitanja. A kad je već tako, trebaju se uključiti svi koji znaju i mogu pomoći. Nijedan od osnivača Lige za Varaždin nema potrebu ganjati osobne interese. Svi smo osigurali dobre poslovne ideje za sebe i nekoliko budućih generacija svoje obitelji. Nikome ne treba politika da bi dokazao da nešto zna. Također, nemamo potrebe kroz politiku osigurati radna mjesta nećacima i stričevima. Kad bih imala desetero djece, za sve njih i njihove obitelji bi bilo posla  u zdravstvenoj njezi i turizmu.

Što vas najviše ljuti u Varaždinu?
Varaždin je bio primjer uspješnog grada. Po svemu. Kad bi dolazili naši poslovni partneri iz drugih zemalja bivše Jugoslavije, čudili su se kako je Varaždin “opran”. Grad je bilo prelijepo pokazivati, a kad se tome pridodalo uspješno gospodarstvo i dobar standard, Varaždin je zaista bio poželjno mjesto za život i rad. Sad smo takvi kakvi smo i tu gdje jesmo. Sve se srozalo i zapustilo. Grad je nakon dva sata poslijepodne pustoš, poslovni prostori su prazni, fasade zapuštene, dućani u centru prazni. Okolicu neću ni spominjati. Sve je to odraz gospodarske situacije za male poduzetnike. A tu situaciju u velikoj mjeri kreira lokalna politika. Ona je poduzetnike zanemarila do kraja.
 

Veliki izazov

Jedna ste najvećih, ako ne i najveća poduzetnica u zdravstveno-socijalnoj skrbi. Zahvaljujući vama je Varaždin 1984. godine dobio prvi hrvatski Centar za njegu, liječenje i pomoć u kući. Kad se 1991. godine Centar morao privatizirati, vi ste ga preuzeli. Je li vas bilo strah?
Samo bedaka ne bi bilo strah.

Uskoro ste postali i vlasnica prvoga privatnog doma za umirovljenike u Hrvatskoj, nedugo poslije kupujete Terme Jezerčica i preko noći postajete negativac. Što se dogodilo?
Nakon što smo obnovili Terme i zaposlili 130 ljudi, stanovništvo Krapinskozagorske županije se diglo na noge. Pokrenuta je peticija kojom se tražilo da Dubravka Lekić iseli Dom iz Termi i “vrati” ih turizmu. Mjesecima sam bila na duplerici “Vjesnika” jer sam “uništila turistički biser i pretvorila ga u ubožnicu”. To je bilo prestrašno. Terme sam platila 10 milijuna kuna, što je bilo previše s obzirom na njihovo stanje. Imaju termalni izvor pa sam vjerovala da imaju perspektivu razvoja.

ANGAŽMAN
Maksimalno ću se angažirati u dijelu koji odlično poznajem, u zdravstvenom turizmu i zdravstveno-socijalnoj skrbi

Kad je počela pobuna, znala sam da sam bila u pravu. Objekt koji nitko nije htio odjednom je postao biser. Pritisak je bio stravičan, razapinjali su nas po medijima. Odlučili smo preseliti štićenike i zaposlenike. Dogodilo se ono što prosvjednici sigurno nisu očekivali. Na prodaju je zbog gospodarske afere ponuđen objekt preko ceste, i to jako jeftino. Kupila sam ga, preselili smo štićenike i zaposlenike, a Terme do kraja uredili i otvorili ih za zdravstveni turizam. Danas imaju 112 kreveta, 72 zaposlena, veliki vodeni park… Poslovna vrijednost projekta je oko deset milijuna eura.

U zadnje vrijeme se opet aktualizirala tema muško-ženske (ne)ravnopravnosti. Osjećate li se neravnopravno na poslovnoj sceni odnosu na muške kolege?
Nikad nisam imala niti osjetila problem zbog toga što sam žena. Nitko me nije podcjenjivao niti šikanirao.

Ipak, činjenica je da na izbornim listama nema žena. Rijetko se uopće ispune propisane kvote.
Kao žena mislim da to nema veze s tim što ih netko nije pustio da se bave politikom, nego one same to ne žele. Garantirano.
Da sam htjela, odavno bih bila u politici. Žene ne nalaze tu svoj interes ili satisfakciju. Ne zanimaju ih besmislena i beskonačna prepucavanja. Mi smo konkretne. I zbog toga sam sebe našla u Ligi za Varaždin. To su uspješni ljudi koji su naučeni rješavati konkretne probleme, i to odmah. U poslu znate da nema vremena za čekanje ako želite rezultat.

Izvor:
Foto: rt

U fokusu

Liga za Varaždin: Ukidanje prireza je uvjet za sastavljanje gradske većine! I točka.

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Liga za Varaždin izlazi na predstojeće lokalne izbore i najavljuje potpuno ukidanje prireza u Gradu Varaždinu.

PRIREZ U VARAŽDINU = NULA KUNA

— Ili ćemo samostalno sastavljati gradsku većinu ili ćemo onome koji će ju sastavljati našu podršku uvjetovati potpunim ukidanjem prireza. I točka — rekao je prvi čovjek Lige za Varaždin, gospodarstvenik Davor Patafta.

Objasnio je i zašto:

— Aktivacija trenutno neaktivne imovine Grada Varaždina, koja otprilike vrijedi tri milijarde kuna, godišnje može nositi prihod od jednog cijelog proračuna. Zašto da onda građani plaćaju prirez? Nekome to svake godine može biti novi televizor, a nekome jednom godišnje nova investicija.

U gradu s prosječno najnižim plaćama, a onda i mirovinama, prirezom se građanima dodatno izbija iz džepova još najmanje dva milijuna eura. Sramotno i točka.

Nastavite čitati

U fokusu

Varaždinka Marta Divjak nakon smrti djevojčice: Oduzeti roditeljska prava na vrijeme

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Varaždinka je također posvojeno dijete. Njezini biološki roditelji odrekli su je se i posvojena je s tri i pol godine.

Cijelu Hrvatsku šokirao je slučaj malene Nikoll iz Nove Gradiške. Ova dvoipolgodišnja djevojčica podlegnula je ozljedama u zagrebačkoj Klinici za dječje bolesti nakon što ju je premlatila vlastita majka.

Višednevni napori liječnika, nažalost, nisu bili uspješni. Ozljede glave bile su preteške. Preminula je na Uskrs. Malenu Nikoll roditelji su prije dvije godine ostavili u Centru za socijalnu skrb u Novoj Gradiški. U studenome prošle godine zatražili su da je Centar vrati u obitelj, čemu je udovoljeno.

Dosadašnjom istragom utvrđeno je da su malenu Nikoll roditelji mjesecima zlostavljali i zanemarivali, a Centar za socijalnu skrb za sve je to znao. Njezini roditelji su uhićeni, a ravnatelj Centra je smijenjen.

Slučaj je pokazao svu manjkavost sustava.

Reakcija

Zbog toga se na noge podignula javnost, ali i mnoge inicijative i udruge.

Varaždinka Marta Divjak iz inicijative „Moramo vam nešto reći“ sa svojom kolegicom Antonijom Skender sudjelovala je na sastanku s ministrom rada i socijalne politike Josipom Aladrovićem i premijerom Andrejom Plenkovićem.

– Na sastanku s premijerom Plenkovićem i ministrom Aladrovićem dogovorili smo izmjenu Zakona o udomiteljstvu. Važno je pokrenuti izmjene tog zakona i sve nelogičnosti koje u praksi otežavaju udomljavanje relaksirati i osnažiti mogućnost udomiteljstva – ističe Marta Divjak.

Dodala je da je važno žurno pojednostaviti i maksimalno ubrzati postupke udomljavanja i posvajanja, a kao preduvjet za to provesti obuku djelatnika centara te nadležnih sudova.

– Za djecu koja su ranjiva oformiti stručne nadzorne timove koji će se sastojati od psihologa, medicinskog djelatnika i socijalnog radnika. U zakone i postupke vezane za djecu unijeti stroga vremenska ograničenja da djeca ne bi godinama odrastala u domovima ili, još gore, u nasilnim obiteljima. Neophodno je raslojiti rad centara za socijalnu skrb tako da se odvoje odjeli za slučajeve vezane za djecu te da djelatnici tih odjela budu maksimalno angažirani. Također, nužno je osnovati sustavan nadzor rada i svih oblika djelovanja socijalnih radnika i drugih stručnjaka te samih centara za socijalnu skrb – objasnila je Marta zahtjeve koje su iznijele premijeru Plenkoviću i ministru Aladroviću.

No, je li možda rješenje da biološki roditelji koji ga se odreknu nikad više ne mogu ponovno dobiti svoje dijete?

Pravovremena reakcija

– Oduzimanje roditeljskih prava na vrijeme onim biološkim roditeljima koji nisu roditelji, nego zlostavljači. Otac pokojne djevojčice imao je više od 20 prijava za nasilje, nakon prve je dijete trebalo oduzeti – objasnila je Varaždinka.

Inače, Marta je također posvojeno dijete. Njezini biološki roditelji odrekli su je se i posvojena je s tri i pol godine.

– Nije bilo natezanja s biološkim roditeljima i oduzimanjem roditeljskih prava. Naravno, i dalje je predugo da dijete čeka dvije godine u sustavu, a i sama činjenica da su moji roditelji čekali dijete tri i pol godine je poražavajuća. Potrebe djeteta na koje roditelji odgovaraju tijekom ranog razvoja čine osnovu za više razine emocionalnih, socijalnih i intelektualnih sposobnosti, te je stoga socioemocionalni razvoj u prvim godinama od presudnog značaja. U najranijoj dobi uspostavlja se snažan emocionalni odnos između djeteta i roditelja, koji je za ovu dob primaran i u kojem su ovi emocionalni odnosi ključni za djetetov psihički, ali i fizički razvoj. Uvijek volim napomenuti da sam ja imala sreće te da prilagodba nije dugo trajala – otkriva Marta, koja je pokrenula inicijativu „Moramo vam nešto reći“.

Važna platforma

– Inicijativu sam pokrenula jer sam željela platformu koja će educirati javnost o posvajanju i udomljavanju. Drugi razlog je bio da bivša djeca iz sustava mogu podijeliti osobna iskustva i tako pomoći drugima, ali i potaknuti promjene u sustavu brige o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Kad sam ja odrastala, nisam znala nijednu osobu koja je posvojena i nisam se imala ni s kim usporediti i povezati, a što mi je zapravo bilo potrebno, tako da sam napravila i grupe na Facebooku za posvojene i udomljene kako bi mogli izmjenjivati iskustva i podijeliti emocije. Zbog te zajednice sam upoznala i Tonku (Antoniju Skender), koja mi je prvo bila suradnica, a danas mi je najbolja prijateljica. Želimo senzibilizirati javnost, ukloniti stigmu s djece koja nemaju uobičajene životne putove te urediti sustav kako bi bilo manje djece u domovima, a više u obiteljima – rekla nam je Divjak, koja vjeruje da će u Hrvatskoj doći do zaokreta u sustavu socijalne skrbi.

– Mislim da hoće, zapravo nadam se da hoće. Ako je njihov interes bio zbog medija i javnosti, to je na njihovu savjest jer oko 4200 djece nema odgovarajuću roditeljsku skrb i nema vremena čekati. No, Tonka i ja smo rekle ministru i premijeru da ne mislimo odustati – zaključila je Varaždinka.

Nastavite čitati