Osim šnapsa, u Međimurju i drugim kajkavskim krajevima te bivšem području Austro-Ugarske općenito jedna od najpopularnijih kartaških igara je bela ili belot. Toliko je popularna da je praktično svako mjesto razvilo vlastita pravila i izraze vezane uz igru.

Belot porijeklo vuče iz Francuske, gdje se naziva “belote”, a u svijetu postoje brojne verzije i varijacije. Tako se u arapskom svijetu igra naziva “baloot”, dok je na Cipru poznata kao “pilotta”. Belot je kartaška igra vrlo zastupljena u cijeloj Hrvatskoj, Bugarskoj i Bosni. Mogu je igrati dva, tri ili četiri igrača. Najpopularniji oblik igranja je učetvero. Belot se igra pomoću špila od 32 karte (as, kralj, dama, dečko, cener, devetka, osmica, sedmica) ili s mađarskim kartama – “mađaricama”.

Bela pripada takozvanoj “bračnoj” skupini kartaških igara, koje se tako nazivaju zbog “braka” kralja i kraljice, što čini karakteristično zvanje

“Mađarice” umjesto znakova srce, tref, pik i karo koriste simbole srca, žira, lista (“zelja”) i tikve. Djelitelj nakon miješanja nudi špil igraču s lijeve strane na presjecanje (igrač može presjeći ili, udarivši rukom po špilu, dati znak da ne želi sjeći). Karte se, prema većinskim službenim pravilima, dijele u smjeru suprotnom od smjera kazaljke na satu.

Bračna igra

Pripada takozvanoj “bračnoj” skupini kartaških igara, koje se tako nazivaju zbog “braka” kralja i kraljice, što čini karakteristično zvanje. U šnapsu ovo se zvanje u sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske naziva “cvancik” (prema njemačkoj riječi za dvadeset, “zwanzig”) ili “fircig” (prema njemačkoj riječi za četrdeset, “vierzig” – ako se radi o adutu, zvanje vrijedi dvostruko), dok se u belotu isto zvanje potvrđuje povikom: “Bela!” i bacanjem jedne od tih dviju karata.

Belot je kartaška igra vrlo zastupljena u cijeloj Hrvatskoj, Bugarskoj i Bosni. Mogu je igrati dva, tri ili četiri igrača. Najpopularniji oblik igranja je učetvero. Belot se igra pomoću špila od 32 karte.

Zanimljive lokalne varijacije nastaju kod nekih pravila, osobito u terminologiji igre. Tako se npr. kartu vrijednosti dva boda u cijelome Međimurju zove njemačkim izrazom “unter”, ali je dio Međimuraca kolokvijalno zove i “baba”, dok je drugi dio zove “dečko”. Isto vrijedi i za kartu od tri boda – naziv “ober” je univerzalan, no izrazi “baba” i “dečko” su međusobno izmjenjivi, što nerijetko dovodi do nesporazuma, čak i svađe.

Pečat

Varijabilnost je vidljiva i u drugim aspektima igre, na primjer kod smjera (koji je u velikom broju međimurskih mjesta istovjetan smjeru kazaljke na satu, no ponegdje i suprotan, kakav je i u većem dijelu Hrvatske), kod načina određivanja tko će započeti partiju, kod sankcioniranja pogrešaka (na primjer piše li se za pogrešku automatski pad ili ne) i slično. Sve to upućuje na zanimljivu činjenicu: kao u jeziku, skloni smo i drugdje stvarati vlastite, makar i blage varijacije, djelomično i zato da negdje ostavimo svoj pečat.

Komentari

Komentara