Povežite se s nama

Kolumne

Veliki obrat oko otpada

Objavljeno:

- dana

Komentar

Dok neki svom silom žele varaždinski otpad izvesti u inozemstvo, ne mareći pritom o financijskim i drugim posljedicama, Varaždin je ovih dana počeo primati komunalni otpad iz 550 kilometara udaljene Makarske koja jednostavno nema drugo prihvatljivo rješenje izuzev obrade u MBO postrojenju u Brezju. Tim povodom varaždinski gradonačelnik Goran Habuš ne samo da je naglasio da tu ne vidi nikakav problem, nego je otišao i veliiiiki korak dalje.

– Spremni smo pomoći Makaranima barem na interventni način – poručuje sada Habuš kao da je zajedno sa suradnicima gradio ili u najmanju ruku zdušno podupirao MBO postrojenje, a ne baš suprotno. A što tek reći o šefici kučanskog mjesnog odbora koja je na sva usta galamila protiv spalionice, a onda je naglo zašutjela, iako se otpad uistinu počeo (su)spaljivati? Doduše, ne u Brezju, nego nešto sjevernije…

To što se ovih dana događa zorno govori da je MBO postrojenje uistinu tehnološki i ekološki najprihvatljivije rješenje za trajno zbrinjavanje otpada nakon njegove primarne selekcije, ali i zakonski neupitno. Neki su, doduše, tvrdili suprotno, ali pri tome nisu nikako mogli objasniti zašto, primjerice, DORH nije pokrenuo pitanje ništetnosti ugovora koji je imao uporište u inspekcijom nalazu, što je potvrdilo i nedavno Zmajlovićevo uključivanje u slučaj. Uostalom, kao što pokazuje raspetljavanje odnosa INA-e i MOL-a, Podravkino vraćanje kredita i slični slučajevi, ugovori se poštuju sve dok se drukčije ne dogovore strane ili odredi sud, čak i bez obzira na osuđujuće presude  aktera…

MBO tehnologija u Brezju više nije upitna ni zbog troškova koji su, doduše, veći kod interventnih situacija, ali zacijelo bi bili manji od cijene koja će se platiti nakon završetka prekinutog međunarodnog natječaja. Od najavljivanih ušteda, sada je jasno, ni traga, izuzmu li se kod tekućeg otpada, ali tu je otvoreno pitanje cijene koja se za to plaća utjecajem na okoliš…

No što se to dogodilo da je varaždinsko MBO postrojenje u međuvremenu postalo prihvatljivo tehnološki, zakonski pa i cjenovno čak i njegovim najvećim oponentima? Zašto sada zamalo pozivaju druge da voze svoj otpad u Varaždin, a varaždinski do jučer nisu željeli ni vidjeti u Brezju? Zašto su prije imali priviđenja spalionica tamo gdje ih nema niti će ih ikada biti: Brezju i u Jakovcu?

Ukazanje nepostojeće spalionice prvi je imao tadašnji varaždinski župan Radimir Čačić koji bi kroz tri mjeseca trebao izaći na slobodu. Tada će trebati javno dati zadovoljavajuće odgovore (i) na ova pitanja, kao i na pitanje zašto nije prihvaćena ponuda za suvlasništvo Grada Varaždina u MBO postrojenju te što se sve zbivalo nakon što je upoznat s tim projektom, želi li zadobiti povjerenje na političkoj sceni s koje, sudeći po prošlotjednim izjavama, svojevoljno ne misli otići.

Izvor:
Foto:

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Crno more naših znanja i saznanja

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U Hrvatskoj je boravio Neal Ascherson, 86-godišnji škotski povjesničar i pisac, čovjek iznimno bogate biografije: bio je vojnik, ljevičarski političar, novinski dopisnik iz Istočne Europe tijekom Hladnog rata, urednik i predavač.

Najpoznatiji je po knjizi „Crno more“, čiji je hrvatski prijevod (VBZ, 2016.) reklamiran kao „jedinstvena priča o Grcima, Skitima, Sarmatima, Hazarima, Hunima, Gotima, Turcima, Tatarima, Rusima, Ukrajincima i Poljacima“.

I kakve to veze ima s nama? Potpune, naravno. Mi Hrvati smo, naime, vjerojatno jedini narod kojeg odviše ne zanima vlastito porijeklo, pri čemu je ovdje posve nebitno koliko su utemeljene ukrajinska, gotska ili iranska teorija o našoj etnogenezi. Bitno je to da smo mi vjerojatno i jedini narod kojeg odviše ne zanimaju ni drugi narodi koji su u prošlosti imali veze s nama i/ili sa sadašnjim hrvatskim prostorom, a to su, između ostalih, Grci, Huni, Goti, Turci, Tatari, Rusi, Ukrajinci i Poljaci, a vrlo vjerojatno i Skiti, Sarmati i Hazari.

Što točno znamo o njima, o njihovoj povijesti? O većini tek ponešto, o drugima pak ništa. To je i logično, jer o samima sebi znamo tek ponešto, ako i to. A malo znamo jer smo ili lijeni ili nas loše uče, pri čemu je ovo potonje definitivno točno.

Stoga će i čitatelji Aschersonove knjige biti, primjerice, zapanjeni njegovim opisima kurgana u crnomorskom prostoru, tih nekoliko tisućljeća starih grobnih humaka neobično nalik tumulu Gomila na lokalitetu Bistričak kod Jalžabeta.

Ti su brojni tumuli na južnoruskim i ukrajinskim stepama još u davnoj prošlosti bili često pljačkani, dok je Gomila kod Jalžabeta opljačkana 12. rujna 2017. godine.

A o počiniteljima se još uvijek ne zna ništa. Jer u nas se o mnogočemu zna tek ponešto, ili pak ništa. Kao da živimo prije nekoliko tisućljeća, a ne u 21. stoljeću.

Nastavite čitati