Međimurci su izraze, kao i većina pograničnih „plemena“, najviše posuđivali od okolnih naroda.

U raznim područjima života prevladavaju izrazi iz različitih jezika pa su tako, primjerice, u kulinarstvu česti mađarski izrazi („langoš“, „gulaš“, „bograč“, „dereš“…), dok na području mehanike i alatničarstva apsolutno prevladavaju posuđenice iz njemačkog jezika.

Kaj si štemer?

Jedna od češće upotrebljavanih definitivno je „štemajzl“ ili „štemajzlin“. Ovaj izraz označava metalni klin sa širokim zupcem koji se koristi za „štemanje“, odnosno rezanje, dubljenje ili kopanje materijala kao što su beton ili keramika. U hrvatski su ga jezik vjerojatno putem žargonizama unijeli hrvatski građevinski radnici koji su radili u Njemačkoj i Austriji, gdje se spomenuta alatka zove „Stemm – Meissel“ (doslovno „dlijeto za štemanje“).

Veoma raširen izraz je i „šra(j)f(in)ciger“ koji označava „odvijač“, a dolazi od njemačkoga pojma „Schraubenzieher“. Prvi dio, „Schrauben“, označava „vijke“ (jednina je „Schraub“), dok drugi dio, „ziehen“, znači „vući“.

Pazi se drota!

Zanimljivi su izrazi i tzv. „drot-kefa“ ili „šar-kefa“, koji označavaju čeličnu četku. Drugi dio riječi, „kefe“, dolazi iz turskoga jezika, iz kojega smo riječ preuzeli ili neposredno ili pak je najprije ušla u mađarski jezik, a potom u hrvatski. Pritom prvi dijelovi u oba izraza dolaze iz njemačkog. „Drot“, što je čest i raširen međimurski izraz za žicu, nastao je od njemačkog „Draht“ što znači – „žica“. Upravo iz te poveznice s grubom četkom nastao je hrvatski žargonski izraz „drot“, koji se koristi za policajca, dakle za nekoga tko „grubo čisti“. „Šar-“, čime počinje drugi izraz, iskrivljen je njemački pridjev „scharf“, što znači „oštro“ (u kulinarstvu može i „ljuto“).

Spomenuli smo samo nekoliko pojmova, dok ih u govoru postoji na desetke. Tko zna, možda nas u budućnosti očekuje i kakav kajkavsko – njemački tehnički leksikon!