Neki od najzanimljivijih kajkavskih pojmova vezani su uz životinjski svijet.
Osim raznih kujseka, ciceka, žibeka, cujzeka i sličnih termina, poseban interes izazivaju nešto manje poznati izrazi s kojima se, unatoč relativnoj opskurnosti, povremeno ipak susrećemo.
Negdašnji specijalitet
Među takvim je pojmovima i “zeljava”, odnosno “želva”, pri čemu je prvi od dvaju naziva gotovo isključivo kajkavski, dok se drugi pojavljuje i u hrvatskome standardu (“glavata želva”), no i u slovenskome, a označava pripadnike/pripadnice obitelji kornjača koje su objedinjene pod nazivom “Cheloniidae”. Pritom naziv dolazi od praslavenskoga pojma *žely, (slovenski i češki “želva”, litavski “gelvė”, grčki “khélys”).
Interesantna je i činjenica da su stari Slaveni, pa i kajkavci, od barskih kornjača koje su obitavale i na sjeverozapadu Hrvatske, spravljali za ondašnje siromašno stanovništvo specijalitet koji su nazivali “zelenom juhom”. Navodno je i Charles Darwin bio veliki ljubitelj juhe od glavate želve, za koju kažu da je njezino meso među najukusnijim poznatim namirnicama. Naime, poznate su anegdote povezane s prijevozom tih kornjača čije je prirodno stanište bio na Galapagosu: navodno u više desetljeća povratna putovanja mornara nije preživio ni jedan jedini primjerak, upravo stoga što su ih mornari – pojeli!
Kornjače su iznimno izdržljive životinje koje mogu preživjeti i godinu dana bez hrane i pića, zbog čega su bile idealan izvor svježe hrane za moreplovce.
Žareči ftič?
Još jedan zanimljiv izraz koji se rjeđe čuje u svom nekadašnjem kontekstu je “žerav” ili “žerjav”, Potonja verzija predstavlja rašireno prezime koje je podrijetlom vjerojatno iz okolice Preloga. Žerjav je kajkavski naziv za ždrala (Grus grus/Gruiformes), pticu iz obitelji Gruidae. Ime se razvilo iz praslavenskoga pojma *žeravь (ruski žurávl’, poljski żóraw, litavski gervė), što korijen vuče iz indoeuropskoga *gerh.

U latinskom to se razvilo u već navedeni “grus”, dok će grčki “geranos” možda nekoga podsjetiti na cvijeće – konkretno, na tzv. geranije, ždralice, kljun štroka, kljun leleka ili žeravski vrat, to jest, biljke iz roda iglica.
Teško je ne primijetiti da je pojam vjerojatno srodan s riječju “žeravica”, koja dolazi iz sličnoga korijena, što bi se moglo pripisati sličnostima ždralova s drugom vrstom ptica – plamencima, koji su povremeno obitavali na sličnim staništima kao ždralovi, zbog čega su ih stari Slaveni i drugi narodi lako mogli dovesti u vezu.